Pelin biljka – ljekovita svojstva i upotreba

Pelin je jedna od onih biljaka koje prepoznajete već po mirisu, prije nego što je uopšte vidite. Sivkasti, gotovo srebrnasti listovi i izrazito gorak okus učinili su ga jednom od najpoznatijih ljekovitih biljaka naših krajeva, ali i biljkom oko koje se stoljećima plelo mnogo priča, od antičkih lijekova do zloglasnog apsinta. Koristio se za jačanje probave, čišćenje organizma od parazita, njegu jetre i žuči, a danas se s pravom smatra i jednom od biljaka kojoj treba pristupiti s mjerom i znanjem, jer u velikim količinama može biti štetan. Ime je dobio upravo po svojoj gorčini, a u narodu se često kaže da je pelin toliko gorak da mu se i samo ime koristi kao poređenje za nešto neprijatno ili teško podnošljivo. U nastavku teksta pogledat ćemo šta je zapravo pelin, po čemu se razlikuje od slatkog pelina, koja su njegova ljekovita svojstva, kako se priprema i koristi te na šta treba paziti prilikom upotrebe.

Šta je pelin

Pravi (gorki) pelin i slatki pelin – u čemu je razlika

Kada se u narodu kaže samo “pelin”, najčešće se misli na pravi ili gorki pelin (lat. Artemisia absinthium), biljku sivkastih listova i izrazito gorkog okusa po kojoj je pelin i poznat. Postoji, međutim, i slatki pelin (lat. Artemisia annua), jednogodišnja biljka mnogo blaže arome, poznata prije svega po sastojku artemisininu, koji se koristi u terapiji malarije.

Iako obje biljke pripadaju istom rodu i imaju određena zajednička svojstva, njihova upotreba i doziranje se razlikuju, pa je važno znati o kojoj se biljci govori. Ovaj tekst prvenstveno se odnosi na pravi, gorki pelin, dok se slatki pelin spominje samo radi poređenja i razgraničenja.

Narodni nazivi pelina

Osim naziva pelin, u narodu se za pravi pelin koriste i nazivi gorki pelin, vrtni pelin te planinski pelin, dok se u pojedinim krajevima jednostavno kaže samo pelin, bez dodatnih odrednica, jer se podrazumijeva da je riječ o ovoj vrsti.

Kako izgleda pelin (botanički opis)

Pelin je višegodišnja zeljasta biljka, polugrmastog oblika, koja može narasti od šezdeset centimetara do jednog metra visine. Mladi izdanci i listovi su sitno svilasto dlakavi, čime biljka dobiva onaj karakterističan sivkasti, gotovo srebrnasti izgled po kojem se lako prepoznaje. Donji listovi su trostruko perasti, s duguljastim režnjevima, dok su listovi prema vrhu stabljike sve manji i jednostavniji.

Cvjetovi su sitni, žute boje, glavičastog oblika, skupljeni u bogatu cvjetnu metlicu na vrhu biljke. Miris pelina je izrazito aromatičan i jak, a okus vrlo gorak i trpak, po čemu je i dobio ime u mnogim jezicima.

Porijeklo i historija upotrebe

Pelin potiče iz Evrope, Azije i sjeverne Afrike, a danas raste širom umjerenog pojasa svijeta, najčešće na kamenitim i osunčanim terenima, uz puteve i na napuštenim zemljištima. Njegova upotreba u liječenju datira još iz antičkog doba, kada su ga stari Grci koristili kod probavnih tegoba, groznice i menstrualnih tegoba, dok su Rimljani pelin koristili kao pomoć kod probavnih problema i kao prirodni repelent protiv insekata.

Naziv biljke na latinskom, Artemisia, vezuje se za grčku boginju Artemidu, zaštitnicu žena i porođaja, što potvrđuje koliko je dugo pelin bio povezan sa ženskim zdravljem. U srednjovjekovnoj Evropi pelin je dodavan u vino i druga pića, a najveću slavu, i najgoru reputaciju, stekao je u devetnaestom vijeku kao osnovni sastojak apsinta, alkoholnog pića koje je zbog svojih efekata na kraju bilo zabranjeno u većini evropskih zemalja.

Hemijski sastav pelina

Ljekovitost pelina dolazi iz njegovog bogatog i snažnog hemijskog sastava. Najznačajniji sastojak je eterično ulje, koje sadrži tujon, jedinjenje odgovorno kako za dio ljekovitog djelovanja, tako i za potencijalnu toksičnost biljke u većim količinama. Pored tujona, pelin sadrži apsintin i anabsintin, izrazito gorka jedinjenja po kojima je biljka i dobila reputaciju jedne od najgorčih na svijetu, zatim flavonoide, tanine te manje količine vitamina C. Udio tujona u eteričnom ulju razlikuje se zavisno od podneblja, vremena berbe i uslova sušenja biljke, pa domaći pripravci mogu imati različitu jačinu djelovanja od jedne do druge biljke. Upravo kombinacija gorkih tvari i eteričnog ulja objašnjava zašto pelin tako snažno djeluje na probavni sistem, ali i zašto se preporučuje oprezno doziranje.

Ljekovita svojstva pelina

Pelin se u narodnoj medicini koristio za širok krug tegoba, a njegova djelovanja mogu se podijeliti u nekoliko cjelina, od poticanja probave i apetita, preko njege jetre i žuči, pa sve do tradicionalne upotrebe protiv crijevnih parazita.

Pelin za probavu i apetit

Najpoznatije djelovanje pelina jeste ono na probavni sistem. Gorke tvari koje sadrži potiču lučenje želučanih sokova i enzima, čime se poboljšava apetit i olakšava probava, posebno kod osoba iznemoglih nakon bolesti ili s dugotrajno slabim apetitom. Zbog ovog djelovanja, pelin se preporučuje kod nadutosti, gasova i sporog varenja, a slično djelovanje na probavu ima i stolisnik, s kojim se pelin ponekad kombinira u čajnim mješavinama namijenjenim jačanju probavnog sistema. Pregled tradicionalne i savremene upotrebe pelina za probavne tegobe dostupan je na WebMD stranici o suplementima.

Pelin za jetru i žučni mjehur

Pelin tradicionalno potiče rad jetre i žučnog mjehura, čime doprinosi boljem varenju masnije hrane i općem čišćenju organizma. Narodna medicina koristila je čaj ili vino od pelina kao pomoć kod žutice i tegoba sa žuči, jer se smatralo da pelin istovremeno čisti, jača i potiče rad ovih organa. Zbog snažnog djelovanja na jetru, ova primjena zahtijeva umjerenost, a osobe s postojećim bolestima jetre trebale bi se prije upotrebe posavjetovati sa ljekarom.

Pelin protiv crijevnih parazita

Jedna od najstarijih i najpoznatijih primjena pelina jeste ona protiv crijevnih parazita, prije svega glista. Gorke tvari u biljci stvaraju nepovoljnu sredinu za razvoj i razmnožavanje parazita u probavnom traktu, zbog čega se pelin vjekovima koristio kao prirodno sredstvo za čišćenje organizma od ovih neželjenih gostiju. U narodnoj medicini se za ove svrhe često kombinirao s vratićem, dok se danas u modernijim pristupima čišćenja organizma pelin kombinira i sa drugim biljkama poznatim po antiparazitnom djelovanju.

Pelin za ženske tegobe

Pelin se tradicionalno koristio i kod ženskih tegoba. Kao izrazito gorka biljka, djeluje na poboljšanje cirkulacije krvi, a u narodnoj medicini je zabilježeno i da nakon uzimanja čaja od pelina dolazi do pojačanog menstrualnog krvarenja, zbog čega se biljka koristila i kod izostanka ciklusa. Zbog boljeg protoka krvi u zdjeličnom području, pelin se ponekad spominje i kao pomoć pri porodu, mada se ova primjena treba prepustiti isključivo iskustvu babica i stručnom nadzoru, s obzirom na snagu djelovanja same biljke i mogući rizik po majku i dijete ako se doza ne kontrolira pažljivo.

Pelin za rane i kožne tegobe

Osim unutrašnje upotrebe, pelin se koristi i na koži, prije svega zbog svog antimikrobnog djelovanja. Oblozi ili obloge s pripravkom od pelina tradicionalno se koriste kod sporo zarastajućih rana, manjih kožnih infekcija te kod uganuća i modrica. Toplim oblogama od pelina umirivali su se i reumatski bolovi te napetost u zglobovima, posebno kod starijih osoba čiji su zglobovi osjetljivi na promjenu vremena. Dim od sušenog pelina u narodu se koristio i za tjeranje muha i komaraca iz prostorija, a vjerovalo se i da čisti zrak u kući od loših mirisa i vlage.

Antiparazitni program s pelinom

Osim pojedinačne upotrebe, pelin je poznat i kao dio takozvanog antiparazitnog programa, kombinacije tri biljke koja se koristi za čišćenje organizma od crijevnih parazita. Uz pelin, program uključuje i crni orah te klinčić, pri čemu se smatra da pelin i crni orah djeluju na odrasle jedinke parazita, dok klinčić razgrađuje njihova jajašca, čime se prekida ciklus razmnožavanja parazita u organizmu. Ova metoda se u narodu provodi periodično, obično jednom ili dvaput godišnje, kao svojevrsna kura čišćenja organizma, a traje obično nekoliko sedmica, uz postepeno povećanje doze na početku kure.

U narodnoj medicini se za sličnu svrhu, posebno kod slabijeg imuniteta nakon čišćenja organizma, preporučivala i kopriva, poznata po bogatstvu minerala koji pomažu organizmu da se brže oporavi. Kod djece se sumnja na crijevne parazite prepoznaje po znakovima poput tamnih podočnjaka, nervoze i nemirnog sna, a u ovakvim slučajevima najbolje je prvo potražiti mišljenje pedijatra, koji će odrediti tačnu dijagnozu i odgovarajući, bezbjedan način liječenja.

Priprema čaja od pelina

Za pripremu čaja koristi se jedna čajna kašičica osušenog pelina, koja se prelije sa dva i po decilitra prokuhale vode. Važno je napomenuti da se pelin ne smije kuhati, već se samo prelije vrelom vodom i odmah poklopi, kako se gorke tvari i eterično ulje ne bi razgradili na visokoj temperaturi.

Čaj se ostavlja da odstoji desetak minuta, procijedi i pije u malim gutljajima, po mogućnosti prije jela radi boljeg poticanja apetita. Uobičajena doza je jedna do dvije šoljice dnevno, a preporučuje se ne prekoračivati ovu količinu, s obzirom na snažno djelovanje same biljke. Za blaži ukus, čaj od pelina se ponekad miješa sa kamilicom, komoračem ili nanom, čime se gorčina ublažava, a ljekovito djelovanje zadržava.

Tinktura i druga upotreba pelina

Tinktura od pelina

Za tinkturu je potrebno jednu šaku osušenog pelina staviti u dvije stotine mililitara rakije ili sedamdesetoprocentnog alkohola. Boca se drži na tamnom mjestu dvije do tri sedmice, uz povremeno mućkanje, a zatim se sadržaj procijedi kroz gazu. Tinktura se koristi u vrlo malim količinama, desetak kapi razrijeđenih u vodi, prije jela, radi poticanja apetita i probave.

Ulje od pelina

Eterično ulje pelina dobiva se destilacijom nadzemnih dijelova biljke i koristi se isključivo vanjski, u aromaterapiji ili razrijeđeno u nosivom ulju za masažu bolnih zglobova i mišića. Zbog visokog sadržaja tujona, čisto ulje pelina smatra se otrovnim ako se uzima oralno, pa se njegova unutrašnja upotreba u savremenoj medicini ne preporučuje.

Pelin u kulinarstvu i alkoholnim pićima

Zbog izrazite gorčine, pelin se u kuhinji rijetko koristi kao samostalan začin, ali zato ima dugu tradiciju u pripremi alkoholnih pića, gdje njegova gorčina dolazi do punog izražaja i cijeni se kao poseban kvalitet.

Pelinkovac

Najpoznatije domaće piće od pelina jeste pelinkovac, gorki liker koji se pravi maceriranjem pelina u rakiji ili drugom alkoholu, uz dodatak šećera i po potrebi drugih začinskih biljaka. Pelinkovac se tradicionalno pije kao aperitiv prije jela, jer se smatra da njegova gorčina priprema probavni sistem za obrok.

Apsint i njegova zabrana

Daleko poznatiji u svijetu je apsint, alkoholno piće koje se pravi od pelina, u kombinaciji sa anisom i komoračem. Apsint je u devetnaestom vijeku bio izuzetno popularan, posebno u Francuskoj, gdje je stekao nadimak zelena vila, a uživali su ga i mnogi umjetnici i pisci tog doba, što je dodatno doprinijelo njegovoj legendi. Zbog visokog sadržaja tujona i navodnih štetnih efekata na nervni sistem, apsint je početkom dvadesetog vijeka zabranjen u većini evropskih zemalja, uključujući Francusku, Švicarsku i Sjedinjene Američke Države. Danas je apsint ponovo legalan u mnogim zemljama, ali strogo reguliran propisanim sadržajem tujona po litri, kako bi se spriječile štetne posljedice njegove konzumacije.

Doziranje pelina

Doziranje pelina zahtijeva poseban oprez, s obzirom na sadržaj tujona. Kod čaja, uobičajena doza je jedna do dvije šoljice dnevno, a preporučuje se povremena pauza kod dužeg korištenja, umjesto svakodnevne, neprekidne upotrebe kroz duži period. Kod tinkture, doza je znatno manja, svega desetak kapi razrijeđenih u vodi, dok se eterično ulje pelina ne preporučuje za unutrašnju upotrebu ni u kojoj količini.

Prema pojedinim istraživanjima, granica prihvatljivog dnevnog unosa tujona dostiže se tek nakon više šoljica čaja dnevno, ali to ne znači da je preporučljivo piti toliko čaja, već samo da kratkotrajna, umjerena upotreba u uobičajenim dozama predstavlja prihvatljiv rizik za zdrave odrasle osobe. Osobe koje prvi put uvode pelin u svoju rutinu trebale bi početi s manjom količinom i pratiti kako organizam reagira, prije nego što pređu na uobičajenu dnevnu dozu.

Nuspojave pelina

Kada se koristi u preporučenim količinama i kraćim periodima, pelin se smatra relativno sigurnom biljkom. Ipak, prekomjerna ili dugotrajna upotreba može dovesti do mučnine, povraćanja, vrtoglavice i grčeva u stomaku. Osobe koje prvi put probaju čaj od pelina ponekad prijavljuju i blagu glavobolju, što obično prolazi kada se doza smanji ili upotreba na kratko prekine.

Tujon i njegova toksičnost

Tujon je jedinjenje zbog kojeg pelin zahtijeva poseban oprez. U velikim količinama, tujon djeluje na centralni nervni sistem i može izazvati grčeve, halucinacije, drhtavicu, pa čak i epileptične napade. Upravo je visok sadržaj tujona bio razlog zabrane apsinta u prošlosti, a i danas je sadržaj tujona u komercijalnim pićima i preparatima strogo reguliran propisima. Zbog toga se čisto eterično ulje pelina nikada ne smije uzimati oralno, a čak se i čaj i tinktura trebaju koristiti u umjerenim, preporučenim dozama. Detaljan pregled sigurnosnih podataka i mogućih nuspojava dostupan je na RxList stranici o suplementima.

Kontraindikacije i mjere opreza

Trudnice ne bi trebale koristiti pelin ni u kojem obliku, jer može stimulirati kontrakcije materice i potencijalno dovesti do pobačaja, dok se dojiljama iz predostrožnosti također ne preporučuje njegova upotreba sve dok traje period dojenja. Osobe koje boluju od epilepsije trebale bi u potpunosti izbjegavati pelin, s obzirom na to da tujon može izazvati napade i kod osoba koje inače nemaju ovaj problem, a rizik je veći kod prekomjernih doza ili dužeg neprekidnog korištenja.

Pelin pripada porodici glavočika, istoj onoj kojoj pripada i ambrozija, pa osobe alergične na ovu ili srodne biljke, poput krizanteme i nevena, mogu razviti alergijsku reakciju i na pelin, u vidu kožnog osipa, svrbeža ili u rijetkim slučajevima otežanog disanja, što zahtijeva obustavu upotrebe i, ako su simptomi izraženiji, obraćanje ljekaru.

Osobe s gastritisom ili čirom na želucu također bi trebale izbjegavati pelin, jer njegova izrazita gorčina i nadražujuće djelovanje mogu dodatno pogoršati već osjetljivu sluznicu želuca i pojačati postojeće tegobe poput žgaravice i grčeva. Zbog svega navedenog, pelin se u savremenoj fitoterapiji smatra biljkom koja zahtijeva poznavanje i mjeru više nego mnoge druge ljekovite biljke. Slično kao i kod kantariona, gdje se strogo pazi na doziranje zbog interakcija s lijekovima, i kod pelina je oprez ključan, posebno kod osoba koje uzimaju redovnu terapiju ili boluju od hroničnih bolesti.

Uzgoj pelina

Pelin spada u biljke koje se relativno lako uzgajaju, a zbog otpornosti na sušu pogodan je i za terene na kojima druge ljekovite biljke teže uspijevaju.

Tlo i lokacija za sadnju

Pelin voli osunčane i tople položaje, zaklonjene od jačeg vjetra, jer u prirodi najčešće raste na kamenitim i osunčanim staništima. Najbolje uspijeva na propusnim, pjeskovitim tlima bogatim mineralima, blago kisele do neutralne reakcije. Preporučuje se izbjegavati teška, glinasta i previše vlažna tla, jer pelin ne podnosi zastoj vode u korijenu. Zahvaljujući svojoj otpornosti na sušu, pelin je pogodan i za manje plodne dijelove vrta, gdje bi mnoge druge ljekovite biljke teško opstale bez dodatne njege.

Sadnja iz sjemena i sadnica

Sjeme pelina sije se krajem zime ili u jesen, direktno na otvoreno ili u klijalištu za kasnije presađivanje. Presadnice se sade u proljeće, kada prođe opasnost od mraza, na razmaku od pedeset do šezdeset centimetara. Pelin se može razmnožavati i dijeljenjem korijena starije biljke ili reznicama, a najjednostavniji način za baštovane početnike jeste sadnja gotovih presadnica iz rasadnika.

Njega tokom sezone

Pelin dobro podnosi sušu i ne zahtijeva učestalo zalijevanje, osim u dužim periodima bez kiše, kada je poželjno povremeno zaliti biljku kako listovi ne bi počeli venuti. Prihrana nije neophodna, jer pelin dobro uspijeva i na siromašnijim tlima, a prekomjerna gnojidba može čak umanjiti koncentraciju aktivnih sastojaka u listovima. Uzgoj na istoj površini preporučuje se najduže pet do šest godina, nakon čega kvalitet i prinos biljke opadaju, pa je dobro presaditi je na novo mjesto.

Berba i sušenje

U prvoj godini uzgoja pelin obično ne cvjeta, pa se prva prava berba obavlja tek u drugoj vegetacijskoj godini. Beru se listovi i vršni dijelovi sa cvjetovima, u periodu pune cvatnje tokom jula i augusta, jer je tada količina gorkih tvari najveća, dva puta veća nego prije same cvatnje. Ubrani pelin suši se u tankom sloju, u prozračnom i zasjenjenom prostoru, daleko od direktnog sunca koje bi razgradilo eterično ulje. Osušen pelin zadržava sivkastu boju i izrazito aromatičan miris, a kada je pravilno osušen, listovi se lome uz lagano pucketanje. Osušen pelin čuva se u papirnim vrećicama ili staklenim teglama, na suhom i tamnom mjestu, gdje zadržava svoja svojstva i po godinu dana.

Pelin kao prirodni insekticid i repelent

Zahvaljujući jakom mirisu i gorkim tvarima, pelin se u organskom vrtu koristi kao prirodni insekticid protiv lisnih uši i pomoć u suzbijanju biljnih bolesti poput hrđe. Osušeni pelin, spaljen ili raspoređen po prostoriji, tradicionalno se koristio za tjeranje moljaca, muha i glodara iz kuće i ostave. Zbog ovog djelovanja, pelin se ne preporučuje dodavati u kompost, jer iste te tvari koje odbijaju štetočine mogu usporiti i proces razgradnje organske materije u kompostu.

Često postavljana pitanja

Da li je pelin isto što i slatki pelin?

Ne, riječ je o dvije različite biljke istog roda. Pravi ili gorki pelin (Artemisia absinthium) ima izrazito gorak okus i koristi se prvenstveno za probavu i pelinkovac, dok slatki pelin (Artemisia annua) ima blažu aromu i poznat je po sadržaju artemisinina koji se koristi u terapiji malarije.

Kako se pravilno priprema čaj od pelina?

Čaj od pelina se ne smije kuhati. Osušena biljka se samo prelije vrelom, prokuhalom vodom, poklopi i ostavi da odstoji desetak minuta, a zatim procijedi. Kuhanje bi razgradilo osjetljivo eterično ulje i smanjilo ljekovito djelovanje čaja.

Smiju li trudnice i djeca koristiti pelin?

Ne, trudnicama i dojiljama se ne preporučuje upotreba pelina ni u kojem obliku, jer može stimulirati kontrakcije materice. Kod djece se pelin, ako se uopšte koristi, smije davati samo u vrlo malim količinama i isključivo uz prethodni savjet pedijatra.

Šta je tujon i zašto je opasan?

Tujon je jedinjenje sadržano u eteričnom ulju pelina koje u velikim količinama djeluje na centralni nervni sistem i može izazvati grčeve, halucinacije i epileptične napade. Zbog toga se čisto eterično ulje pelina nikada ne uzima oralno, a čaj i tinktura se koriste samo u preporučenim, umjerenim dozama.

Koliko dugo se smije koristiti pelin?

Preporučuje se kratkotrajna upotreba, obično u trajanju od nekoliko sedmica, nakon čega slijedi pauza prije eventualnog nastavka. Dugotrajna, neprekidna upotreba pelina se ne preporučuje bez nadzora ljekara, s obzirom na snagu djelovanja same biljke i mogućnost nakupljanja tujona u organizmu tokom vremena.