Dud biljka – ljekovita svojstva i upotreba

Dud je drvo koje je nekada raslo u gotovo svakom dvorištu, uz puteve i na trgovima, a danas ga sve manje ljudi zna prepoznati po plodu, iako ga mnogi i dalje sreću a da to i ne primijete. Slatki, tamnoljubičasti ili bijeli plodovi koji podsjećaju na kupine krili su, ispostavilo se, mnogo više od ukusne poslastice s kraja proljeća. Rimski pjesnik Vergilije je za dud zapisao da je najpametnija biljka, jer posljednja propupa čekajući da zaista dođe toplo vrijeme, čime izbjegava rizik od kasnih mrazeva. Stara stabla duda i danas krase mnoge dalmatinske gradove i sela uz obalu Neretve, gdje se generacijama smatraju svojevrsnim zaštitnim znakom mjesta.

Danas se dud sve više spominje u naučnim radovima zbog djelovanja na šećer u krvi, srce i cijeli organizam. U nastavku teksta pogledat ćemo šta je zapravo dud, po čemu se razlikuju bijeli, crni i crveni dud, koja su njegova ljekovita svojstva, kako se priprema i koristi te kako se uzgaja u vrtu ili voćnjaku.

Šta je dud

Bijeli, crni i crveni dud – u čemu je razlika

U našim krajevima najčešće susrećemo tri vrste duda, a sve tri su jestive i ljekovite, samo se razlikuju po okusu i intenzitetu primjene. Bijeli dud (lat. Morus alba) ima blaži, slađi okus, a njegov list se najviše cijeni zbog djelovanja na regulaciju šećera u krvi. Crni dud (lat. Morus nigra) ima intenzivniji, kiselkasto-slatki okus, a njegov plod i kora tradicionalno se koriste za sirupe, pekmeze i liječenje upala grla.

Crveni dud (lat. Morus rubra) manje je zastupljen u našim krajevima, a plodovi su mu izduženiji i po ukusu podsjećaju na nešto između bijelog i crnog duda. Ovaj tekst obuhvata sve tri vrste, s posebnim naglaskom na to koja se svojstva pripisuju kojoj vrsti.

Narodni nazivi duda

Osim naziva dud, u narodu se ova biljka podjednako često naziva i murva, a plod se ponekad naziva i dudinja. Nazivi murva i dud koriste se potpuno ravnopravno u različitim krajevima, bez jasne podjele po regijama, pa oba imena treba smatrati podjednako ispravnim i uobičajenim. U pojedinim starijim zapisima i narodnim pjesmama dud se spominje i pod imenom murava, mada je ovaj oblik danas gotovo potpuno izašao iz svakodnevne upotrebe.

Kako izgleda dud (botanički opis)

Dud je listopadno drvo iz porodice dudovki, koje u povoljnim uslovima može narasti od deset do dvadeset metara visine, s krošnjom širokog, gotovo šatorastog oblika. Listovi su ovalni, dugi do dvanaest centimetara, svijetlozelene boje, hrapavi na gornjoj strani, a na naličju blago dlakavi, s nazubljenim rubovima.

Na mladim izbojcima listovi znaju biti i duboko usječeni, gotovo režnjeviti, dok stariji listovi na istoj biljci ostaju cjeloviti i jednostavnog oblika. Stablo duda rano počinje da se naginje prema zemlji, zbog čega djeluje starije nego što zaista jeste, a kora s vremenom puca i poprima izborani, starinski izgled. Cvjetovi su sitni i neupadljivi, a plod je zapravo cvat sastavljen od mnoštva sitnih, sraslih plodića, oblika i veličine slične kupini ili malini.

Porijeklo i historija upotrebe

Dud potiče iz zapadne Azije, a danas se uzgaja širom svijeta, od Kine i Indije, preko sjeverne Afrike, sve do Evrope i obje Amerike. Njegova glavna historijska vrijednost dugo je bila vezana za proizvodnju svile, jer se ličinke dudovog svilca hrane isključivo listovima bijelog duda. Zanimljiva je i priča o engleskom kralju Jamesu prvom, koji je početkom sedamnaestog vijeka pozvao stanovništvo da masovno sadi dud radi razvoja proizvodnje svile, no mnogi su greškom posadili crni dud, čije listove svilena buba ne jede, pa je taj poduhvat na kraju propao.

Kod nas je dud posebno cijenjen u dolini Neretve i po dalmatinskim gradovima, gdje se sadio uz luke, trgove i putove, a stara stabla duda i danas se smatraju zaštitnim znakom pojedinih mjesta poput Makarske i Splita. Nekada se drvo duda cijenilo i zbog svoje čvrstine, pa se u dolini Neretve koristilo za izradu dijelova brodova i bačvi u kojima se čuvala rakija, dok se danas njegova vrijednost prepoznaje prvenstveno kroz plod i list.

Hemijski sastav duda

Dud je bogat izvor organskih kiselina, prije svega limunske i jabučne, kao i invertnog šećera kojeg u zrelom plodu ima i do deset posto. Sadrži vitamine C, B, K, A i E, a od minerala gvožđe, kalij, mangan i magnezij. Plod je bogat i antocijanima, prirodnim pigmentima odgovornim za tamnu boju crnog duda, kao i pektinom koji doprinosi njegovom blagom laksativnom djelovanju.

List bijelog duda posebno se izdvaja po sadržaju spoja poznatog pod skraćenicom DNJ, odnosno jedan-deoksinojirimicin, jedinjenja koje usporava razgradnju ugljikohidrata u probavnom traktu i time direktno utiče na nivo šećera u krvi nakon obroka. Istraživanja su u kori bijelog duda pronašla i tragove resveratrola, prirodnog fenola poznatog po djelovanju na srce i krvne sudove. Osim ovih glavnih sastojaka, list duda sadrži i flavonoide poput kvercetina i kamferola, koji doprinose ukupnom antioksidativnom potencijalu biljke i djeluju zaštitno na ćelije organizma.

Ljekovita svojstva duda

Dud se u narodnoj medicini koristio za širok krug tegoba, a njegova djelovanja mogu se podijeliti u nekoliko cjelina, od regulacije šećera u krvi, preko podrške srcu i probavi, pa sve do njege kože.

Dud za regulaciju šećera u krvi

Najviše naučno potkrijepljeno djelovanje duda odnosi se na regulaciju šećera u krvi, a zaslužan za to je prvenstveno list bijelog duda. Klinička ispitivanja na zdravim ispitanicima pokazala su da ekstrakt lista bijelog duda smanjuje probavu i apsorpciju ugljikohidrata, čime se snižava skok šećera i inzulina nakon obroka.

Efekat je posebno izražen kada se ekstrakt uzme neposredno prije obroka bogatog ugljikohidratima, jer tada najbolje usporava razgradnju škroba u probavnom traktu. Slično djelovanje potvrđeno je i kod osoba s dijabetesom tipa dva, kod kojih je redovno uzimanje praha od lista bijelog duda smanjilo nivo šećera natašte, triglicerida i lošeg holesterola. Pregled kliničkih ispitivanja o djelovanju lista duda na šećer u krvi dostupan je na stranici Nacionalne medicinske biblioteke. Za pojačanu podršku regulaciji šećera, čaj od lista duda se u narodnoj medicini ponekad kombinira sa cikorijom, biljkom koja se također tradicionalno koristi kod dijabetičara zbog blagog djelovanja na nivo glukoze.

Dud za srce i krvni pritisak

Dud povoljno djeluje i na kardiovaskularni sistem. Istraživanja na životinjskim modelima pokazala su da ekstrakt lista bijelog duda snižava povišen krvni pritisak i poboljšava reaktivnost krvnih sudova, dok istovremeno smanjuje sklonost trombocita ka pretjeranom zgrušavanju, čime se smanjuje i rizik od stvaranja krvnih ugrušaka. Antocijani iz ploda crnog duda djeluju kao snažni antioksidansi, štiteći krvne sudove od oštećenja izazvanih slobodnim radikalima, a resveratrol pronađen u kori dodatno doprinosi ovom zaštitnom djelovanju na srce. Za opću podršku cirkulaciji, list duda se ponekad kombinira i sa ružmarinom, biljkom koja se tradicionalno koristi za poticanje protoka krvi i jačanje srčanog mišića.

Dud za probavu

Plod duda ima dvojako djelovanje na probavu, u zavisnosti od stepena zrelosti. Nezreli, još kiseli plodovi tradicionalno se koriste kod proljeva, dok zreli, sasvim slatki plodovi djeluju kao blag laksativ i pomažu kod zatvora. Kora korijena i mladih grana crnog duda u narodnoj medicini se koristila kao sredstvo za čišćenje crijeva, uklanjanje parazita te ublažavanje posljedica trovanja hranom, nikotinom ili alkoholom, a čajni napitak od ove kore smatran je pouzdanim narodnim sredstvom za smirivanje kroničnih crijevnih tegoba i grozničavih stanja. Za pojačano djelovanje na čišćenje organizma, dud se u narodnoj medicini ponekad kombinira i sa koprivom, poznatom po bogatstvu minerala koji pomažu organizmu tokom perioda detoksikacije.

Dud za grlo i usnu šupljinu

Sirup od crnog duda tradicionalno se koristi za ispiranje i liječenje upale grla, usne šupljine, zubnog mesa i afti, zahvaljujući svom blagom antiseptičkom djelovanju, a u nekim krajevima se smatrao gotovo obaveznim dijelom kućne apoteke tokom sezone prehlada. Sok crnog duda posebno se preporučuje kod grlobolje i za olakšano iskašljavanje, a nekad se davao i djeci kao prirodna alternativa gotovim sirupima za kašalj, jer djeluje blago i ne izaziva nuspojave karakteristične za neke farmaceutske pripravke. Za dodatnu podršku disajnim putevima, sirup od duda se u narodnoj medicini kombinira i sa čajem od majčine dušice, koja olakšava iskašljavanje i djeluje na upalu bronhija.

Dud za bubrege i mokraćni sistem

Bijeli dud se u narodnoj medicini koristio i kao blagi diuretik, koji pomaže izlučivanju viška tečnosti iz organizma i time olakšava rad bubrega. Čaj od kore korijena crnog duda tradicionalno se koristio kod upale mokraćnih kanala, a pripisivano mu je i djelovanje na tinitus, odnosno zujanje u ušima, te na inkontinenciju, mada su ove primjene manje naučno istražene od djelovanja na šećer u krvi. Za blaže smirenje upale mokraćnih puteva, u narodnoj medicini se povremeno preporučuje i čaj od kamilice, koja djeluje protuupalno i umirujuće na cijeli organizam.

Dud za kožu i kozmetičku upotrebu

Ekstrakt bijelog duda danas je čest sastojak kozmetičkih proizvoda namijenjenih izjednačavanju tena i uklanjanju pigmentnih mrlja, jer sadrži prirodne inhibitore koji usporavaju stvaranje melanina u koži. Zbog toga se nalazi u kremama za izbjeljivanje kože, serumima protiv starenja te preparatima za njegu predjela oko očiju. Prah dobiven od kore duda tradicionalno se koristio i u obliku melema za brže zarastanje manjih rana na koži, slično kao što se u tu svrhu koristi i mast od arnike, poznate po djelovanju na modrice i manje ozljede tkiva. Antioksidativno djelovanje duda doprinosi i opštem, zdravijem izgledu kože kod redovne upotrebe. U tradicionalnoj kineskoj medicini, pripravci od duda ponekad se spominju i u kontekstu usporavanja pojave sijede kose, mada je ova primjena više dio narodnog nasljeđa nego savremene naučne prakse.

Priprema čaja od lista duda

Za pripremu čaja koristi se list bijelog ili crnog duda, a postupak se razlikuje od većine drugih biljaka po tome što zahtijeva znatno duže odstajanje. Pedeset grama osušenog lišća duda prelije se sa pola litre kipuće vode, poklopi i ostavi da odstoji čak deset sati, najbolje preko noći, a zatim se procijedi i pije tokom dana.

Ovakav dug period odstajanja omogućava da se iz čvršćih biljnih vlakana izvuče što više aktivnih sastojaka, za razliku od čajeva kod kojih je dovoljno svega petnaestak minuta. Ovako pripremljen čaj posebno se preporučuje osobama koje žele prirodnu podršku regulaciji šećera u krvi, a pije se obično uz obroke ili neposredno prije jela.

Ostali pripravci od duda

Sirup od duda

Za pripremu sirupa protiv vrućice, upale grla i zatvora, kilogram bobica crnog duda stavi se u pola litre vode uz dodatak dvije žlice jabučnog octa, a smjesa se kuha dok se voće potpuno ne razmekša. Nakon kuhanja, tečnost se procijedi kroz gazu, a preostali sok kuha se dalje uz dodatak šećera ili meda dok se ne dobije gusta, sirupasta konzistencija. Sirup se čuva u staklenim bocama na hladnom mjestu i uzima se u manjim količinama, po potrebi, razrijeđen u malo vode ili čaja.

Vino i sirće od duda

Od zrelih plodova crnog duda tradicionalno se pravi i domaće vino, koje se ostavlja da fermentira nekoliko sedmica prije upotrebe. Ako se proces fermentacije produži i nastavi dalje od faze vina, dobiva se dudovo sirće, koje se koristi kao začin u kuhinji, ali i kao narodni lijek za ispiranje grla i jačanje probave, slično kao što se u tu svrhu koristi i običan jabučni ocat.

Dud u kulinarstvu

Plodovi duda mogu se jesti svježi, direktno sa stabla, a njihov ukus opisuje se kao osvježavajuće sladunjav uz laganu rezavost. Osim svježih, plodovi se često suše i čuvaju za zimske mjesece, a osušene dudinje mogu poslužiti i kao prirodna zamjena za šećer u tijestu i slasticama. Od plodova se prave sokovi, kompoti, žele, marmelade i sladoledi, a u nekim krajevima dud se koristio i za izradu rakije.

U starim receptima, sušeni plod duda ponekad se dodavao i u domaće čajne mješavine zajedno sa kaloperom, radi blago gorkastog kontrasta uz prirodnu slatkoću ploda, a ovakve mješavine su se pile i kao svakodnevni osvježavajući napitak tokom ljeta, kad su plodovi duda bili u punom obilju. Za sočniji doživljaj svježih plodova, dud se dobro slaže i sa borovnicom, čime se dobiva voćna mješavina bogata antioksidansima pogodna za jutarnji obrok ili užinu.

Doziranje duda

Doziranje duda zavisi od oblika u kojem se koristi i svrhe upotrebe. Kod čaja od lista, uobičajena doza je pedeset grama osušenog lišća na pola litre vode, popijeno tokom dana. Kod praha od lista bijelog duda, u istraživanjima o djelovanju na šećer u krvi koristile su se doze od otprilike tri grama prije obroka. Svježeg ploda se može konzumirati umjereno, dok se sirup uzima u manjim količinama, po potrebi, razrijeđen u vodi. Kod svih oblika, preporučuje se početi s manjom količinom i postepeno je povećavati, kako bi organizam imao vremena da se prilagodi novom pripravku u ishrani.

Nuspojave duda

Kada se koristi u umjerenim količinama, dud se smatra sigurnom biljkom, a plod je uobičajena, dobro poznata namirnica. Ipak, prekomjerna konzumacija, posebno svježeg, prezrelog ploda ili koncentriranih pripravaka, može dovesti do blažih probavnih smetnji, poput nadutosti i proljeva. Rijetko, kod izrazito velikih količina, zabilježene su i neuobičajene reakcije poput vrtoglavice i privremenih halucinacija, zbog čega se preporučuje umjerenost, posebno kod djece koja su sklona jesti plodove u velikim količinama direktno sa stabla. Dodatne informacije o sigurnosti i mogućim nuspojavama dostupne su na stranici SelfDecode o suplementima.

Kontraindikacije i mjere opreza

Osobe koje uzimaju lijekove za snižavanje šećera u krvi trebale bi biti oprezne s upotrebom lista duda u većim količinama, jer kombinirano djelovanje može dovesti do prekomjernog pada glukoze, praćenog vrtoglavicom, drhtavicom ili osjećajem slabosti. Isti oprez se preporučuje i osobama koje uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi ili snižavanje krvnog pritiska, zbog mogućeg pojačanog djelovanja. Trudnice i dojilje mogu jesti svježi plod duda u umjerenim količinama kao dio uobičajene ishrane, ali bi trebale izbjegavati koncentrirane pripravke poput ekstrakta lista bez prethodnog savjeta ljekara. Osobe koje planiraju uvesti list duda u redovnu upotrebu radi regulacije šećera trebale bi to učiniti uz nadzor ljekara, posebno ako već uzimaju terapiju za dijabetes, kako bi se doza terapije po potrebi pravovremeno prilagodila.

Uzgoj duda

Dud spada u biljke koje se lako uzgajaju i ne postavljaju velike zahtjeve, zbog čega je stoljećima bio čest izbor uz kuće, puteve i trgove.

Tlo i lokacija za sadnju

Dud nije zahtjevan prema tipu tla i može uspijevati čak i na slabije kvalitetnim tlima, mada najbolje rezultate daje na dobro dreniranom, neutralnom tlu. Voli sunčane položaje zaštićene od jačeg vjetra, a treba izbjegavati mjesta na kojima se zadržava previše vode u zemlji, jer korijen duda ne podnosi dugotrajno vlažno stanje tla. Zbog svoje krupne, razgranate krošnje, dud zahtijeva dovoljno prostora, pa je pri sadnji potrebno ostaviti razmak od najmanje pet do osam metara od drugih stabala i objekata.

Sadnja sadnicama i razmak

Dud se sadi u jesen ili rano proljeće, kad nema ekstremnih temperatura, najčešće trogodišnjim, pravilno oblikovanim sadnicama uz kolac koji pomaže mladom stablu da se pravilno razvije. Budući da je dud dvodomna biljka, što znači da postoje odvojena muška i ženska stabla, sadnja iz sjemena nosi rizik da izraste muško stablo koje neće roditi plodom, pa se za sigurnu berbu preporučuje sadnja gotovih sadnica dobivenih reznicama ili cijepljenjem. Zbog visine koju dud dostiže, nije pogodan za uzgoj u stakleniku ili plasteniku, već isključivo na otvorenom prostoru.

Njega tokom sezone

Odraslo stablo duda dobro podnosi sušu i rijetko zahtijeva dodatno zalijevanje, osim tokom izrazito sušnih perioda, kada je dovoljno zaliti ga jednom sedmično sa petnaestak do dvadeset litara vode. Mlada stabla, mlađa od pet godina, zahtijevaju redovnije zalijevanje dok ne razviju dovoljno dubok korijenski sistem koji im omogućava samostalno crpljenje vlage iz zemlje. Prihrana se obavlja nekoliko puta tokom sezone, a rezidba je najzahtjevniji dio njege, pri čemu se u prve dvije godine preporučuje minimalno orezivanje, isključivo radi oblikovanja krošnje. Dud je izuzetno otporan na bolesti i štetočine, pa se rijetko javlja potreba za tretiranjem hemijskim sredstvima, mada bijeli dud zbog svog slatkastog drveta ponekad privlači gusjenice, koje je u tom slučaju potrebno pravovremeno ukloniti.

Berba

Plod duda dozrijeva tokom juna i jula, u zavisnosti od klime i sorte, a bijeli dud obično dozrijeva nešto ranije od crnog. Zrele plodove je najbolje brati direktno rukom ili blagim potresanjem grana iznad razastrte cerade, jer su vrlo mekani i lako se oštećuju, a berba potresanjem posebno je praktična kod starijih, visokih stabala gdje je teško dosegnuti sve grane. List duda za pripremu čaja bere se tokom proljeća i ljeta, dok se za tradicionalne azijske pripravke ponekad koriste i zimski pupoljci, sakupljeni prije nego što stablo krene u novi ciklus rasta.

Često postavljana pitanja

Da li su dud i murva ista biljka?

Da, riječ je o istoj biljci. Naziv dud i naziv murva koriste se potpuno ravnopravno u različitim krajevima i oba se odnose na isto drvo iz roda Morus, bez obzira na to o kojoj se od tri vrste, bijeloj, crnoj ili crvenoj, radi.

Koja vrsta duda je najzdravija?

Sve tri vrste imaju svoju vrijednost, pa je teško izdvojiti jednu kao najbolju. List bijelog duda ima najviše naučno potkrijepljeno djelovanje na regulaciju šećera u krvi, dok plod crnog duda sadrži više antocijana i tradicionalno se više koristi za sirupe i liječenje grla. Crveni dud je manje istražen, ali se po ukusu i primjeni nalazi negdje između ove dvije vrste.

Mogu li se jesti nezreli plodovi duda?

Nezreli plodovi duda su kiseli i u narodnoj medicini se tradicionalno koriste kod proljeva, ali se ne preporučuje konzumacija u većim količinama, jer mogu izazvati nadraženost želuca i grčeve. Najbolje ih je jesti tek kada sasvim sazriju, kada postaju mekani, tamni i puni prirodne slatkoće.

Smiju li trudnice jesti dud?

Trudnice mogu jesti svježi, zreli plod duda u umjerenim količinama kao dio raznovrsne ishrane, ali bi trebale izbjegavati koncentrirane pripravke poput ekstrakta lista ili praha bez prethodnog savjeta ljekara.

Zašto se dud iz sjemena ne preporučuje ako želite plod?

Dud je dvodomna biljka, što znači da postoje odvojena muška i ženska stabla, a iz sjemena ne možete unaprijed znati koji će spol izrasti. Zato se za sigurnu berbu ploda preporučuje sadnja sadnica dobivenih reznicama ili cijepljenjem, kod kojih je poznato da će stablo roditi.