Maslačak biljka – ljekovita svojstva i upotreba

Maslačak je biljka koju svako od nas prepoznaje još iz djetinjstva, po žutom cvijetu i pahuljastoj glavici čije smo sjeme nekad otpuhivali zagovarajući želje. Danas ga mnogi i dalje smatraju običnim korovom kojeg treba iščupati iz travnjaka, a rijetko ko zna da je riječ o jednoj od najkorisnijih biljaka koje rastu potpuno besplatno, u svakom dvorištu i na svakoj livadi. Stari Grci, Arapi i Kinezi cijenili su maslačak zbog djelovanja na jetru i probavu, a ono što je vjekovima bilo narodno znanje danas potvrđuju i savremena istraživanja. Zanimljivo je da maslačak nema nijednog otrovnog dvojnika s kojim bi se mogao zamijeniti, što ga čini jednom od najsigurnijih samoniklih biljaka za branje. U nastavku teksta pogledat ćemo šta je zapravo maslačak, koja su njegova ljekovita svojstva, kako se koristi svaki dio biljke, kako se priprema i na šta treba paziti, te kako se uzgaja, ili suzbija, u vlastitom vrtu.

Šta je maslačak

Narodni nazivi maslačka

Osim naziva maslačak, u narodu se ova biljka naziva i divlji radič, a spominju se i nazivi baba marta, mljekaš i žutelj. Naziv divlji radič dolazi otuda što se mladi listovi po okusu i izgledu zaista podsjećaju na kultivisani radič, samo u svom prirodnom, samoniklom obliku. Naziv mljekaš, sa svoje strane, direktno je vezan za gorki mliječni sok koji izbija iz svakog prelomljenog dijela biljke, a naziv baba marta podsjeća na to da maslačak pripada onim proljetnim glasnicima koji najavljuju kraj zime.

Kako izgleda maslačak (botanički opis)

Maslačak (lat. Taraxacum officinale) je zeljasta trajnica iz porodice glavočika, niskog rasta, obično između petnaest i trideset centimetara visine. Listovi rastu iz korijena u obliku rozete, izduženi su, nazubljenih rubova, nalik na oštre zube, po čemu je biljka i dobila naziv u više jezika, uključujući francuski “dent de lion”, odnosno lavlji zub. Stabljika je šuplja, bez listova, a na vrhu nosi jedan jedini cvijet, sastavljen od mnoštva sitnih, izduženih žutih latica.

Cvijet se otvara ujutro na suncu, a zatvara predveče ili tokom oblačnog vremena, a nakon cvatnje pretvara se u poznatu, bijelu i pahuljastu glavicu sjemena koje raznosi vjetar. Korijen je tamnosmeđ, mesnat i lako lomljiv, a može dosegnuti i do metar dubine u zemlji, zbog čega maslačak tako uspješno preživljava i sušne i hladne periode. Svi dijelovi biljke sadrže gorak, bijeli mliječni sok, po kojem se maslačak lako prepoznaje čim se stabljika ili list prelome.

List, korijen, cvijet i stabljika – različita upotreba dijelova biljke

Ono što maslačak izdvaja od mnogih drugih ljekovitih biljaka jeste to da su korisni baš svi njegovi dijelovi, samo svaki na svoj način. List ima najizraženije diuretičko djelovanje i koristi se svjež u salatama ili sušen za čaj. Korijen djeluje jače na jetru, žuč i probavu, a suši se za čaj, tinkturu ili prženu kavu. Cvijet se koristi za sirup, poznat i kao med od maslačka, kao i za vino. Stabljika, iako se rjeđe spominje, sadrži gusti mliječni sok koji se tradicionalno koristio direktno na koži, prije svega za bradavice. Ova podjela je korisna vodilja kroz sve ono što slijedi u tekstu, jer svaki dio biljke ima svoje mjesto i svrhu.

Porijeklo i historija upotrebe

Maslačak potiče iz Evrope i Azije, a danas raste širom svijeta u umjerenom pojasu, na livadama, pašnjacima, uz puteve i u vrtovima. Njegova upotreba u liječenju datira još iz antičkog doba, kada su ga stari Grci i Arapi koristili kod stomačnih tegoba, a u srednjem vijeku primjenjivan je i kod očnih oboljenja. Kineska tradicionalna medicina koristi sve dijelove biljke još od davnina, kao sredstvo protiv temperature, za pojačanje laktacije kod dojilja i kod upale limfnih čvorova. U Engleskoj je od cvijeta maslačka odavno pravljeno domaće vino, tradicija dovoljno poznata da ju je američki pisac Ray Bradbury ovjekovječio u svojoj poznatoj priči naslovljenoj upravo Vino od maslačka. Zanimljivo je i da maslačak spada među rijetke biljke koje su prve naseljenike u Sjevernoj Americi pratile na dugom putovanju preko okeana, jer su ga cijenili kao pouzdan izvor hrane i lijeka na novom kontinentu.

Hemijski sastav maslačka

Maslačak sadrži bogat splet aktivnih tvari raspoređenih po cijeloj biljci. Korijen je posebno bogat inulinom, prebiotičkim vlaknom kojeg u jesen ima i do četrdeset posto, dok proljetni korijen sadrži više kalija. Gorke tvari, prije svega taraksacin i seskviterpenski laktoni poput taraksinske kiseline, odgovorne su za karakterističan gorak okus i potiču rad probavnog sistema. List je bogat vitaminima A, C i K, kao i flavonoidima, dok cijela biljka sadrži i minerale poput kalija, kalcija, gvožđa i magnezija. Fenolne kiseline, uključujući kafeinsku i hlorogensku kiselinu, doprinose izraženom antioksidativnom djelovanju maslačka. Zanimljivo je da list maslačka sadrži i više betakarotena od nekog povrća koje se redovno smatra izvorom ovog hranljivog sastojka, što dodatno objašnjava zašto se u narodu maslačak ponekad naziva vitaminskom bombom.

Ljekovita svojstva maslačka

Maslačak se u narodnoj medicini koristio za širok krug tegoba, a njegova djelovanja mogu se podijeliti u nekoliko cjelina, od podrške jetri i žuči, preko bubrega i probave, pa sve do njege kože.

Maslačak za jetru i žučni mjehur

Najviše cijenjeno djelovanje maslačka odnosi se na jetru i žučni mjehur. Korijen maslačka potiče stvaranje i lučenje žuči, pomaže jetri u procesu čišćenja od toksina te olakšava probavu masnije hrane. U narodnoj medicini se vjerovalo da redovno pijenje čaja od korijena maslačka pomaže kod žutice i drugih tegoba s jetrom, a ovo djelovanje potvrđuju i istraživanja na životinjama koja pokazuju zaštitni učinak ekstrakta maslačka na jetreno tkivo. Pregled naučnih istraživanja o djelovanju maslačka na jetru dostupan je na Drugs.com stranici o biljnim pripravcima. Za dodatnu podršku jetri, korijen maslačka se ponekad kombinira i sa listom cikorije, biljkom koja se također tradicionalno koristi za poticanje rada jetre i žuči, posebno u proljetnim čajnim mješavinama namijenjenim opštem jačanju organizma nakon zimskog perioda.

Maslačak za bubrege i mokraćni sistem

List maslačka je poznat kao jedan od najsnažnijih prirodnih diuretika. Pomaže organizmu da se oslobodi viška tečnosti, čime olakšava rad bubrega i pomaže kod otoka nastalih zadržavanjem vode u tkivima. Za razliku od nekih sintetskih diuretika, maslačak pritom ne osiromašuje organizam kalijem, jer ga i sam sadrži u značajnim količinama, što je jedna od prednosti koju narodna medicina odavno prepoznaje kod ove biljke. Za pojačano djelovanje kod infekcija mokraćnog sistema, list maslačka se u narodnoj medicini kombinira i sa zovom, koja djeluje protuupalno i pomaže organizmu da se brže izbori s upalom, a njeno djelovanje na znojenje dodatno doprinosi ukupnom čišćenju organizma tokom bolesti.

Maslačak za probavu i apetit

Zahvaljujući gorkim tvarima, maslačak potiče lučenje želučanih sokova i poboljšava apetit, posebno kod osoba koje su ga izgubile nakon bolesti ili dugotrajnog stresa. Korijen ima blago laksativno djelovanje, pa se tradicionalno koristio kod zatvora, dok cijela biljka pomaže kod nadutosti i osjećaja težine nakon jela, a nekada se prije glavnog obroka jeo i pokoji list radi boljeg poticanja probave. Slično djelovanje na probavu pripisuje se i stolisniku, gorkoj biljci koja se u narodnoj medicini ponekad kombinira sa maslačkom u čajnim mješavinama namijenjenim jačanju probavnog sistema, posebno kod osoba koje se često žale na sporo varenje i osjećaj težine u stomaku nakon obroka.

Maslačak za čišćenje krvi i detoksikaciju

Maslačak se od davnina smatra jednom od najboljih biljaka za čišćenje krvi i cijelog organizma, zbog čega se tradicionalno uključivao u proljetne kure detoksikacije, zajedno sa mladim, sezonskim zelenilom koje je bilo dostupno nakon zimskih mjeseci. Djelujući istovremeno na jetru, bubrege i probavu, maslačak pomaže organizmu da se prirodnim putem oslobodi nagomilanih toksina. Za pojačano djelovanje na čišćenje organizma, u proljetnim salatama se maslačak često kombinira sa koprivom, pa se s pravom u narodu ove dvije biljke zajedno smatraju najboljim čistačima krvi.

Maslačak za kožu i bradavice

Bijeli, gorki mliječni sok koji izlazi iz prelomljene stabljike maslačka tradicionalno se nanosi direktno na kožne bradavice i kurje oči, iz dana u dan, sve dok potpuno ne otpadnu. Isti sok koristio se i kod uboda insekata, kako bi se ublažila iritacija i svrbež, a stariji ljudi su ga nekada koristili i za ublažavanje manjih opekotina od sunca. Za akne i nečistu kožu, u narodnoj medicini se preporučivalo umivanje odvarom od lista i korijena maslačka, dok se sok ponekad koristio i kod ekcema, uz pažljivo testiranje na manjoj površini kože prije šire primjene.

Maslačak i regulacija šećera u krvi

Preliminarna istraživanja na životinjama pokazala su da maslačak može pomoći normalizaciji nivoa šećera u krvi, kao i snižavanju ukupnog holesterola i triglicerida, uz istovremeno povećanje takozvanog dobrog holesterola. Inulin sadržan u korijenu djeluje kao prebiotik koji hrani korisne bakterije u crijevima, a smatra se i da usporava porast šećera u krvi nakon obroka. Ipak, potrebna su dodatna istraživanja na ljudima prije nego što se ovo djelovanje može smatrati konačno potvrđenim.

Priprema čaja od maslačka

Čaj od maslačka može se pripremiti od lista, cvijeta ili korijena, a postupak se donekle razlikuje zavisno od dijela biljke koji se koristi. Za čaj od lista i cvijeta, jedna kašika osušene biljke prelije se sa dva i po decilitra kipuće vode, poklopi i ostavi da odstoji desetak minuta, a zatim se procijedi. Za čaj od korijena, dvije kašičice usitnjenog, osušenog korijena kuhaju se u pola litre kipuće vode desetak do petnaest minuta, jer je korijen tvrđi i zahtijeva duže kuhanje da bi otpustio svoje sastojke. Čaj se pije umjereno, jedna do dvije šoljice dnevno, a nakon dužeg korištenja preporučuje se napraviti pauzu.

Ostali pripravci od maslačka

Med (sirup) od maslačka

Takozvani med od maslačka zapravo je gusti sirup pripremljen od cvjetova, koji služi kao ukusna, veganska alternativa pravom pčelinjem medu. Cvjetovi se kuhaju u vodi, a zatim se dobiveni sok kuha dalje uz dodatak šećera dok se ne dobije gusta, sirupasta konzistencija slična medu. Ovaj sirup se tradicionalno koristio kod prehlade, kroničnog kašlja i bronhitisa, a djeluje i kao blaga podrška boljoj probavi. Priprema traje nešto duže od uobičajenog čaja, jer je potrebno strpljivo kuhati na laganoj vatri dok tečnost ne postigne pravu, medenu gustoću.

Kava od korijena maslačka

Osušen i zatim pržen korijen maslačka melje se i priprema slično pravoj kafi, po čemu je i dobio naziv kava od maslačka. Ovakav napitak nema kofein, ali ima ugodan, blago gorkast okus koji podsjeća na kafu, uz dodatnu prednost što obiluje inulinom i antioksidansima. Kava od korijena maslačka posebno je pogodna za osobe koje žele smanjiti unos kofeina, a ne žele se u potpunosti odreći rituala jutarnje šoljice. Slično se priprema i kava od korijena čička, pa se ove dvije bezkofeinske alternative često spominju zajedno u okviru zdravije, prirodnije prehrane.

Vino od maslačka

Od cvjetova maslačka tradicionalno se pravi i domaće vino, posebno poznato u engleskoj kulinarskoj tradiciji. Cvjetovi se kuhaju s vodom, šećerom i limunom, a dobivena tečnost zatim fermentira nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci, prije nego što se procijedi i flašira. Vino od maslačka ima blag, cvjetni okus i tradicionalno se pilo u malim količinama, kao poseban, domaći specijalitet.

Tinktura od maslačka

Za tinkturu se svježi ili osušeni korijen i list maslačka prelivaju alkoholom i ostavljaju da odstoje dvije do tri sedmice na tamnom mjestu, uz povremeno mućkanje, nakon čega se procijede kroz gazu. Tinktura se koristi u manjim količinama, desetak do dvadesetak kapi razrijeđenih u vodi, prema potrebi.

Maslačak u kulinarstvu

Mladi listovi maslačka, ubrani prije cvatnje kada su najmanje gorki, odlična su osnova za salatu, poznatu i kao salata od divljeg radiča. Najbolje ih je začiniti maslinovim uljem, limunovim sokom i malo soli, a mogu se kombinirati i sa lukom, mrkvom ili krastavcem. Zbog svježine i blage gorčine, listovi maslačka dobro se slažu i sa mladim listovima dragušca, s kojim dijele tradiciju proljetnih, detoksikacijskih salata bogatih vitaminima nakon zimskih mjeseci. Cvjetovi se mogu koristiti i kao ukras na jelima, dok se korijen, osim za kafu, ponekad kuha i jede kao povrće, slično pastrnjaku ili celeru, a mladi cvjetni pupoljci ponekad se prže na malo ulja i jedu kao neobičan, hrskav dodatak proljetnim jelima.

Doziranje maslačka

Doziranje maslačka zavisi od oblika u kojem se koristi i dijela biljke. Kod čaja od lista ili cvijeta, uobičajena doza je jedna do dvije šoljice dnevno, dok se kod čaja od korijena preporučuje slična količina, uz duže kuhanje. Kod tinkture, doza je znatno manja, desetak do dvadesetak kapi po potrebi. Svježi list u salati može se konzumirati u umjerenim, uobičajenim porcijama kao dio svakodnevne ishrane, bez posebnih ograničenja. Kod dužeg korištenja u terapeutske svrhe, preporučuje se povremena pauza od nekoliko sedmica, umjesto neprekidne, svakodnevne upotrebe kroz duži vremenski period.

Nuspojave maslačka

Kada se koristi u umjerenim količinama, maslačak se smatra sigurnom biljkom, a listovi se svakodnevno konzumiraju kao hrana bez posebnog rizika. Ipak, kod nekih osoba oralna upotreba može izazvati nelagodu u želucu, proljev ili žgaravicu, dok kod osjetljivije kože mliječni sok maslačka može izazvati blagu iritaciju ili crvenilo na mjestu doticaja. Listovi maslačka sadrže i oksalate, pa bi ih osobe sklone stvaranju određenih vrsta bubrežnih kamenaca trebale konzumirati umjereno, ne u velikim količinama svakodnevno.

Kontraindikacije i mjere opreza

Osobe s kamencima u žučnoj kesi trebale bi izbjegavati maslačak, jer pojačano lučenje žuči može potaknuti bolan napad žučne kolike. Ista opreznost vrijedi i kod upale ili blokade žučnih vodova, kao i kod aktivnog čira na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu. Maslačak pripada porodici glavočika, istoj onoj kojoj pripadaju ambrozija, kamilica, neven i tratinčica, pa osobe alergične na ove biljke mogu razviti alergijsku reakciju i na maslačak, u vidu kožnog osipa, svrbeža ili u rijetkim slučajevima otežanog disanja. Sigurnost maslačka tokom trudnoće i dojenja nije potvrđena odgovarajućim istraživanjima, pa se terapeutske doze čaja ne preporučuju u tom periodu, iako kulinarska upotreba manje količine lista u salati vjerovatno ne nosi značajan rizik.

Interakcije s lijekovima

Maslačak može smanjiti apsorpciju pojedinih antibiotika iz skupine kinolona, poput ciprofloksacina, pa se ne preporučuje uzimati ih istovremeno. Osobe koje uzimaju litij trebale bi izbjegavati maslačak zbog njegovog diuretičkog djelovanja, koje može utjecati na koncentraciju litija u organizmu. Zbog visokog sadržaja kalija, kombinacija sa diureticima koji štede kalij može dovesti do prekomjernog povećanja nivoa ovog minerala u krvi. Osobe koje uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi ili lijekove koje jetra sporo razgrađuje trebale bi se prije redovne upotrebe maslačka posavjetovati sa ljekarom. Kompletan pregled poznatih interakcija dostupan je na MedicineNet stranici o suplementima.

Uzgoj maslačka

Maslačak se rijetko namjerno sadi jer slobodno raste posvuda, ali za one koji žele kontroliran izvor za ljekovitu upotrebu, uzgoj je jednostavan i ne postavlja velike zahtjeve.

Tlo i lokacija za sadnju

Maslačak dobro uspijeva na gotovo svakom tipu tla, ali najbolje rezultate daje na rastresitom, plodnom tlu bogatom hranjivim tvarima, uz dovoljno sunca. Kao dobra predkultura za uzgoj maslačka pokazala se lucerna, koja obogaćuje tlo dušikom, kao i razno povrće poput rajčice ili krastavca koje doprinosi kvaliteti tla i pomaže suzbijanju korova prije same sjetve maslačka. Dubok, propustan sloj zemlje posebno je važan za razvoj korijena, jer se on tokom rasta spušta znatno dublje nego što bi se pretpostavilo gledajući samu, nisku rozetu listova iznad površine.

Njega tokom sezone

Tokom uzgoja važno je održavati tlo bez korova i u rastresitom stanju, uz redovno prihranjivanje, jer maslačku za bujan rast treba veća količina dušika. Zalijevanje treba biti umjereno, jer biljka dobro podnosi i kraće periode suše, zahvaljujući dubokom korijenu koji crpi vlagu i iz nižih slojeva zemlje. Maslačak je izuzetno otporan i prezimljava čak i pod snijegom, pa dodatna zaštita tokom zime obično nije potrebna.

Berba prema dijelu biljke

Listovi se beru tokom cijelog ljeta, a ako su namijenjeni ishrani, najbolje ih je brati u proljeće dok su najmanje gorki. Cvjetne glavice beru se tokom cvatnje, u proljetnim mjesecima, poželjno u prijepodnevnim satima kada su potpuno otvorene na suncu. Korijen se vadi u rano proljeće ili ranu jesen, s tim da jesenji korijen sadrži više inulina, dok proljetni ima više kalija. Nakon berbe, list i korijen suše se u pećnici na četrdeset stepeni ili prirodnim putem, na hladnom i prozračnom mjestu, dalje od direktnog sunca koje bi moglo razgraditi dio aktivnih sastojaka.

Kako suzbiti maslačak kao korov na travnjaku

Na uređenim travnjacima maslačak se često smatra nepoželjnim korovom, jer se njegov dubok, razgranat korijen teško potpuno uklanja ručnim čupanjem, a i najmanji ostatak korijena u zemlji može izrasti u novu biljku. Redovno, nisko košenje trave prije nego što maslačak procvjeta i stvori sjeme pomaže u sprječavanju njegovog daljeg širenja, jer se biljka najviše umnožava upravo putem sjemena koje vjetar raznosi na velike udaljenosti. Za trajnije rješenje, preporučuje se ručno vađenje cijelog korijena posebnim alatom, po mogućnosti nakon kiše kada je zemlja mekša i korijen lakše izlazi iz nje.

Često postavljana pitanja

Da li je maslačak otrovan?

Ne, maslačak nije otrovna biljka i nema opasnog dvojnika s kojim bi se mogao zamijeniti prilikom branja, za razliku od nekih drugih samoniklih ljekovitih biljaka. Svi njegovi dijelovi su jestivi, iako imaju izražen gorak okus.

Koji dio maslačka je najljekovitiji?

Teško je izdvojiti jedan dio kao najljekovitiji, jer svaki ima svoju posebnu ulogu. List ima najizraženije diuretičko djelovanje, korijen najviše djeluje na jetru i žuč, dok cvijet daje najviše antioksidanasa i koristi se za sirup i vino. Za sveobuhvatno djelovanje na cijeli organizam, mnogi izvori preporučuju kombinaciju sva tri dijela biljke.

Smiju li trudnice i dojilje piti čaj od maslačka?

Sigurnost čaja od maslačka u trudnoći i tokom dojenja nije potvrđena odgovarajućim istraživanjima, pa se terapeutske doze ne preporučuju u tom periodu bez savjeta ljekara. Umjerena kulinarska upotreba lista u salati smatra se manje rizičnom.

Ko ne bi trebao koristiti maslačak?

Maslačak ne bi trebale koristiti osobe s kamencima u žučnoj kesi, aktivnim čirom na želucu, kao i osobe alergične na porodicu glavočika kojoj pripadaju ambrozija, kamilica i neven. Oprez se preporučuje i osobama koje uzimaju litij, antibiotike iz skupine kinolona ili diuretike.

Može li se maslačak jesti svjež iz vrta?

Da, mladi listovi maslačka mogu se jesti svježi u salati, pod uslovom da su ubrani na mjestu koje nije uz prometnu cestu i nije izloženo zagađenju ili prisustvu kućnih ljubimaca. Najukusniji su prije cvatnje, kada je njihova prirodna gorčina najblaža.