Šipak biljka – ljekovita svojstva i upotreba

Šipak je plod koji svako od nas prepoznaje po sjajnoj crvenoj boji i sitnim bodljama na grmu s kojeg raste, često sakriven uz živice, rubove šuma i pašnjake. Mnogi ga u djetinjstvu nisu ni primjećivali, iako je riječ o jednom od najbogatijih prirodnih izvora vitamina C koji uopšte postoje, po nekim mjerenjima čak bogatijem od naranče ili limuna. Rimski liječnik Galen ga je spominjao još u antičko doba, a danas se šipak sve više proučava zbog djelovanja na zglobove i imunitet. Ova skromna, bodljikava biljka odigrala je važnu ulogu i u novijoj historiji, kada se tokom ratnih godina koristila kao pouzdan izvor vitamina u vremenima kada je uvozno voće bilo teško dostupno. U nastavku teksta pogledat ćemo šta je zapravo šipak, po čemu se razlikuje od nara s kojim se ponekad brka, koja su njegova ljekovita svojstva, kako se priprema i koristi te kako se uzgaja u vrtu.

Šta je šipak

Šipak i nar – u čemu je razlika

U pojedinim krajevima riječ “šipak” pogrešno se koristi i za nar (lat. Punica granatum), veliki, okrugli plod pun sitnih, sočnih zrna. Riječ je, međutim, o dvije potpuno različite biljke. Šipak je plod divlje ruže, sitan, ovalan i crven, dok je nar mnogo krupniji plod koji raste na sasvim drugom drvetu, botanički nepovezanom s ružama. Ovaj tekst govori isključivo o šipku kao plodu divlje ruže, dok se nar spominje samo radi razgraničenja, kako ne bi došlo do zabune prilikom kupovine ili branja.

Veliki šipak i šipak za čaj – u čemu je razlika

Osim zabune sa narom, u narodu postoji i podjela na takozvani veliki šipak i šipak za čaj. Ova razlika ne dolazi od toga da je riječ o dvije odvojene biljne vrste, već prvenstveno od namjene, veličine ploda i načina obrade. Krupniji plodovi, često sa nešto debljim mesnatim slojem, uglavnom se koriste za marmeladu i pekmez, dok se sitniji plodovi, lakši za sušenje, tradicionalno koriste za pripremu čaja. U prirodi rastu i druge srodne vrste divlje ruže, poput one s naboranim listovima ili one poznate po posebno krupnim plodovima, koje se u pojedinim krajevima uzgajaju baš zbog veličine ploda pogodne za preradu. Za razliku “velikog šipka” od “šipka za čaj” ključna je prije svega namjena ploda, ne botanička klasifikacija.

Narodni nazivi šipka

Osim naziva šipak, u narodu se plod i sama biljka nazivaju i divlja ruža, a spominju se i nazivi pasja ruža, šipurika, šipurina i šepurika. Naziv pasja ruža vjerovatno dolazi od nekadašnjeg vjerovanja da korijen biljke pomaže kod ujeda bijesnog psa, dok ostali nazivi variraju zavisno od kraja i često se prenose kroz generacije unutar jedne porodice ili sela.

Kako izgleda šipak (botanički opis)

Šipak (lat. Rosa canina) je razgranat, bodljikav grm koji može narasti do tri metra visine. U prvoj godini razvijaju se uspravni izdanci, koji se u narednim godinama razgranjuju u mnogobrojne povijene i viseće grane. Čitav grm prekriven je oštrim, nadole zakrivljenim bodljama. Listovi su naizmjenični, neparno perasti, sastavljeni od pet do sedam jajolikih i oštro nazubljenih listića. Cvjetovi su krupni, ugodnog mirisa, sa pet bijelih ili ružičastih latica, a stoje pojedinačno ili u manjim skupinama na krajevima grana. Plod je jajolikog oblika, sjajne crvene boje, dug oko jedan i po centimetar, s mesnatim dijelom koji čini i do sedamdeset posto ploda, dok unutrašnjost sadrži brojne tvrde sjemenke obavijene sitnim, oštrim dlačicama.

Porijeklo i historija upotrebe

Šipak je rasprostranjen po cijeloj Evropi, pa tako i kod nas, gdje raste samoniklo uz živice, rubove šuma, pašnjake i putove, na najrazličitijim tipovima tla. Plodovi divlje ruže koristili su se za jelo još od antičkog doba, a rimski liječnik Galen ih spominje kao jestive u svojim spisima. Tokom Drugog svjetskog rata, kada je uvoz citrusa u pojedine evropske zemlje bio otežan, sirup od šipka masovno se proizvodio kao zamjenski izvor vitamina C za stanovništvo, posebno za djecu, čime je biljka odigrala važnu ulogu u očuvanju javnog zdravlja u teškim vremenima. Ova praksa je u nekim krajevima Evrope ostavila trag i danas, jer se starije generacije još uvijek sjećaju sirupa od šipka kao jednog od rijetkih slatkih i zdravih zalogaja dostupnih u periodima nestašice.

Hemijski sastav šipka

Šipak je izuzetno bogat vitaminom C, kojeg u svježem plodu ima i nekoliko puta više nego u naranči ili limunu, mada se veliki dio ovog vitamina gubi tokom sušenja i kuhanja. Pored vitamina C, plod sadrži vitamine A, D, E, K i B skupine, kao i minerale poput kalcija, kalija, magnezija, gvožđa i mangana. Šipak je bogat i karotenoidima, prvenstveno likopenom i beta karotenom, kojima duguje svoju izraženu crvenu boju, kao i flavonoidima i polifenolima koji doprinose antioksidativnom djelovanju. Posebno se izdvaja galaktolipid poznat pod skraćenicom GOPO, jedinjenje koje se u novijim istraživanjima dovodi u vezu s protuupalnim djelovanjem na zglobove. Udio pojedinih sastojaka razlikuje se zavisno od stepena zrelosti ploda i vremena berbe, pa se plodovi ubrani nakon prvog blažeg mraza smatraju posebno bogatim aktivnim tvarima.

Ljekovita svojstva šipka

Šipak se u narodnoj medicini koristio za širok krug tegoba, a njegova djelovanja mogu se podijeliti u nekoliko cjelina, od jačanja imuniteta, preko podrške zglobovima, pa sve do njege kože.

Šipak za imunitet i prehladu

Najpoznatije djelovanje šipka odnosi se na jačanje imuniteta, prvenstveno zahvaljujući visokom sadržaju vitamina C. Čaj od šipka tradicionalno se pije tokom sezone prehlada i gripe, kao pomoć organizmu da se brže izbori sa infekcijom i skrati trajanje simptoma. Za pojačano djelovanje na imunitet, čaj od šipka se u narodnoj medicini često kombinira sa ehinaceom, biljkom poznatom po jačanju otpornosti organizma tokom hladnijih mjeseci. Slično se čaj od šipka miješa i sa cvijetom lipe, koja pomaže kod prehlade i djeluje umirujuće na organizam tokom bolesti praćene temperaturom.

Šipak za zglobove i artritis

Jedno od naučno najbolje potkrijepljenih djelovanja šipka odnosi se na zglobove. Klinička ispitivanja pokazala su da prah od šipka, u dozama od pet do deset grama dnevno, može smanjiti bol i ukočenost kod osoba sa osteoartritisom, zahvaljujući protuupalnom djelovanju galaktolipida sadržanog u plodu. Kod nekih ispitanika zabilježeno je i smanjenje potrebe za lijekovima protiv bolova nakon nekoliko sedmica redovnog uzimanja. Ovo djelovanje čini šipak jednom od rijetkih ljekovitih biljaka čiji efekat na zglobove ima konkretnu, brojkama potkrijepljenu potvrdu iz kliničkih studija. Pregled kliničkih ispitivanja o djelovanju šipka na zglobove dostupan je na Drugs.com stranici o biljnim pripravcima.

Šipak za probavu

Šipak djeluje blago na probavni sistem, a čaj se tradicionalno koristio kod proljeva i lakših crijevnih tegoba, zahvaljujući tvarima koje djeluju stežuće na sluznicu crijeva. Istovremeno, pektin sadržan u plodu doprinosi zdravlju crijevne flore i može djelovati blago regulirajuće na rad crijeva, u zavisnosti od količine i načina pripreme. Neki izvori navode i da čaj od šipka može pomoći kod osjećaja nadutosti nakon obilnijih obroka, iako je ova primjena manje istražena od djelovanja na imunitet i zglobove. Zbog svog blagog djelovanja, čaj od šipka pogodan je i za osobe osjetljivog želuca koje ne podnose jače, agresivnije biljne pripravke.

Šipak za bubrege i mokraćni sistem

U narodnoj medicini šipak se koristio i kao blaga podrška radu bubrega, s obzirom na svoje diuretičko djelovanje koje pomaže izlučivanju viška tečnosti iz organizma. Čaj od šipka preporučivao se kod manjih tegoba sa mokraćnim mjehurom, uz napomenu da kod ozbiljnijih bubrežnih problema, poput kamenaca, ova primjena zahtijeva dodatan oprez, o čemu će biti više riječi u sekciji o kontraindikacijama. Zbog blagog djelovanja, čaj se u ovu svrhu obično kombinira sa dovoljnim unosom vode tokom dana, kako bi se postiglo najbolje djelovanje na mokraćni sistem.

Šipak za srce i regulaciju šećera u krvi

Antioksidansi sadržani u šipku, prvenstveno flavonoidi i polifenoli, doprinose zaštiti krvnih sudova od oštećenja izazvanih slobodnim radikalima. Istraživanja ukazuju i na to da redovno uzimanje šipka može pomoći snižavanju ukupnog holesterola i blagom poboljšanju regulacije šećera u krvi, mada su ova djelovanja manje istražena od efekta na zglobove. Zbog ovog potencijalnog djelovanja na metabolizam, šipak se ponekad uključuje u čajne mješavine namijenjene osobama koje prate nivo šećera u krvi, uz napomenu da ovakva primjena ne zamjenjuje propisanu terapiju. Za dodatnu podršku cirkulaciji, plod šipka se ponekad kombinira i sa ružmarinom, biljkom koja se tradicionalno koristi za poticanje protoka krvi.

Šipak za kožu

Zahvaljujući vitaminu C, koji učestvuje u stvaranju kolagena, te bogatstvu antioksidansa, šipak povoljno djeluje na izgled i zdravlje kože. Redovna upotreba pripravaka od šipka, bilo oralno ili na koži, doprinosi elastičnosti, vlažnosti i ujednačenijem tonu kože. Neki ljudi primjećuju i blago poboljšanje izgleda kože nakon nekoliko sedmica redovnog pijenja čaja od šipka, iako je ovakav efekat teško precizno izmjeriti bez daljih kliničkih ispitivanja. Ova primjena posebno je razrađena kroz ulje dobiveno iz sjemenki šipka, o čemu će biti riječi u posebnoj sekciji dalje u tekstu.

Priprema čaja od šipka

Za pripremu čaja koristi se osušeni plod šipka, po mogućnosti bez sjemenki i sitnih dlačica koje mogu nadražiti grlo. Dvije do tri kašičice usitnjenog, osušenog ploda prelije se sa dva i po decilitra vode i kuha na laganoj vatri desetak minuta, a zatim se ostavi da odstoji još pet minuta prije cijeđenja. Čaj se pije topao, jedna do dvije šoljice dnevno, a za pojačano djelovanje na disajne puteve tokom prehlade, ponekad se kombinira sa majčinom dušicom, koja olakšava iskašljavanje i djeluje na upalu grla.

Marmelada, pekmez i drugi pripravci od šipka

Marmelada i pekmez od šipka

Za marmeladu se koriste zreli, mesnatiji plodovi šipka, oprani i očišćeni od sjemenki i dlačica. Plod se kuha u vodi dok se potpuno ne razmekša, a zatim se propasira kroz sito kako bi se uklonili preostali sitni ostaci sjemenki. Dobivena pulpa kuha se dalje uz dodatak šećera, u omjeru koji zavisi od željene slatkoće, sve dok smjesa ne postigne gustu, marmeladastu konzistenciju. Neki recepti dodaju i malo limunovog soka pred kraj kuhanja, kako bi se pojačala prirodna kiselost i produžio rok trajanja gotove marmelade. Gotova marmelada prelije se u sterilizirane tegle dok je još vruća i čuva se na hladnom, tamnom mjestu.

Sirup od šipka

Za sirup je potrebno četiri stotine do pet stotina grama svježih plodova šipka prekuhati u vodi, a zatim ostaviti da odstoji deset do dvanaest sati kako bi tečnost izvukla što više aktivnih sastojaka. Nakon toga se tečnost procijedi, plodovi se dodatno iscijede, a dobivenom soku doda se šećer. Smjesa se kuha na umjerenoj vatri dok se ne zgusne, obično tridesetak do četrdeset minuta nakon ključanja, a zatim se odmah prelije u sterilizirane boce. Sirup se čuva u frižideru ili na hladnom i tamnom mjestu, a uzima se razrijeđen u vodi ili čaju, obično jedna do dvije kašike po šoljici tečnosti.

Vino od šipka

Od zrelih plodova šipka tradicionalno se pravi i domaće vino, slično kao i kod nekih drugih samoniklih plodova. Plodovi se zajedno sa šećerom i vodom ostavljaju da fermentiraju nekoliko sedmica, nakon čega se tečnost procijedi i flašira. Vino od šipka ima specifičan, blago kiselkast okus i tradicionalno se pilo u malim količinama kao domaći specijalitet, posebno u krajevima gdje šipak raste u izobilju uz rubove šuma i pašnjaka.

Ulje sjemenki šipka za kožu i lice

Ulje dobiveno hladnim prešanjem sjemenki šipka jedan je od najcjenjenijih prirodnih ulja u kozmetici, bogato esencijalnim masnim kiselinama, vitaminom E i provitaminom A. Zahvaljujući ovom sastavu, ulje sjemenki šipka koristi se za njegu suhe, zrele i oštećene kože, za smanjenje vidljivosti ožiljaka i strija, kao i za ujednačavanje tona kože i ublažavanje sitnih bora. Zbog ovih svojstava, ulje šipka danas je čest sastojak skupljih, prestižnih linija kozmetike za lice, mada se jednako uspješno može koristiti i u svom čistom, nedodatom obliku. Nanosi se u malim količinama, obično uveče, direktno na čistu kožu lica ili na područja koja zahtijevaju dodatnu njegu.

Kod nekih osoba, posebno onih sklonih masnijoj koži, prekomjerna upotreba ovog ulja može izazvati začepljenje pora, pa se preporučuje prvo isprobati na manjoj površini kože.

Šipak u kulinarstvu

Osim za marmeladu, pekmez i sirup, plod šipka koristi se i za pripremu čajnih mješavina, kompota i raznih deserta. U pojedinim krajevima svježi plod se dodaje i u rakiju radi arome, dok se osušen i samljeven plod ponekad koristi kao dodatak müsliju ili domaćim energetskim pločicama. Zbog svog kiselkastog, pomalo opore okusa, šipak se dobro slaže i sa borovnicom, s kojom se često kombinira u voćnim čajevima i kompotima bogatim antioksidansima. U toplijim, jesenskim čajnim mješavinama, šipak se ponekad nalazi i uz cvijet lipe, čime nastaje omiljena kombinacija za hladnije dane, kada su ljudi skloniji piti tople napitke uz obrok ili prije spavanja.

Doziranje šipka

Doziranje šipka zavisi od oblika u kojem se koristi. Kod čaja, uobičajena doza je jedna do dvije šoljice dnevno, dok se kod praha ili ekstrakta namijenjenog podršci zglobovima u istraživanjima koristila doza od pet do deset grama dnevno. Sirup i marmelada se konzumiraju umjereno, kao dio svakodnevne ishrane, dok se ulje sjemenki nanosi vanjski, jednom do dva puta dnevno, prema potrebi. Za jesenje i zimske mjesece, čaj od šipka često se priprema u kombinaciji sa cvijetom lipe, čime nastaje topao, umirujući napitak pogodan za period prehlade.

Nuspojave šipka

Kada se koristi u umjerenim količinama, šipak se smatra sigurnom biljkom, a nuspojave su rijetke. Ipak, prekomjerna konzumacija može dovesti do blažih probavnih smetnji, poput nadutosti, grčeva u stomaku ili proljeva. Neke osobe, posebno kod prvog uvođenja čaja u ishranu, prijavljuju i blagu glavobolju, što se obično povlači kada se doza smanji ili upotreba na kratko prekine.

Sitne dlačice koje okružuju sjemenke, ako nisu pravilno uklonjene prilikom pripreme, mogu nadražiti grlo i sluznicu usta, pa je važno plod dobro procijediti ili koristiti gotove, prečišćene pripravke. Dodatne informacije o sigurnosti i mogućim nuspojavama dostupne su na RxList stranici o suplementima.

Kontraindikacije i mjere opreza

Osobe sklone stvaranju bubrežnih kamenaca trebale bi biti oprezne sa prekomjernom upotrebom šipka, s obzirom na to da visok unos vitamina C u pojedinim slučajevima može doprinijeti stvaranju određenih vrsta kamenaca. Osobe koje uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi trebale bi se posavjetovati sa ljekarom prije redovne upotrebe šipka, jer vitamin C u većim količinama može utjecati na djelovanje ovih lijekova. Po pitanju trudnoće, izvori se razilaze, dio smatra čaj od šipka sigurnim uz umjerenu upotrebu, dok drugi savjetuju oprez zbog nedostatka dovoljno istraživanja, pa je najsigurnije prije redovne upotrebe u trudnoći ili tokom dojenja potražiti savjet ljekara. Osobe alergične na ruže ili srodne biljke trebale bi također biti oprezne prilikom prve upotrebe šipka, bilo u obliku čaja ili kao dodatak njezi kože.

Uzgoj šipka

Šipak spada u biljke koje se lako uzgajaju i ne postavljaju velike zahtjeve, zbog čega je čest izbor kako za voćnjak, tako i za živicu u vrtu.

Tlo i lokacija za sadnju

Šipak najbolje uspijeva na pjeskovito ilovastim, dubokim i dobro dreniranim tlima, mada se prilagođava i siromašnijim, kamenitim terenima. Voli tople, sunčane položaje, a zahvaljujući svojoj otpornosti dobro podnosi i vjetrovita mjesta, zbog čega se često sadi kao zaštitna živica na rubovima imanja. Dubok korijenski sistem omogućava mu da preživi i na terenima gdje bi mnoge druge voćne vrste teško opstale bez dodatne njege i zalijevanja.

Sadnja i razmak

Sadnja se obavlja u jesen ili rano proljeće, sadnicama nabavljenim u rasadniku, koje prilikom kupovine treba pažljivo pregledati kako bi se osiguralo da su zdrave i dobro razvijene, bez znakova sušenja ili oštećenja korijena. Sadnica se postavlja u iskopanu rupu, korijen se zagrne zemljom pomiješanom sa organskim gnojivom, a zemlja se dobro nabije oko sadnice. Razmak između biljaka unutar reda obično iznosi jedan do jedan i po metar, dok razmak između redova treba biti tri i po do četiri metra, kako bi se olakšala kasnija njega i berba.

Njega tokom sezone

Šipak je izuzetno otporna biljka koja ne zahtijeva mnogo pažnje nakon što se dobro ukorijeni. Zalijevanje je potrebno uglavnom tokom prve godine i u periodima duže suše, dok odraslo grmlje dobro podnosi i sušnije uslove zahvaljujući dobro razvijenom, dubokom korijenskom sistemu. Povremeno orezivanje starijih, oštećenih grana pomaže održavanju zdravog i bujnog rasta, a zahvaljujući prirodnoj otpornosti na bolesti i štetočine, šipak rijetko zahtijeva dodatnu zaštitu hemijskim sredstvima.

Berba

Plod šipka bere se u rujnu i listopadu, kada je potpuno zreo, čvrst i sjajne crvene boje, po mogućnosti nakon prvog blažeg mraza koji ublažava opori okus ploda. Berba se obavlja rukom, po mogućnosti sa rukavicama zbog oštrih bodlji na granama, a plodovi se beru bez peteljke. Preporučuje se birati plodove koji su čvrsti na dodir, bez tamnih mrlja ili mekših dijelova, jer takvi plodovi zadržavaju najviše hranjivih sastojaka tokom sušenja. Nakon berbe, plodovi se odmah stavljaju na sušenje kako se ne bi pokvarili, omekšali ili potamnili, a suše se u tankom sloju na prozračnom i zasjenjenom mjestu.

Često postavljana pitanja

Da li su šipak i nar ista biljka?

Ne, riječ je o dvije potpuno različite biljke. Šipak je sitan, crven plod divlje ruže, dok je nar mnogo krupniji plod koji raste na sasvim drugom drvetu. Naziv “šipak” se u pojedinim krajevima pogrešno koristi za nar, ali botanički su to dvije nepovezane biljke.

Kolika je razlika između velikog šipka i šipka za čaj?

Razlika ne dolazi od toga da je riječ o dvije odvojene biljne vrste, već prvenstveno od veličine ploda, količine mesnatog dijela i namjene. Krupniji plodovi se uglavnom koriste za marmeladu i pekmez, dok se sitniji, lakši za sušenje, koriste za pripremu čaja. Oba tipa ploda dolaze od biljaka iz roda Rosa i imaju slična ljekovita svojstva.

Smiju li trudnice piti čaj od šipka?

Mišljenja o ovome se razilaze. Neki izvori smatraju čaj od šipka sigurnim uz umjerenu upotrebu tokom trudnoće, dok drugi savjetuju oprez zbog nedostatka dovoljno istraživanja. Najsigurnije je prethodno se posavjetovati sa ljekarom.

Koliko dugo se smije piti čaj od šipka?

Preporučuje se upotreba u kraćim ciklusima, obično deset do dvanaest dana, nakon čega slijedi pauza od nekoliko sedmica prije eventualnog nastavka. Ovakav pristup pomaže da se izbjegne prekomjeran unos vitamina C tokom dužeg perioda.

Ko ne bi trebao koristiti šipak?

Šipak bi trebale izbjegavati ili koristiti uz oprez osobe sklone stvaranju bubrežnih kamenaca, kao i osobe koje uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi. Trudnice i dojilje trebale bi se prije redovne upotrebe posavjetovati sa ljekarom.