Kada neko kaže ranjenik biljka, misli se na dvije potpuno različite biljke koje narod zove istim imenom. Prva je pravi ranjenik (Anthyllis vulneraria), planinska trava žutih cvjetova koja je vjekovima bila prva pomoć za rane na bosanskim, dalmatinskim i srpskim planinama. Druga je debela koka (Hylotelephium spectabile), sukulentna ukrasna biljka roze cvijeta koja se u narodu zove ranjenik, hermelika, žednjak ili bobovnjak i poznata je po ljekovitosti za kožu, hemoroide i čir na želucu. Obje biljke nose ime ranjenik jer su obje u narodu korišćene za rane i kožne tegobe, ali su to potpuno različite biljke i važno je znati razliku.
U ovom članku ćemo opisati i jednu i drugu: kako izgledaju, čemu služe, kako se pripremaju i gdje ih kupiti.
Pravi ranjenik trava: Anthyllis vulneraria
Pravi ranjenik (Anthyllis vulneraria) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Ime dolazi od latinske riječi vulnus, što znači rana. Na stranim jezicima poznat je kao kidney vetch (engleski) i Echter Wundklee (njemački). U narodu se sreće pod imenima bjelodan, slanica, ranovka, zečja djetelina, kunica i divlja djetelina. Ovo je trava ranjenik koja raste u divljini, na livadama i kamenjacima, i bere se u ljekovite svrhe.
Naraste do četrdeset centimetara visine. Stabljika je uspravna, obrasla finim svilenkastim dlačicama. Listovi su neparno perasti, složeni od nekoliko pari listića koji su goli s lica a dlakavi s naličja. Cvjetovi su skupljeni u jastučaste cvaste, najčešće žuti, ali mogu biti narančasti, ružičasti, crveni ili bijeli. Na istoj livadi nerijetko naletite na biljke u dvjema ili trima bojama. Cvate od aprila do juna, a na višim nadmorskim visinama i do avgusta.
Kako izgleda ranjenik trava i kako je prepoznati
Pravi ranjenik lako ćete prepoznati u polju po karakterističnom obliku cvata koji podsjeća na malo jastučić s prstima, jer zeleni listovi poput prstiju drže cvjetove na dlanu. Uvenuli cvjetovi potamne i postaju tamnocrveni do smeđi, pa biljka u kasnijoj fazi cvjetanja izgleda dvobojno. Stabljika i listovi su dlakavi, gotovo svilenkasti na dodir. Raste pretežno na kamenitom i vapnenačkom tlu, nikad na vlažnom i zasjenjenom.
Ako ste na planini i vidite žutu jastučastu cvast na suhoj travnatoj padini, s dlakavim listićima, to je pravi ranjenik trava. Ako ste u vrtu i vidite mesnatu sukulentu s debelim sivozelenim listovima i roze zvjezdastim cvjetovima u jesen, to je debela koka.
Pravi ranjenik: vrste i podvrste
Biljka ranjenik Anthyllis vulneraria izuzetno je varijabilna vrsta. Prema bazi Plants of the World Online, obuhvata 47 priznatih podvrsta. Na prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije susrećemo nekoliko koje vrijedi poznavati.
Anthyllis vulneraria subsp. vulneraria je osnovna forma, najraširenija na cijelom Balkanu. Raste na suhim, vapnenačkim travnatim staništima i rubovima šuma od nizina do alpskog pojasa. Cvjetovi su najčešće žuti, rjeđe narančasti ili kremasti. Ovo je podvrsta koja se bere u ljekovite svrhe i kojoj pripada sva istraživačka pažnja.
Anthyllis vulneraria subsp. alpestris je planinska forma. Raste iznad tisuću metara, na Bjelašnici, Prenju, Čvrsnici i ostalim Dinaridima. Cvjetovi su joj blijedožuti do gotovo bijeli. Koristi se isto kao osnovna forma.
Anthyllis vulneraria subsp. polyphylla raste na nižim, vlažnijim livadama u sjevernijim predjelima Bosne i dijelovima Slavonije. Ima više pari listića nego tipična forma.
Anthyllis vulneraria subsp. pulchella sreće se u kontinentalnim predjelima Srbije i pojedinim krajevima Hrvatske. Cvjetovi su joj intenzivno žuti do narančastožuti, nešto krupniji od tipične forme.
Anthyllis vulneraria subsp. rubriflora je mediteranska podvrsta s narančastocrvenim do tamnocrvenim cvjetovima. Nalazimo je na vapnenačkim liticama Dalmacije i Istre.
Anthyllis vulneraria subsp. weldeniana je endem sjeverozapadnog Balkana i sjeveroistočne Italije, duž uskog pojasa Jadranskog zaleđa od Istre prema jugu.
Anthyllis vulneraria subsp. illyricum raste u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, na vapnenačkim travnjacima i kamenjacima.
Anthyllis vulneraria subsp. bulgarica je balkanska podvrsta prisutna u predjelima Srbije prema Bugarskoj i Makedoniji.
Anthyllis montana je posebna vrsta unutar roda s ružičasto-ljubičastim cvjetovima. Sporadično se javlja na izloženijim grebenima bosanskih planina.
Anthyllis hermanniae je jedini pravi grm u rodu, niska bodljikava žbuna karakteristična za Jadranske otoke i primorje.
Anthyllis tetraphylla je mediteranska puzajuća biljka prepoznatljiva po napuhanim čaškama, prisutna u Dalmaciji i na otocima.
Anthyllis dalmatica je nova vrsta opisana 2023. koja raste isključivo na planini Mosor. IUCN je svrstava u kritično ugrožene vrste. Strogo je zaštićena i ne smije se brati.
Ljekovite tvari u pravom ranjeniku
Biljka ranjenik ljekovita svojstva duguje bogatom fitokemijskom profilu cvijeta i lista. Koncentracija aktivnih tvari najveća je u periodu punog cvata.
Tanini su najzastupljeniji. Stežu tkivo, zaustavljaju manje krvarenje, suzbijaju bakterije i ubrzavaju zatvaranje rana. Upravo tanini objašnjavaju hemostažno i antiseptičko djelovanje zbog kojeg je biljka ranjenik oduvijek bila biljka za rane.
Flavonoidi, posebno luteolin i apigenin, djeluju protuupalno, antioksidativno i antimikrobno. Inhibiraju upalne medijatore i štite tkivo od daljnjeg oštećenja.
Saponini u korijenu i nadzemnim dijelovima povećavaju sekreciju bronhijalnih žlijezda zbog čega se ranjenik koristio kod kašlja i bronhitisa. U prekomjernim količinama mogu nadražiti probavnu sluznicu ili uzrokovati hemolizu, pa se drže preporučenih doza.
Ksantofil je žuti pigment koji ranjeniku daje karakterističnu boju i djeluje kao antioksidans koji štiti stanične membrane.
Antocijani jačaju zidove kapilara i djeluju protuupalno, posebno u podvrstama s crvenim cvjetovima.
Sluzave tvari i polisaharidi oblažu sluznicu dišnih puteva i probavnog trakta, štite je od nadražaja i pomažu obnavljanju. Korisni su kod upale grla i suhog kašlja.
Triterpeni povoljno djeluju na vensku cirkulaciju i pridonose protuupalnom profilu biljke.
Pored navedenih, ranjenik sadrži minerale (kalij, kalcij, magnezij, silicij) i vitamine C i B-kompleksa. Sinergija tanina, flavonoida i saponina daje biljci ranjenik ljekovita svojstva koja su se potvrđivala vjekovima.
Ranjenik biljka za rane i ostale upotrebe
Vanjska primjena
Ranjenik biljka za rane je najstarija i najdokumentovanija primjena ove trave. Obloga ili ispiranje jakim uvarkom stavlja se na površinske rane, ogrebotine i posjekotine. Tanini zaustavljaju krvarenje i stežu rubove rane, flavonoidi smanjuju upalu. Na planini, svježe sabrušeni i lagano gnječeni cvjetovi direktno na ranu funkcioniraju dok ne stignete do kuće i napravite uvarak.
Rane koje sporo zacjeljuju. Kombinacija antiseptičnog i tkivno-regenerativnog djelovanja pomaže tamo gdje infekcija usporava zacjeljivanje.
Opekline prvog stupnja. Hladna obloga od jakog uvarka smanjuje upalu i bol. Kombinacija protuupalnih flavonoida i steznih tanina umiruje opečenu kožu.
Ekcemi i kožni dermatitisi. Ispiranje ili obloge od ranjenika pomažu kod suhih, upaljenih kožnih površina. Posebno je poznat u dalmatinskom primorju za umirenje kože osjetljive na sunce i vjetar.
Upale usne šupljine i grla. Ispiranje čajem od ranjenika koristi se za upalu grkljana, anginu, aftozne ranice i crvenilo desni. Ispiranje se radi nekoliko puta dnevno.
Hematomi i modrice. Tanini i flavonoidi zajedno ubrzavaju resorpciju krvnog podljeva u tkivu.
Za ugrize insekata uz rashladni učinak, listovi nane navlaženi hladnom vodom mogu se kombinirati s ranjenikom kao obloga.
Unutrašnja primjena
Kašalj i bronhitis. Sluzave tvari i saponini olakšavaju iskašljavanje, umiruju nadraženi grkljan i pomažu obnovi upaljene sluznice bronha. Čaj od ranjenika s medom bio je standardni bosanski narodni lijek za suhi kašalj.
Probavne tegobe. Ranjenik kao lijek za želudac koristio se za ublažavanje nadutosti, grčeva, proljeva i sindroma iritabilnog crijeva. Adstringentna svojstva pomažu regulaciji probave i smanjenju upala u probavnom traktu.
Upala mokraćnih puteva. Blago diuretičko i protuupalno djelovanje. Korišten je u čajnim mješavinama za podršku bubrezima.
Venski problemi. Triterpeni povoljno djeluju na tonus vena i venske kapilarne zidove.
Proljetna kura i čišćenje organizma. Pastiri na bosanskim planinama pili su čaj od ranjenika svako proljeće kao preventivnu mjeru i tonizirajući napitak.
Čaj ranjenik: kako se priprema
Čaj od ranjenika priprema se jednostavno. Jednu do dvije čajne kašičice sušenog cvijeta prelijemo sa dvjesto mililitara kipuće vode. Pokrijemo i ostavimo da odstoji deset do petnaest minuta. Pokrivanje je bitno jer sluzave tvari inače isparavaju. Procijedimo i pijemo mlak, bez šećera ili s malo meda koji pojačava protuupalno djelovanje. Preporučuju se dvije do tri šolice dnevno u periodu od tri do četiri sedmice, a zatim kratka pauza.
Uvarak za obloge i ispiranja: dvadeset do trideset grama sušenog cvijeta i lista kuhamo u pola litre vode deset do petnaest minuta na laganoj vatri. Poklopimo, ohladimo na sobnu temperaturu i procijedimo. Navlažimo čist komad platna, lagano ocijedimo i stavimo na ranu ili upaljenu površinu. Obloga se mijenja svaka dva do tri sata.
Čajna mješavina za kašalj: ranjenik, majčina dušica i kamilica u jednakim dijelovima. Jedna do dvije kašičice na šolju kipuće vode, pokriti deset minuta, procijediti i piti s medom tri puta dnevno.
Čaj za upalu grla: ranjenik i žalfija u omjeru dva prema jedan. Jači uvarak koristiti za gargariziranje. Ranjenik daje adstringentno i antiseptičko djelovanje, žalfija pojačava antimikrobni učinak.
Za proljetnu kuru: ranjenik, kopriva i maslačak u jednakim dijelovima. Jedna šolica ujutro natašte, tri sedmice.
Uljni macerat ranjenika: svježe ubrane cvjetove prosušimo tjedan dana, složimo u staklenu posudu i prelijemo biljnim uljem (maslinovo ili bademovo) prst iznad razine cvjetova. Ostavimo na toplom, ali ne na direktnom suncu, četiri do šest sedmica. Miješamo dva do tri puta tjedno. Nakon macerata procijedimo, slegne se tjedan do dva i prelije u tamnu bočicu. Macerat je odličan za ekceme i sporo zarastajuće kožne promjene.
Ranjenik i med
Kombinacija ranjenika i meda jedna je od najstarijih u narodnoj medicini Balkana. Med pojačava protuupalno i antimikrobno djelovanje biljke, a sam po sebi higroskopski veže vlagu i usporava razmnožavanje bakterija. Čaj od ranjenika s medom pije se kod kašlja, upale grla i bronhitisa. Jedna do dvije čajne kašičice meda na šolju toplog, ne kipućeg, čaja od ranjenika. Uvijek dodajemo med u ohlađeni čaj jer kipuća voda razgrađuje enzime meda.
Za unutrašnje čišćenje i proljetnu kuru, neki travari preporučuju i pijenje čaja od ranjenika s kašičicom meda ujutro natašte. Za kronični bronhitis i crijevne parazite, oman djeluje dublje zahvaljujući alantolaktonu. Više u našem članku o oman biljci.
Gdje raste ranjenik trava i kako se bere
Trava ranjenik raste na suhim, sunčanim livadama, kamenjacima, vapnenačkim padinama, rubovima šuma i duž planinskih puteva. Voli vapnenačko tlo i ne podnosi zasjenjenost.
Bosanske planine, Bjelašnica, Igman, Vlašić, Prenj i Jahorina, dom su ranjenika na travnatim padinama od petsto do dvije hiljade metara. Planinska biljka ima nešto viši sadržaj aktivnih tvari.
Dalmatinska obala i Hercegovina. Krški tereni Dalmacije, Pelješca, Hvara i Brača donose biljku bogate arome i visoke koncentracije tanina.
Kopaonik, Zlatibor i Stara planina u Srbiji su dom ranjenikovih zajednica koje cvjetaju od maja do avgusta.
Kada beremo: Beremo cvijet i gornje mlade listove u doba punog cvata, od maja do avgusta, po suhom i sunčanom vremenu, poslije jutarnje rose. Cvjetove beremo kada su tek otvoreni i u punom cvatu, nikako kad počnu venuti. Biljku ne čupamo nego škarama odrežemo gornju trećinu stabljike. S jednog nalazišta ne beremo više od trećine biljaka. Nikada ne beremo uz prometne ceste. Udaljimo se najmanje petsto metara od prometnica.
Kako sušimo: Cvjetove sušimo na tamnom, prozračnom i suhom mjestu, na temperaturi do trideset pet stepeni. Pravilno osušen ranjenik čuva živu žuto-narančastu boju i slatkovati miris. Čuvamo u papirnatim vrećicama ili tamnim staklenim posudama do osamnaest mjeseci.
Sva opća pravila berbe i sušenja detaljno opisujemo u našem kompletnom vodiču za ljekovite biljke.
Debela koka ili ranjenik: Hylotelephium spectabile
Kada mnogi u regiji traže ranjenik biljka debela koka ljekovitost, traže potpuno drugu biljku. Debela koka (Hylotelephium spectabile, ranije poznata i kao Sedum spectabile) je sukulentna ukrasna biljka iz porodice tustika (Crassulaceae), podrijetlom iz Kine. U narodu je poznata pod imenima ranjenik, hermelika, žednjak, veliki žednjak, bobovnjak, bobovnik, dragušac, ugas i ugaš. Latinsko ime Sedum telephium dobila je prema Heraklovu sinu Telefiusu koji je njenim listovima liječio rane.
Debela koka je grmolika sukulenta visine do pedeset centimetara. Korijen je gomoljast, stabljika debela i mesnata. Listovi su ovalni, veliki, mesnati, sivozelene boje, na rubovima glatki ili nazubljeni. Sitni zvjezdoliki cvjetovi skupljeni su u veliki cvat raznih nijansi ružičaste boje, koji se razvija krajem kolovoza i u septembru. Nadzemni dio zimi se povuče, a na proljeće ponovo potjera iz korijena. Otporna je na vrućinu, sušu i mraz.
Debela koka ljekovitost: za šta se koristi
Debela koka je poštovana kao ljekovita biljka u narodnoj medicini, premda za razliku od kamilice i nevena još nema sistematičnih naučnih istraživanja koja bi potvrdila sva navedena djelovanja. Bogata je taninima, rutinom, organskim kiselinama, vitaminima i alkaloidima (sedamin, nikotin, sedridin). Upravo tanini i organske kiseline objašnjavaju njenu antiseptičku i adstringentnu moć.
Ranjenik biljka za hemoroide je jedna od najčešće traženih primjena. U narodnoj medicini koristila se obloga od svježeg lista koji se prisloni na pogođeno mjesto. Alternativno, čaj od debele koke pije se za smanjenje upale.
Čir na želucu. Jovan Tucakov, naš najveći stručnjak za ljekovito bilje, bilježi primjenu debele koke za čir na želucu praćen podrigivanjem na kiselo. Čaj se priprema od listova.
Psorijaza i kožne bolesti. Svježi listovi ili čaj od debele koke koriste se za ublažavanje psorijaze, akni i upalnih kožnih stanja.
Sportske ozljede i istegnuća. Listovi debele koke odmoče se u rakiji i koriste se za obloge na ozlijeđenom mjestu. Ostavljaju se da djeluju preko noći.
Žuljevi i kurja oka. S unutrašnje strane lista skine se zaštitna opna, list se prisloni na bolno mjesto i previje zavojem.
Visok kolesterol i čišćenje krvi. U narodu se koristi preparat od samljenih listova s jogurtom: pedeset grama svježih listova samelju se i pomješaju sa sto mililitara jogurta. Konzumira se prije doručka deset dana.
Čaj od debele koke: kako se priprema
Čaj za čir i probavne tegobe: četiri lista debele koke, tri lista ranilista, tri lista čuvarkuće i jedna žlica vodopije skuhaju se u tri decilitra vode deset do petnaest minuta. Ohladi se, procijedi i pije dva puta dnevno prije obroka.
Jednostavan čaj od debele koke: dva do tri svježa lista preliju se s pola litre hladne vode, pusti da provri i kuha pet minuta. Procijedi se i pije nezaslađeno.
Rakija s debelom kokom: tegla se ispuni svježim listovima debele koke i prelije rakijom lozovačom. Ostavlja se da odstoji, listovi mogu stajati do sljedeće sezone. Ova rakija koristi se za trljanje kod sportskih ozljeda i istegnuća.
Kako se uzgaja debela koka
Debela koka se lako uzgaja i jedna je od najpopularnijih ukrasnih biljaka dvorišta i terasa u regiji. Voli potpuno osunčano mjesto i dobro drenirano, pjeskovito tlo.
Ne podnosi stajanje vode u korijenu jer uzrokuje trulenje. Zalijevamo jednom u petnaest dana ljeti, zimi gotovo nimalo. Ne podnosi gnojidbu dušičnim gnojivima. Razmnožava se reznicama od deset centimetara s necvatućih grančica, ili dijeljenjem grumena starih tri do četiri godine. Biljke se sade na razmak od dvadeset do trideset centimetara.
Ranjenik ili debela koka: koja je koja
Ako ste u nedoumici debela koka ili ranjenik su ista biljka ili ne, evo odgovora: u narodu se obje zovu ranjenik, ali botanički su potpuno različite.
Pravi ranjenik (Anthyllis vulneraria) je divlja planinska trava, žutih jastučastih cvjetova, bere se na livadama i kamenjacima od maja do avgusta. Ljekovit je cvijet i list. Raste sam od sebe, ne uzgaja se u vrtu.
Debela koka (Hylotelephium spectabile) je ukrasna sukulenta, roze zvjezdastih cvjetova krajem ljeta i u jesen, uzgaja se u vrtu i lončanicama. Ljekoviti su mesnati listovi.
Ako vas zanima biljka ranjenik gdje kupiti, pravi ranjenik naći ćete u biljnim apotekama i na planinskim pijacama kao sušeni cvijet. Debelu koku naći ćete u cvjećarnicama i rasadnicima kao živu biljku.
Petrovac ranjenik biljka: veza i razlike
U pretrazi se često zajedno pojavljuju petrovac ranjenik biljka. To su dva razloga. Prvo, petrovac (Agrimonia eupatoria) i pravi ranjenik (Anthyllis vulneraria) su dvije različite biljke koje se nalaze na istim staništima, planinskim i livadnim predjelima, pa ih narod ponekad zamjenjuje ili miješa.
Petrovac je biljka zlatnožutih klasastih cvjetova, bogata taninima, s dugom tradicijom primjene za jetru, žuč i probavu. Ranjenik je biljka jastučastih cvjetova s tradicijom za rane i dišne puteve. Za dublje upale dišnih puteva i astmu, bosvelijske kiseline tamjana djeluju na bronhe s druge strane. Više u našem članku o tamjanu kao lijeku.
Drugo, u nekim regionalnim tradicijama zovu se sličnim imenima, pa je razlika nejasna. U ljekovitoj upotrebi uvijek provjerite latinski naziv.
Ranjenik i čuvarkuća: koja je razlika
Čuvarkuća ranjenik biljka debela koka je još jedna česta kombinacija u pretrazi, i tu opet postoji zabuna. Čuvarkuća (Sempervivum tectorum) je treća sukulentna biljka, opet iz porodice tustika, ali drugog roda.
Čuvarkuća ima rozete malih, šiljatih mesnatih listova zelene do crvenkaste boje i raste na krovovima, zidovima i kamenitim mjestima. Debela koka je veća biljka s ovalnim mesnatim listovima i uzgaja se u vrtu.
Sve tri biljke, pravi ranjenik, debela koka i čuvarkuća, koriste se u narodnoj medicini za rane i kožne tegobe, ali su tri potpuno različite biljke. Čuvarkuća je posebno poznata za obloge kod herpesa zostera i infekcija uha, a debela koka za hemoroide, čir i sportske ozljede npr gavez djeluje snažnije zahvaljujući alantoinu – više o tome u našem članku o gavezu.
Ranjenik: sigurnost i upozorenja
Pravi ranjenik je jedna od sigurnijih ljekovitih biljaka za vanjsku primjenu. Za unutrašnju upotrebu ograničavamo se na preporučene doze i tri do četiri sedmice, pa pauza, zbog saponina koji se ne bi trebali nakupljati. Osobe koje uzimaju antikoagulanse trebaju se posavjetovati s farmaceutom. Biljka ima blago fototoksično djelovanje, pa nanesite macerat ili kremu s ranjenikom i ne idite odmah na jako sunce.
Debela koka se koristi oprezno jer nema sistematičnih istraživanja. Trudnice i djeca trebaju se posavjetovati s ljekarom. Listovi sadrže alkaloide pa se ne konzumiraju u velikim količinama svaki dan dulje vrijeme.
Za obje biljke vrijedi: teže rane, duboke posjekotine i ozbiljne bolesti zahtijevaju ljekarsku pomoć, a biljni preparati su podrška, ne zamjena za liječenje.
Biljka ranjenik na njemačkom
Za one koji traže biljka ranjenik na njemačkom: pravi ranjenik (Anthyllis vulneraria) na njemačkom se zove Echter Wundklee ili jednostavno Wundklee (rana-djetelina). Debela koka (Hylotelephium spectabile) na njemačkom se zove Pracht-Fettblatt ili Große Fetthenne. U biljnim apotekama u Njemačkoj i Austriji, fitolijek s ekstraktom pravog ranjenika registriran je za vanjsku primjenu na ranama.
Česta pitanja
Kako izgleda trava ranjenik i kako je prepoznati u prirodi?
Trava ranjenik raste do četrdeset centimetara visine. Prepoznajete je po dlakavoj stabljici, perasto sastavljenim listovima i karakterističnoj cvasti koja podsjeća na jastučić s prstima. Cvjetovi su najčešće žuti, rijetko narančasti, ružičasti ili bijeli. Uvenuli cvjetovi potamne do tamnocrvene boje pa biljka izgleda dvobojno. Raste na kamenitim, suhim i sunčanim mjestima.
Ranjenik biljka gdje kupiti?
Sušeni cvijet pravog ranjenika dostupan je u biljnim apotekama, herbalističkim prodavnicama i na planinskim pijacama. Na Markalama u Sarajevu, splitskoj tržnici i pijacama uz Kopaonik berači ga nude direktno. Živu biljku debele koke naći ćete u cvjećarnicama i rasadnicima. Pri kupovini suhog ranjenika pazite da cvijet ima živu žuto-narančastu boju i slatkovati miris.
Ranjenik za hemoroide: koja biljka se koristi?
Za hemoroide u narodnoj medicini najčešće se koristi debela koka, ne pravi ranjenik. Obloga od svježeg lista debele koke prisloni se na pogođeno mjesto, ili se pije čaj. Pravi ranjenik nema posebnu tradiciju primjene za hemoroide, ali njegova adstringentna i protuupalna svojstva mogu biti korisna u oblozi.
Ranjenik latinski naziv?
Pravi ranjenik ima latinski naziv Anthyllis vulneraria. Debela koka poznata je pod latinskim nazivima Hylotelephium spectabile i stariji Sedum spectabile.
Ranjenik za želudac: koji preparat koristiti?
Za čir na želucu i probavne tegobe koristila se debela koka, s čajem od listova ili preparatom s jogurtom. Pravi ranjenik ima blago protuupalno i adstrigentno djelovanje na sluznicu i pije se kao čaj kod gastritisa i nadutosti.
Zaključak
Biljka ranjenik u narodu nosi jedno ime, ali krije dvije različite biljke. Pravi ranjenik, planinska trava žutih cvjetova, vjekovima je bila prva pomoć na balkanskoj planini za rane, kašalj i upale. Debela koka, ukrasna sukulenta roze cvijeta, od davnina se koristi za hemoroide, čir na želucu, psorijazu i sportske ozljede. Obje su korisne, obje imaju svoje mjesto u kućnoj biljnoj apoteci, i obje pokazuju da je naša okolina daleko bogatija lijekovima nego što svakodnevno primjećujemo. Za kožne upale i psorijazu s unutarnjom upalnom komponentom, tušt se koristi i interno i kao svježa obloga.
Za rane, kašalj i upale posezati za pravim ranjenikom. Za hemoroide, kožu i čir na želucu koristiti lijepu roze sukulentu koja cvjeta svakog dvorišta. I uvijek se posavjetovati s farmaceutom za ozbiljnije tegobe.
Sadržaj je isključivo informativnog karaktera i nije zamjena za savjet ljekara ili farmaceuta. Pročitajte naše Odricanje od odgovornosti.
