Cikorija biljka (lat. Cichorium intybus), poznata u narodu i kao vodopija, radič, cigura, konjska trava ili modrica, jedna je od najstarijih ljekovitih biljaka čije korištenje seže sve do starih Egipćana, Grka i Rimljana. Raste kao korov pored puteva, na livadama, pašnjacima i zapuštenim terenima gotovo svuda oko nas, a prepoznatljiva je po upadljivim, nebesko plavim cvjetovima koji otvaraju i zatvaraju se svakog dana u isto jutarnje i večernje doba.
Ljekovita cikorija je posebno cijenjena zbog visokog sadržaja inulina u korijenu i gorkih glikozida koji povoljno djeluju na jetru, probavni sistem i regulaciju šećera u krvi. Osim kao ljekovita biljka, koristi se i kao zdrava zamjena za kafu bez kofeina, a njeni listovi jedu se svježi u salatama ili kuhani kao prilog.
Šta je cikorija biljka
Cikorija je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, kruta i razgranata, prekrivena kratkim dlačicama i može narasti i do metar i po visine. Listovi su duguljasti, testerasto urezani i nalikuju listovima maslačka, s kojima se ponekad i miješaju, ali to miješanje nije opasno.
Cijela biljka, posebno mlada, sadrži mliječni sok bijele boje i gorkog je ukusa. Cvjeta od jula do septembra, a cvjetovi su uglavnom plave boje, rjeđe roze ili bijele. Koren je vretenast, čvrst, spolja tamne a iznutra gotovo bijele boje i može narasti i do 25 centimetara u dubinu. Upravo taj koren je najbogatiji ljekovitim tvarima.
U našim krajevima cikorija biljka tretira se kao korov, ali malo ko poznaje njene ljekovite osobine. Narodni nazivi su brojni: vodopija, radič, cigura, modrica, konjska trava, konjogriz, plavocvjet, kažiput, žućenica, jandrešica. Raste na svim vrstama tla, otporna je na sušu zahvaljujući dubokom korijenu koji seže do vlage, a u Mađarskoj i Bugarskoj uzgaja se na velikim plantažama za industrijsku preradu.
Postoje tri osnovne vrste, a u našim krajevima je najčešća ljekovita ili obična cikorija (Cichorium intybus). Uzgojena sorta cikorije poznata je i pod nazivom belgijska endivija te se prodaje u marketima kao salata gorkih listova, najčešće od novembra do aprila.
Hemijski sastav cikorije
Da bi se razumjela ljekovitost cikorije, treba znati od čega se sastoji, jer svako njeno djelovanje ima hemijsko objašnjenje. Koren cikorije biljke naučno je dobro proučen i sadrži više od 100 aktivnih komponenti.
Najvažniji sastojci korijena cikorije:
- Inulin – polisaharid, vrsta biljnih vlakana poznatih i pod nazivom fruktani, prisutan u korijenu u udjelu od 20 do 50%. Prirodni je prebiotik koji se u nesvarenom obliku prenosi u debelo crijevo gdje hrani korisne bakterije. Najzastupljeniji je u jesen kada dostigne punu koncentraciju
- Gorki glikozidi – intibin, laktucin i laktupikrin. Intibin je odgovoran za gorak i oporost okus cikorije, a sva tri glikozida potiču lučenje žuči, poboljšavaju apetit i direktno stimuliraju varenje
- Polifenoli i flavonoidi koji djeluju antioksidativno i protuupalno
- Organske kiseline uključujući askorbinsku (vitamin C) i taninsku kiselinu
- Vitamini A, B6, C, E i K
- Minerali – kalijum, magnezijum, mangan, gvožđe, cink, kalcijum i fosfor
- Pektine, bjelančevine i ugljikohidrate
Sadržaj inulina u korijenu cikorije varira zavisno od godišnjeg doba, sunčanih i kišnih dana i sastava tla. Koren najviše inulina sadrži u jesen pa se tada i vadi. Sušenjem korijena sadržaj inulina se dodatno povećava. Cvijet i stabljika imaju nešto drugačiji hemijski profil: cvijet sadrži cikorin i znatne količine gvožđa, a stabljika i listovi sadrže laktoin. Cikorija spada u istu botaničku porodicu glavočika kojoj pripada i ambrozija, što objašnjava zašto osobe alergične na ambroziju mogu reagirati i na cikoriju.
Ljekovita svojstva cikorije
Cikorija lekovita svojstva ispoljava kroz više mehanizama istovremeno. Gorki glikozidi stimuliraju probavne žlijezde i lučenje žuči, inulin hrani korisne bakterije u crijevima, a polifenoli štite stanice od slobodnih radikala i upale. Upravo zbog te široke lepeze djelovanja, cikorija biljka se oduvijek koristila kao lijek za gotovo sve tegobe unutrašnjih organa. U nastavku su opisana sva dokumentirana područja primjene.
Cikorija za jetru i žuticu
Koren ljekovite cikorije potiče lučenje žuči i probavnih sokova, čisti jetru i slezinu te pomaže regeneraciji jetrenih stanica. Zbog tog djelovanja cikorija se odavno koristi kao prirodni lijek kod žutice, uključujući i zaraznu žuticu. Detoksikacija jetre inulinom i gorkim glikozidima jedna je od najdokumentovanijih primjena ove biljke.
Redovnim pijenjem čaja od korijena cikorije poboljšava se rad žučnog mjehura, sprječava nakupljanje žučnih kamenaca i olakšavaju tegobe kod blagih oblika hepatitisa. Istraživanja potvrđuju da inulin iz cikorije poboljšava apsorpciju kalcijuma u organizmu i normalizira nivo holesterola u krvi. Za podršku radu jetre uz cikoriju u narodnoj medicini cijeni se i imela, poznata po povoljnom djelovanju na krvotok i izmjenu tvari u jetri.
Cikorija za probavu i crijevnu floru
Cikorija za probavu djeluje na nekoliko načina. Gorke tvari, laktucin i intibin, stimuliraju želudac na lučenje enzima za varenje i poboljšavaju razgradnju hrane u crijevima. Inulin kao prirodni prebiotik stiže do debelog crijeva nesvarene, gdje služi kao hrana za korisne bakterije, posebno bifidobakterije i laktobacile.
Istraživanje objavljeno u International Journal of Food Sciences and Nutrition potvrdilo je da su ispitanici koji su 28 dana svakodnevno konzumirali cikoriju prijavili znato poboljšanje probave i nestanak zatvora. Cikorija pomaže kod smanjenog apetita, mučnine, gastritisa, kolitisa, zapaljenskih bolesti crijeva te kod eliminacije crijevnih parazita. Čaj od cikorije koristi se i kod proljeva, jer taninska kiselina stezanjem sluznice smanjuje prekomjerno lučenje i smirava iritirana crijeva. Za blago smirivanje nadutosti i grčeva u crijevima uz cikoriju dobro se kombinira i nana, koja ublažava spazme glatke muskulature probavnog trakta.
Cikorija i dijabetes
Koren cikorije biljke posebno je dragocjen za dijabetičare. Inulin je polisaharid koji ljudsko tijelo samo djelimično vari, zbog čega dospijeva nesvarenim u debelo crijevo i ne utiče na porast šećera u krvi. Iz korijena cikorije inulin se industrijskim putem izdvaja i koristi kao zamjena za šećer u prehrambenoj industriji, jer daje kremastost i prirodnu slatkoću bez glikemijskog odgovora.
Svježe iscijeđeni sok od listova vodopije stabilizira nivo šećera u krvi i sadrži protein adiponektin koji ima ulogu u prevenciji dijabetesa. Inulin iz cikorije ujedno potiče metabolizam i zbog hipoglikemijskog uticaja dvostruko je koristan osobama koje imaju blaži oblik dijabetesa tipa 2. Osobe koje boluju od dijabetesa trebaju se posavjetovati s ljekarom prije redovnog korištenja čaja od cikorije jer u kombinaciji s lijekovima za snižavanje šećera može doći do neželjene interakcije.
Cikorija za holesterol i srce
Inulin iz korijena cikorije biljke snižava nivo LDL holesterola u krvi, koji je jedan od glavnih uzroka visokog krvnog pritiska, srčanog i moždanog udara. Redovnom konzumacijom čaja ili napitka od korijena cikorije smanjuje se rizik od kardiovaskularnih bolesti. Istraživanja kažu da kafa na bazi korijena cikorije poboljšava ravnotežu krvi i plazme u tijelu.
Zbog sadržaja kalijuma cikorija regulira elektrolitsku ravnotežu i pomaže pri prekomjernom gubitku elektrolita kod proljeva i povraćanja. Cikorija djeluje i kao prirodni sedativ: smanjuje stres i nervozu, a poznato je i da crna kafa povisuje kortizol, dok napitak od cikorije nema taj efekat. Za sveobuhvatnu podršku srcu i krvnim sudovima uz cikoriju se u narodnoj medicini posebno cijeni i glog, čiji ekstrakt ima dokumentovano kardiotoničnu aktivnost i pomaže pri regulaciji krvnog pritiska.
Cikorija za bubrege i diuretičko djelovanje
Cikorija ljekovitost u oblasti bubrega temelji se na njenom diuretičkom djelovanju. Pojačanim lučenjem mokraće ispiraju se mokraćni putevi i potpomaže izbacivanje pijeska i sitnih kamenaca iz bubrega i mokraćne bešike. Čaj od korijena cikorije pospješuje izlučivanje mokraćne kiseline, što ga čini korisnim i kod gihta i reumatičnih tegoba.
Konzumiranjem soka iz svježeg nadzemnog dijela biljke pojačava se izlučivanje mokraće i žuči, jača organizam i ublažava malokrvnost. Za tegobe mokraćnih puteva i upale uz cikoriju u narodnoj medicini poznato je i ljekovito djelovanje petrovca, koji smiruje crijevnu upalu i pomaže pri hroničnim infekcijama mokraćnog sistema.
Antibakterijsko i protuupalno djelovanje
Jedan od manje poznatih ali dokumentovanih aspekata ljekovitosti cikorije biljke je njeno snažno antibakterijsko djelovanje. Naučnici su potvrdili da ekstrakt cikorije uspješno djeluje protiv Escherichia coli u mokraći, sprječava razvoj Heliko bakterije (Helicobacter pylori) u želucu i koristi se kao dopunska terapija kod Candide u crijevima.
Polifenoli i flavonoidi daju biljci snažna protuupalna svojstva. Cikorija se smatra neizostavanim dijelom čajnih mješavina za proljetnu detoksikaciju organizma. Biljka u jelen obliku ima pozitivan efekat i na nervni sistem: ublažava nesanicu, usporava ubrzane otkucaje srca i pomaže kod stanja pojačane nervne napetosti. Za protuupalno i antibakterijsko pojačanje prirodnih napitaka u kombinaciji s cikorijom cijeni se i tamjan, koji sadrži bosvelske kiseline s dokazanim protuupalnim djelovanjem.
Cikorija za kožu i ekcem
Vanjska primjena obloga od čaja od cikorije pomaže kod ekcema, dermatitisa i potkožnih čireva. Oblozi se pripremaju kuhanjem 20 grama biljke u pola litra vode pet do osam minuta. Ohlađena tekućina se procijedi, gaza namače i polaže na zahvaćeno područje. Svježi sok cijele biljke u cvatu može se nanositi direktno na ekcem i hronična kožna oboljenja.
Pročišćavanjem krvi inulinom i gorkim glikozidima cikorija rješava kožne probleme iznutra, jer čišćenje organizma od toksina direktno utiče na stanje kože. Za smirivanje nadražene i upaljene kože uz obloge od cikorije dobro je primijeniti i tušt, koji sadrži sluz i omega-3 masne kiseline što ubrzavaju regeneraciju oštećenog tkiva kože.
Čaj od cikorije – priprema i upotreba
Čaj od cikorije može se pripremiti od korijena, cvijeta ili kombinacije korijena i listova. Svaki od ta tri oblika ima nešto drugačiji ukus i primjenu.
Treba razlikovati čaj od korijena i čaj od nadzemnog dijela biljke, jer se razlikuju po načinu pripreme i djelovanju.
Čaj od korijena cikorije – najljekovitiji oblik:
- Uzeti pola kašičice očišćenog i usitnjenog suhog korijena.
- Kuhati na tihoj vatri u dva decilitra vode pet do osam minuta.
- Skloniti s vatre i ostaviti da stoji 15 minuta poklopljeno.
- Procijediti i piti toplo. Dnevno se piju dvije do tri šolje.
Čaj od cvijeta cikorije – blagog umirujućeg djelovanja:
- Jednu kašičicu suhih cvjetova preliti s dva decilitra kipuće vode.
- Ostaviti poklopljeno dva sata.
- Procijediti i piti. Preporučena doza je dva puta po jedan decilitar dnevno.
Kombinirani čaj od korijena i listova:
- Jednu supenu kašiku suhih usitnjenih listova i korijena pomiješati zajedno.
- Preliti kipućom vodom i poklopiti, ostaviti pola sata.
- Procijediti i konzumirati. Preporučuju se tri do četiri šolje dnevno.
Čaj od cikorije pije se nezaslađen ili zaslađen medom. Može se dodati i cimet ili đumbir za bolji okus. Ukusom je pomalo gorak i oporost zbog tanina i gorkih glikozida, što je i znak da su aktivne tvari prisutne. Sušenu i usitnjenu biljku ne treba mljeveti previše sitno, već ostaviti malo krupnijim komadima. Svi koji žele saznati više o pravilnoj pripremi, berbi i kombiniranju ljekovitih biljaka mogu pronaći korisne informacije na stranici o ljekovitim biljkama.
Kafa od cikorije – kako se pravi
Kafa od cikorije, poznata i pod starijim nazivima cigura ili kavovina, priprema se od pečenog i mljevenog korijena cikorije. Cikorija bez kofeina postala je popularna alternativa pravoj kafi, posebno kod osoba koje ne smiju piti kofein zbog nesanice, anksioznosti, srčanih tegoba ili osjetljivog želuca.
Ukus i miris su veoma slični kafi, pa se u prošlosti zvala i “kafa za siromašne”. U 19. vijeku Francuzi su je uzgajali i pili kao dodatak kavi ili samostalno, a naše bake su je koristile u vremenima nestašice kafe.
Recept za napitak od cikorije:
- Na jednu šolju vode (250 do 300 ml) uzeti jednu kašičicu mljevenog korijena cikorije.
- Staviti cikoriju u hladnu vodu i pristaviti da se zajedno kuha.
- Nakon što voda provrije, kuvati još dva do tri minuta na laganoj vatri.
- Skloniti s vatre, sačekati da se talog slegne, pa procijediti kroz sito.
- Po želji dodati cimet, med, sojino mlijeko ili javorov sirup.
Važna napomena za trudnice i dojilje: čista cigura napravljena isključivo od korijena cikorije ne sadrži kofein. Međutim, mnogi proizvođači na tržištu miješaju cikoriju s pravom kafom. Takve mješavine sadrže kofein i nisu dobar izbor za trudnice i dojilje. Uvijek treba pažljivo pročitati deklaraciju na pakovanju. Cikorija bez kofeina je dobar izbor i za osobe kojima kafa uzrokuje lupanje srca, mučninu ili poremećaj sna. Slično kako se cikorija pije kao napitak bez kofeina, i selen biljka poznata je kao aromatična biljka s posebnom primjenom u kulinarstvu i kao zamjena za začine u domaćem kuhanju.
Cikorija u ishrani – salata i jela
Listovi cikorije biljke koriste se kao salata ili prilog još od vremena starih Rimljana. Mladi, prizemni listovi beru se u proljeće, prije cvatnje, i imaju blago gorak ukus koji se može ublažiti miješanjem s drugim povrćem, kratkim blanširanjem ili dodavanjem kiselih preliva. Listovi podsjećaju na listove maslačka pa se lako mogu zamijeniti u receptima.
Osnovni recept za salatu od cikorije: mlade listove cikorije oprati i osušiti, dodati jabukovo sirće ili limunov sok, svježe cijeđeno maslinovo ulje i sol. Za bogatiju salatu mogu se dodati nasjeckane pomorandže, pinjoli, đumbir i dijon senf za preliv.
Listovi cikorije odlično se slažu s jelima jačeg okusa: sirom s plavim plijesnima, orasima, jabukama i kruškama. Mogu se i kratko pirjati te poslužiti kao prilog mesu ili ribi. Belgijska endivija, uzgojena sorta cikorije kompaktnih bijelo-žutih listova, dostupna je u marketima kao salata i može se peći, pirjati ili jesti sirova. Inulin koji cikorija sadrži industriji se koristi kao zdrava zamjena za šećer, masti ili brašno, jer daje kremastost i punoću hrani bez dodatnih kalorija. Cikorija je i odlična zamena za šećer jer se dodaje u hranu radi kremaste teksture pa je korisna u raznim namazima, dresincima i sladoledima.
Berba i sušenje cikorije
Berba cikorije zavisi od toga koji se dio biljke uzima. Svaki dio ima drugačije vrijeme branja i postupak sušenja.
Koren cikorije vadi se u jesen, najčešće krajem septembra i početkom oktobra, kada sadrži najveću koncentraciju inulina i gorkih glikozida. Tada je i najdeblji. Iskopani koren dobro se očisti od zemlje i nadzemnih dijelova, iseče uzdužno na trake, naniže na konac i suši na suhom, hladovitom i promajnom mjestu. Temperatura sušenja za koren je do 70 stepeni Celzija u industrijskim sušionicama. Kada je potpuno osušen, može se mljeveti za kafu.
Cvijet i listovi beru se dok je biljka u cvatu, od jula do septembra. Cvijet se ubira tek kada se potpuno rasvjeta. Suše se na znatno nižoj temperaturi od 40 do 50 stepeni, jer su krhkiji i temperature više od te uništavaju aktivne tvari. Listovi se za salatu beru u proljeće, uvijek odozdo prema gore, ali biljka nikad ne smije ostati bez listova da bi se mogla oporaviti.
Osušeni dijelovi biljke čuvaju se u dobro zatvorenim staklenim ili metalnim posudama, na tamnom i suhom mjestu, do dvije godine. Nije preporučljivo sušiti biljku na direktnom suncu jer visoke temperature razgrađuju aktivne glikozide. Koristiti treba osjenčana mjesta s dobrim protokom vazduha.
Kontraindikacije i mjere opreza
Iako je cikorija biljka u umjerenim količinama bezbijedna za većinu odraslih osoba, postoje važne kontraindikacije:
- Trudnoće: cikorija može izazvati prijevremene kontrakcije i komplikacije, pa se strogo ne preporučuje trudnicama. Čak i kafa od cikorije može biti problematična u trudnoći ako nije čista cigura bez dodatka prave kafe
- Dojilje: nema dovoljno podataka o sigurnosti, pa ga dojilje trebaju izbjegavati
- Sindrom iritabilnih crijeva i gastritis: povećana količina inulina može izazvati gasove i nadimanje. Osobe s ovim tegobama trebaju početi s manjim dozama
- Kamen u žuči: jer cikorija potiče lučenje žuči, ne savjetuje se osobama s aktivnim kamencem u žučnom mjehuru
- Alergija na porodicu Asteraceae: cikorija je usko srodna s ambrozijom i nevenom, pa su moguće alergijske reakcije kod osjetljivih osoba
- Interakcija s lijekovima: prekomjerno konzumiranje cikorije mijenja crijevni mikrobiom inulinom, što može uticati na djelotvornost beta blokatora, lijekova za dijabetes, imunosupresiva i antibiotika. Kod redovnog uzimanja lijekova savjetovati se s ljekarom
Prekomjerna upotreba čaja od cikorije može izazvati proliv pa se treba pridržavati preporučene dnevne doze od dvije do tri šolje. Naučno istraživanje ljekovitosti cikorije može se provjeriti u bazi PubMed za Cichorium intybus istraživanja.
Često postavljana pitanja o cikoriji
Šta je cikorija biljka?
Cikorija biljka (lat. Cichorium intybus) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika, poznata i kao vodopija, radič ili cigura. Raste kao korov pored puteva i na livadama. Posebno je bogata inulinom i gorkim glikozidima koji djeluju na jetru, probavu i regulaciju šećera u krvi.
Za šta je dobra cikorija?
Cikorija pomaže radu jetre i žučnog mjehura, poboljšava probavu, potiče rast korisnih bakterija u crijevima, snižava LDL holesterol, pomaže dijabetičarima u regulaciji šećera, djeluje diuretično i antibakterijski, a spolja se koristi za liječenje ekcema i kožnih upala.
Kako se pravi čaj od cikorije?
Pola kašičice usitnjenog suhog korijena kuvati na tihoj vatri u dva decilitra vode pet do osam minuta. Ostaviti da stoji 15 minuta poklopljeno, procijediti i piti toplo. Dnevno se piju dvije do tri šolje.
Je li kafa od cikorije bezbijedna za trudnice?
Čista cigura napravljena samo od korijena cikorije ne sadrži kofein, ali može poticati kontrakcije maternice, pa i nju trudnice trebaju izbjegavati. Mnoge cigure koje se prodaju u marketima miješane su s pravom kafom i sadrže kofein. Uvijek treba pročitati deklaraciju.
Ko ne smije piti čaj od cikorije?
Čaj od cikorije ne preporučuje se trudnicama, dojiljama, osobama s kamenom u žuči, osobama s alergijom na ambroziju ili neven i osobama koje uzimaju beta blokatore ili lijekove za dijabetes bez prethodnog savjeta ljekara.
Kada se bere koren cikorije?
Koren cikorije bere se u jesen, krajem septembra i početkom oktobra, kada sadrži najveću koncentraciju inulina i ljekovitih tvari. Tada je i najdeblji. Iseče se uzdužno na trake i suši na promajnom, suhom i hladovitom mjestu.
