Veronika biljka – ljekovita svojstva i primjena

Veronika biljka (lat. Veronica officinalis), poznata i pod narodnim imenima čestoslavica, razgon, dupčac i vetrovalj, jedna je od najcjenjenijih ljekovitih biljaka u narodnoj medicini naših krajeva. Raste na ivicama šuma, livadama i šumskim čistinama po čitavoj Evropi i zapadnoj Aziji, a stari Germani i Rimljani nazivali su je “lijekom za sve bolesti”. Skromna, niska biljka s blijedoplavim cvjetovima cijenjena je zbog širokog spektra djelovanja: čisti krv, jača pluća, liječi ekcem, pomaže radu jetre i bubrega, a na nervni sistem djeluje blago umirujuće. Ljekovita veronika se od 16. stoljeća bilježi u evropskim herbarima kao sredstvo koje pomaže kod gotovo svih tegoba unutrašnjih organa.

Šta je veronika biljka

Veronika biljka ili čestoslavica je trajna zeljasta biljka iz porodice trpučevki (Plantaginaceae). Stabljika je polegla, puzava, s uspravnim cvatovima, obrasla stršećim dlačicama i naraste do 20 centimetara visine. Listovi su ovalni, kratko ušiljeni, gusto dlakavi, pilastih rubova, dugački jedan i pol do pet centimetara. S lica su zeleni, a naličje im je purpurnoljubičasto. Smješteni su nasuprotno na vrlo kratkim peteljkama. Cvjeta od juna do avgusta blijedoplavim ili rjeđe bijelim cvjetovima skupljenim u grozdaste cvatove koji rastu iz pazuha listova. Plod je čahura koja u sebi sadrži žutosmeđe sjemenke.

Biljka pripada velikom rodu Veronica koji broji oko 460 do 500 vrsta, od kojih je za liječenje najvažnija upravo ljekovita veronika (Veronica officinalis). Uz nju se koristi i zmijina veronika (Veronica chamaedrys), čije je djelovanje nešto slabije. Raširena je u cijeloj Evropi i zapadnoj Aziji, odakle je unesena i u Sjevernu Ameriku gdje je široko udomaćena. Raste na suhom, umereno kiselom zemljištu, u pojasu listopadnih šuma gdje ima dovoljno svjetlosti, uz rubove šuma, pored puteva i na neplodnim zemljištima. Narodni nazivi razgon i dupčac potiču od osobine da joj listovi lako otpadaju na dodir, pa se biljka doslovno “razgoni”.

Historija i porijeklo naziva veronika

Kada su Rimljani osvajali sjever Evrope i tamo naišli na veronika biljku, domaće germansko stanovništvo pokazalo im je ljekovitu biljku koju su smatrali apsolutno najvažnijim lijekom. Germani su je zvali “osnovnim lijekom protiv svih bolesti”, a to vjerovanje prenijelo se i na Rimljane, pa su je nazvali “lijekom sveta”. Ukoliko bi Rimljanin htio da oda počast i pohvali nekog čovjeka, rekao bi da “ima toliko dobrih osobina kao cijenjena trava veronika”. Taj izraz ušao je i u latinske poslovice i ostao sve do danas. Nijemci su ovu biljku, s posebnim smislom za humor, zvali i “muška vjernost”, jer joj plavičasti cvjetići otpadaju na najmanji dodir.

Latinsko ime Veronica officinalis najvjerovatnije potiče od Svete Veronike, koja je, prema legendi, izliječila cara Tiberija od lepre. Ime vrste officinalis, uobičajen je naziv koji u botanici označava ljekovitu vrstu iz roda. Zapisi o upotrebi čestoslavice u liječenju mogu se naći već u djelima Hieronimusa Bocka u 16. vijeku, a svešteniku i narodnom ljekaru Sebastijanu Knajpu, koji ju je preporučivao kao univerzalni lijek, biljka duguje dio popularnosti koju ima i danas. Najveći uzgajivači ljekovite veronike za tržište su Mađarska i Bugarska.

Hemijski sastav veronike

Ljekovitost veronika biljke počiva na bogatom hemijskom sastavu nadzemnog dijela u cvatu, koji naučnici poznaju relativno dobro. Čestoslavica sadrži više od 100 aktivnih komponenti, što ju je i uvrstilo u farmakopeje niza evropskih zemalja.

Aktivne tvari ljekovite veronike:

• iridoidni glikozidi, prije svega aukubin, koji pokazuje dokazana antimikrobna svojstva, potiče izlučivanje mokraće i mokraćne kiseline te je poznati antitoksin s hepatoprotektivnim djelovanjem
• flavonoidi, koji jačaju stijenke krvnih sudova i štite ćelije od upalnih promjena
• tanini, gorke tvari koje daju čaju oporost i kao prirodni adstringens skupljaju pore i tkiva, te su djelotvorne u liječenju probavnih tegoba i kožnih oboljenja
• triterpenske saponine i organske kiseline, uključujući hlorogensku i kafenu kiselinu
• manitol, vrstu šećernog alkohola koji povoljno utiče na centralni nervni sistem i sprječava stvaranje grumenova proteina a-sinukleina u mozgu
• etarsko ulje u tragovima, smole, vosak i šećere
• vitamine C, K i E

Upravo zahvaljujući aukubinu i flavonoidima, čestoslavica čisti krv i sprječava nakupljanje otrovnih tvari u tijelu. Tanini su odgovorni za djelovanje na kožu i probavu, a manitol za povoljni utjecaj na memoriju i nervni sistem. Anis, koji poput veronike sadrži flavonoide i eterično ulje s protuupalnim djelovanjem, cijeni se u sličnim čajnim mješavinama za tegobe probave i disajnih puteva.

Ljekovita svojstva veronika biljke

Ljekovita čestoslavica djeluje kao ekspektorans, digestiv, antireumatik i dermatik. Koristi se u liječenju organa za varenje, disajnih puteva, jetre, slezine, bubrega i mokraćnih puteva, a u narodnoj medicini od davnina se preporučuje i za čišćenje krvi.

U nastavku su opisana sva glavna područja primjene.

Veronika za pluća i disajne puteve

Dva organa na kojima veronika biljka posebno iskazuje svoju snagu su pluća i koža. Gornji dijelovi biljke, cvjetovi i listovi, smiruju nadražajni kašalj, olakšavaju iskašljavanje sluzi iz pluća i koriste se kod bronhitisa, astme, upale pluća i hronične opstruktivne bolesti pluća. Čaj jača prsa i oslabljela pluća, potiče znojenje i pomaže kod groznice. Djeluje kao blag ekspektorans koji omekšava sekret i poboljšava protok vazduha u plućima.

Nekoć se koristila i kao sredstvo protiv tuberkuloze. Za iskašljavanje sluzi iz pluća preporučuje se kombinacija veronike s podbeli, u jednakim dijelovima. Slično blagotvorno djelovanje na disajne puteve i ublažavanje kašlja poznato je i kod zove, čiji cvjetovi i plodovi imaju dokazana protuupalna i ekspektorantna svojstva.

Veronika za čišćenje krvi i holesterol

Čestoslavica je od davnina poznata kao biljka koja čisti krv. Zahvaljujući aukubinu, koji djeluje hepatoprotektivno i potiče izlučivanje otrovnih tvari, redovna upotreba čaja od veronike smanjuje nivo holesterola u krvi, sprječava zakrčenje krvnih sudova i čini ih elastičnijim. Upravo su tanini iz čestoslavice pomogli španskom kralju Karlu V da ublaži nesnosne bolove od gihta. Biljka okrepljuje organizam, blagotvorno djeluje na jetru i slezinu i smatra se jednim od obaveznih dodataka svakoj čajnoj mješavini namijenjoj pročišćavanju krvi.

U kombinaciji sa svježim vrhovima koprive, ljekovita veronika je u stanju izliječiti i hronični ekcem, jer pročišćavanje krvi uklanja uzrok iritacije kože izvana. Za zaštitu srca i krvnih sudova uz veroniku u narodnoj medicini posebno se cijeni i glog, čiji ekstrakt ploda pokazuje kardiotoničnu aktivnost i pomaže regulaciji krvnog tlaka.

Veronika za kožu i ekcem

Veronika biljka smatra se jednim od najboljih biljnih lijekova za uporne, hronične kožne bolesti. Svježi sok od svježe ubrane veronike u cvatu nanosi se na zahvaćeno područje i preporučuje se kod ekcema, psorijaze i staračkog svraba. Čaj se pije radi čišćenja krvi, a spolja se koriste oblozi natopljeni svježe pripravljenim čajem.

Biljka ima dokazano adstringentno djelovanje zahvaljujući taninima koji skupljaju tkivo i smanjuju iritaciju. Tinktura se koristi i za rane koje teško zarastaju, posebno u blizini gnjata: rane se prvo ispiru čajem, a onda se noću postavljaju oblozi natopljeni čajem i toplo zavijaju. Uz veroniku, za kožne upale i ekcem u narodnoj medicini poznato je i djelovanje tušta, koji se topički nanosi za smirenje upaljene i iritovane kože.

Veronika za jetru, bubrege i mokraćne puteve

Aukubin iz čestoslavice pokazuje hepatoprotektivno djelovanje u laboratorijskim istraživanjima, što znači da obnavlja i štiti ćelije jetre. Biljka potiče izlučivanje mokraće i žuči, sprječava nakupljanje otrovnih tvari i koristi se kod žutice i oboljenja jetre i slezine. Kao blag diuretik, ljekovita čestoslavica pomaže radu bubrega, potiče izbacivanje pijeska, liječi infekcije mokraćnog trakta i sprječava oštećenje tkiva bubrega zahvaljujući protuupalnom djelovanju.

Čaj od veronike koristi se i za ispiranje i grgljanje kod upala sluznice usne šupljine i grla. U narodnim čajnim mješavinama za jetru i žuticu, veronika se kombinuje s korijenom maslačka, cvijetovima cikorije i lazarkinjom. Za tegobe mokraćnog sistema i upale uz veroniku se u narodnoj medicini preporučuje i petrovac, koji djeluje protuupalno na mokraćne kanale i pomaže pri hroničnim infekcijama.

Veronika za giht i reumatske bolove

Tinktura od veronika biljke smatra se djelotvornim sredstvom kod gihta i reumatičnih oboljenja. Aukubin i flavonoidi smanjuju upalu u zglobovima i snižavaju nivo mokraćne kiseline u krvi, što direktno ublažava bol kod gihta. Veronika za giht koristi se i kao oblog: cijela biljka uključujući korijen se skuva, procijedi i umota u gazu te stavlja kao topli oblog na bolni zglob. Sebastijan Knajp, koji se koristio ovom biljkom u liječenju, posebno je preporučivao veroniku oboljelima od gihta i reume. Čaj se pije dva puta dnevno, nezaslađen i u gutljajima, a za hronične reumatske tegobe primjena traje nekoliko sedmica.

Veronika za nervni sistem i memoriju

Čestoslavica pozitivno djeluje na centralni nervni sistem, umanjuje nervozu i pomaže pri ulazu u dubok, okrepljujući san, što je posebno dragocjeno za osobe koje se bave umnim radom. Zahvaljujući manitolu, koji sprječava stvaranje grumenova proteina a-sinukleina u mozgu, veronika se koristi kao preventiva i dopunska terapija kod Parkinsonove bolesti. Biljka osvježava pamćenje i preporučuje se osobama koje imaju takozvanu “blokadu memorije” i ne mogu se sjetiti inače dobro poznatih pojmova i imena.

Pomaže i kod vrtoglavice izazvane mentalnim zamorom. U kombinaciji s korijen celera djeluje protiv nervne slabosti i može biti korisna kao dopunska terapija kod depresije. Osobe koje se bave umnim radom trebaju popiti šolju čaja od veronike pred spavanje.

Čaj od veronike – priprema i upotreba

Čaj od veronike priprema se isključivo od nadzemnog dijela biljke u cvatu. Biljka se bere za sušenje dok cvjeta, a osušena herba u zatvorenoj posudi čuva svoja djelatna svojstva do dvije godine. Čaj ima gorak i oporost okus zbog tanina, što je i znak da su aktivne tvari prisutne.

Za ispiranje upalenog grla i grgljanje, čaj se pravi nešto jači: jedna i po kašika biljke na dva decilitra kipuće vode, ostaviti poklopljeno 30 minuta. Za iskašljavanje sluzi iz pluća i kod hroničnog kašlja, čaj od veronike kombinuje se s podbeli u jednakim dijelovima. Čaj od sušenog lista selena i veronike zajedno daje sinergijsko protuupalno i diuretičko djelovanje, posebno korisno kod upala mokraćnih kanala. Uz veroniku, u kombiniranim čajnim mješavinama za disajne puteve odlično se slaže i nana, koja smiruje nadraženu sluznicu i poboljšava iskašljavanje.

Tinktura od veronike i ostali pripravci

Uz čaj, veronika biljka može se koristiti u nekoliko oblika koji su povoljni za različite tegobe.

Tinktura od veronike priprema se na sljedeći način: 50 do 100 grama usitnjenog nadzemnog dijela biljke prelije se s pola litra lozove rakije ili jakog alkohola. Smjesa stoji dva do tri sedmice na toplom mjestu ili na suncu, uz svakodnevno protresanje posude. Nakon toga se procijedi i čuva u tamnoj staklenoj boci. Pije se tri puta dnevno po 15 kapi. Tinktura je naročito djelotvorna kod kostobolje i reumatičnih bolova.

Svježi sok veronike priprema se od biljke u cvatu. Svježe ubrana biljka se samelje ili istuca u mužaru, sok se procijedi kroz gazu. Uzima se dva do tri puta dnevno po jednu punu malu kašiku. Svježi sok naročito se preporučuje kod hroničnih kožnih oboljenja i ekcema jer sadrži aktivne tvari u neizmijenjenom obliku.

Oblog od veronike priprema se kuvanjem cijele biljke uključujući korijen. Dobivena tekućina se procijedi, umota u gazu i stavlja kao topla obloga na bolno mjesto: na bolne zglobove kod gihta i reume ili na teško izlječive rane. Oblozi se postavljaju noću i toplo zavijaju. Uz ove klasične oblike, čestoslavica ulazi i u sastav nekih kozmetičkih pripravaka i biljnih masti za kožu. Za izradu domaćih masti na biljnoj osnovi kao nosač se može koristiti kokosovo ulje ili pčelinji vosak, slično načinu na koji se priprema arnika mast za njegu upaljenoj koži i modricama.

Čajne mješavine s veronikom

Veronika biljka najčešće se koristi u kombinaciji s drugim biljem, jer pojačava djelotvornost ostalih biljaka u mješavini. Evo najčešće korištenih narodnih receptura.

Mješavina za hronični ekcem i kožne bolesti:
Pomiješati jednakim dijelovima veroniku, divlju dan i noć i koprivu. Tri supene kašike mješavine preliti s 750 ml kipuće vode, poklopiti i ostaviti 30 minuta. Procijediti i popiti u toku dana u manjim gutljajima, nezaslađeno.

Mješavina za kašalj i iskašljavanje:
Pomiješati jednakim dijelovima veroniku, podbel i sljez. Tri supene kašike mješavine preliti s pola litra kipuće vode, poklopiti i ostaviti dva sata. Procijediti, zasladiti medom i piti toplo svaka dva sata po jednu supenu kašiku.

Mješavina za bolje pamćenje i kod mentalnog zamora:
Pomiješati jednakim dijelovima veroniku, matičnjak i korijen celera. Jednu supenu kašiku mješavine preliti šoljom kipuće vode, poklopiti i ostaviti 30 minuta. Procijediti i popiti toplo. Piti dvije do tri šolje dnevno.

Mješavina za jetru i žuticu:
Pomiješati 50 g korijena maslačka, 25 g cvjetova cikorije, 25 g lazarkinje i 50 g veronike. Na četvrtinu litra vode uzeti punu malu kašiku i piti gutljaj po gutljaj, dvije šolje dnevno, nezaslađeno. Za potpunu podršku radu jetre uz veroniku, koristi se i imela, biljka poznata po povoljnom djelovanju na krvotok i rad srca i jetre.

Berba i sušenje veronike

Ljekoviti dio veronika biljke je nadzemni dio u cvatu, bez korijena. Biljku treba rezati, a ne čupati iz zemlje, kako bi se obnavljala i nastavila rasti na istom staništu. Najdjelotvornije su biljke koje rastu na ivicama šuma i ispod hrastova.

Cvjeta od juna do avgusta, a berbu treba obaviti na početku cvatnje, u suhom i sunčanom vremenu. U to se vrijeme bere čitav cvatući izdanak, odsijeca pri dnu i uklanja suho lišće i tvrdi dijelovi stabljike. Biljka se suši u hladu, na promaju, raspoređena u tankom sloju na platnu ili papiru. Temperatura sušenja ne smije biti previsoka jer visoka temperatura razgrađuje aktivne glikozide.

Osušena herba čuva se u staklenim ili porculanskim posudama, na suhom i tamnom mjestu, do dvije godine. Za one koji žele proširiti znanje o berbi i sušenju ljekovitih biljaka, detaljan pregled s uputama dostupan je na stranici o ljekovitim biljkama.

Kontraindikacije i upozorenja

Iako je profil nuspojava blagi, veronika biljka nije namijenjena svima i treba je koristiti s oprezom.

• Trudnoće i dojenje: zbog nedostatka podataka o bezbijednosti, upotreba se ne savjetuje tokom trudnoće i dojenja
• Djeca mlađa od 12 godina: primjena bez savjeta ljekara nije preporučljiva
• Prekomjerna upotreba: veće količine čaja mogu izazvati proliv, pa se treba pridržavati preporučene dnevne doze
• Alergije: osobe alergične na biljke iz porodice trpučevki trebaju biti oprezne pri prvoj upotrebi
• Kronične bolesti: osobe s ozbiljnijim zdravstvenim stanjima trebaju se posavjetovati s ljekarom prije redovne upotrebe

Čaj se nikad ne pije u velikim količinama niti duže od četiri do šest sedmica neprekidno bez pauze. Za ozbiljne kronične tegobe, veronika se koristi kao dopunsko, a ne kao jedino sredstvo liječenja. Podaci o bezbijednosti i farmakološkim istraživanjima o čestoslavici dostupni su u izvještaju Evropske agencije za lijekove (EMA) o Veronica officinalis herba.

Često postavljana pitanja o veronika biljci

Šta je veronika biljka?

Veronika biljka (lat. Veronica officinalis) je trajna zeljasta biljka poznata i kao čestoslavica ili razgon. Raste po ivicama šuma i livadama širom Evrope. Stari Germani i Rimljani zvali su je “lijekom za sve”, a u narodnoj medicini koristi se za pluća, kožu, krv, jetru, bubrege i nervni sistem.

Kako se priprema čaj od veronike?

Jedna puna kašičica osušene veronike prelije se šoljom kipuće vode (250 ml), poklopi i ostavi 15 do 20 minuta. Procijedi se i pije nezaslađen, u gutljajima, dvije do tri šolje dnevno između obroka.

Šta liječi čestoslavica?

Čestoslavica se koristi za čišćenje krvi, liječenje kožnih bolesti i ekcema, bronhitisa i kašlja, tegoba jetre i bubrega, gihta i reumatskih bolova. Pomaže i kod vrtoglavice, poboljšava memoriju i blago umiruje nervni sistem.

Je li veronika ista biljka kao čestoslavica?

Da. Veronika, čestoslavica i razgon su narodni nazivi za istu biljku, Veronica officinalis. Naziv “veronika” češće se koristi u srpskom govornom području, “čestoslavica” u hrvatskom, a “razgon” je stariji narodni naziv u oba.

Ko ne smije piti čaj od veronike?

Čaj od veronike ne preporučuje se trudnicama i dojiljama, djeci mlađoj od 12 godina bez savjeta ljekara te osobama koje piju veće količine jer može izazvati proliv. Osobe s kroničnim bolestima trebaju se posavjetovati s ljekarom.

Kada se bere veronika biljka?

Veronika se bere na početku cvatnje, od juna do avgusta, u suhom i sunčanom vremenu. Reže se nadzemni dio u cvatu, bez korijena. Suši se u hladu na promaji i čuva u zatvorenim posudama do dvije godine.