Preslica biljka – ljekovita svojstva i upotreba

Preslica je biljka koja postoji na ovoj planeti duže od dinosaura, a i dan danas raste uz puteve, na livadama i vlažnim terenima, često neprimijećena ili čak smatrana dosadnim korovom. Iza tog skromnog izgleda krije se, međutim, jedna od najstarijih ljekovitih biljaka na svijetu, poznata još starim Grcima i Rimljanima, koji su je koristili za rane i kao prirodni diuretik. Porodica kojoj preslica pripada nekada je obuhvatala i prava stabla visoka i po tridesetak metara, dok je danas ostalo tek tridesetak trajnica raširenih po cijelom svijetu, izuzev Antarktike. Danas se preslica cijeni prije svega zbog visokog sadržaja silicija, koji jača kosti, kožu, kosu i nokte, ali i zbog dobrog djelovanja na bubrege i mokraćni sistem. U nastavku teksta pogledat ćemo šta je zapravo preslica, kako se razlikuje od svoje otrovne rođakinje, koja su njena ljekovita svojstva, kako se priprema i koristi te kako se uzgaja i primjenjuje u vrtu.

Šta je preslica

Ljekovita i otrovna preslica – kako ih razlikovati

U prirodi raste čak desetak vrsta preslice, ali za ljekovitu upotrebu koristi se isključivo poljska preslica (lat. Equisetum arvense). Postoji, međutim, i njena rođaka, otrovna močvarna preslica (lat. Equisetum palustre), koja u mladom stadiju izgleda gotovo identično poljskoj preslici, pa je zato važno znati kako ih razlikovati. Ljekovita poljska preslica ima ravan vrh na izdanku, bez ikakvog proširenja, iste boje kao i ostatak stabljike.

Otrovna močvarna preslica na vrhu izdanka nosi vidljivo proširen, tamniji klasić, takozvani trusnik, po kojem se najlakše prepoznaje kada biljka odraste. Osim ove dvije, u regiji rastu i velika, zimska, livadna i riječna preslica, od kojih je svaka nešto drugačijeg izgleda i staništa, ali se za ljekovite svrhe u praksi koristi samo poljska preslica. Ako niste sigurni koju vrstu imate pred sobom, najsigurnije je biljku ne brati samostalno, već potražiti gotove, provjerene pripravke.

Narodni nazivi preslice

Osim naziva preslica, u narodu se ova biljka naziva i konjski rep, zbog dugih, tankih i razgranatih izdanaka koji zaista podsjećaju na rep konja. Pored ovog naziva, koriste se i nazivi cinkrot, voščenka, rastavić ili rastvić te hvošč, u zavisnosti od kraja u kojem se biljka koristi. Neki od ovih naziva potječu iz njemačkog jezika, odakle su preneseni i prilagođeni domaćem govoru, dok drugi opisuju sam izgled biljke ili njenu nekadašnju upotrebu u domaćinstvu.

Kako izgleda preslica (botanički opis)

Preslica je višegodišnja tamnozelena biljka koja ne cvjeta niti stvara sjeme, već se razmnožava sporama, slično paprati. Raste iz podzemnog rizoma koji prodire duboko u tlo, iz kojeg u proljeće prvo izbijaju plodne, smeđkaste stabljike sa klasićem na vrhu, a nakon njih i zelene, sterilne stabljike koje imaju izgled malih jelki, sa pršljenasto raspoređenim, tankim bočnim grančicama.

Stabljika je člankovita, šuplja i na dodir hrapava, zbog čega se preslica nekada koristila i za poliranje drva i metala, kao i za ribanje posuđa prije nego što su se pojavili savremeni sunđeri i deterdženti. Visina biljke obično se kreće između deset i pedeset centimetara, mada u povoljnijim uslovima može narasti i nešto više.

Porijeklo i historija upotrebe

Preslica potiče iz doba mnogo starijeg od pojave čovjeka na Zemlji, a porodica kojoj pripada postojala je i prije tri stotine miliona godina, u vrijeme kada su neke srodne vrste rasle kao prava stabla visoka i po nekoliko desetina metara. Danas raste širom umjerenog pojasa sjeverne hemisfere, na vlažnim livadama, uz potoke, željezničke pruge i rubove polja. Njena upotreba u liječenju datira još iz antičkog doba, kada su je stari Grci i Rimljani koristili za zaustavljanje krvarenja, liječenje rana i kao pomoć kod mokrenja. Rimski liječnik Galen preporučivao je preslicu kod tegoba s bubrezima i mjehurom, dok je u tradicionalnoj kineskoj medicini korištena za upale očiju i temperaturu, kao i kod dizenterije i raznih oteklina. Kroz srednji vijek i kasnija stoljeća, preslica je ostala jedan od stalnih sastojaka narodne apoteke, posebno u krajevima gdje je rasla u izobilju uz rijeke i potoke.

Hemijski sastav preslice

Ljekovitost preslice prvenstveno dolazi od visokog sadržaja silicija, odnosno silicijeve kiseline, kojeg u biljci može biti i do dvanaest posto, u zavisnosti od tla na kojem raste i starosti same biljke. Starije biljke sadrže veći udio ove kiseline, ali u obliku koji se teže otapa u vodi, što djelimično objašnjava zašto je kuhanje neophodno za njeno oslobađanje. Pored silicija, preslica sadrži saponin ekvizetonin, flavonoide, tanine te vitamin C. Zahvaljujući ovom sastavu, preslica djeluje kao adstringent, odnosno stežuće sredstvo, ali i kao blagi antimikrobni i protuupalni pripravak. Upravo visok udio silicija objašnjava zašto se preslica toliko dugo koristi za jačanje koštanog tkiva, kože, kose i noktiju, jer je riječ o mineralu koji je teško pronaći u ovako velikoj koncentraciji kod drugih biljaka.

Ljekovita svojstva preslice

Preslica se u narodnoj medicini koristila za širok krug tegoba, a njena djelovanja mogu se podijeliti u nekoliko cjelina, od pomoći kod bubrežnih i mokraćnih tegoba, preko jačanja kostiju i zglobova, pa sve do njege kože, kose i noktiju.

Preslica za bubrege i mokraćni sistem

Preslica slovi za jedan od najjačih biljnih diuretika, jer može povećati izlučivanje vode iz organizma i do trideset posto. Zbog ovog djelovanja koristi se kod zadržavanja vode u organizmu, oteklina, upale mokraćnog mjehura te kao pomoć kod manjih bubrežnih kamenaca. Njemačka komisija za ljekovito bilje odobrila je upotrebu preslice kao prirodnog diuretika kod otoka nastalih zbog zadržavanja tečnosti. Pregled savremenih istraživanja o diuretičkom djelovanju preslice dostupan je na RxList stranici o suplementima. U narodnoj medicini poznat je i stariji recept za čaj za bubrege koji, uz preslicu, uključuje i koprivu, troskot i kantarion, gdje svaka biljka doprinosi drugačijim djelovanjem na mokraćni sistem.

Preslica za kosti i zglobove

Zahvaljujući silicijevim spojevima, preslica pomaže obnovi koštanog tkiva, posebno nakon povreda ili u periodu smanjene gustoće kostiju. Jedna italijanska studija utvrdila je da je kod žena s osteoporozom, koje su tokom godinu dana uzimale ekstrakt preslice, došlo do poboljšanja gustoće kostiju. Druga istraživanja ukazuju na to da silicijevi spojevi iz preslice pomažu apsorpciju kalcija, poboljšavaju fleksibilnost kostiju i ubrzavaju zacjeljivanje prijeloma, a preslica se tradicionalno koristila i kod upala zglobova i reumatskih tegoba, posebno u obliku kupke ili obloge nanesene direktno na bolno mjesto.

Preslica za kožu, kosu i nokte

Preslica je poznata i kao prava eliksir ljepote, jer silicij koji sadrži potiče stvaranje kolagena, ključnog za elastičnost i čvrstoću kože. Redovna upotreba preslice, bilo u obliku čaja ili kao dodatak njezi, jača korijen kose, uklanja perut i potiče rast kose, a pomaže i kod alopecije, odnosno prekomjernog opadanja kose. Nokti koji su lomljivi i slabi ojačavaju se zahvaljujući istom mineralu, a klinička ispitivanja pokazala su smanjenje uzdužnih žljebova i pucanja noktiju kod osoba koje su redovno koristile pripravke na bazi preslice tokom nekoliko sedmica. Zbog svih ovih svojstava, preslica se danas dodaje i u brojne kozmetičke proizvode namijenjene njezi kože zrelih godina, kao i u šampone i regeneratore za kosu. Za dodatno umirenje osjetljive i problematične kože, preslica se ponekad kombinira sa smiljem, čiji macerat ima slično blagotvorno djelovanje na iritiranu i suhu kožu.

Preslica za rane i zaustavljanje krvarenja

Zbog svog stežućeg i antimikrobnog djelovanja, preslica se od davnina koristi u prvoj pomoći na terenu, jer je uvijek nadohvat ruke onima koji znaju prepoznati biljku. Tradicionalno se koristi za zaustavljanje manjih krvarenja, uključujući i krvarenje iz nosa, kao i za brže zarastanje posjekotina, ogrebotina i promrzlina. Obloge od čaja preslice nanose se direktno na ranu ili se koriste kao kupka za teško zarastajuće rane, a ovakav postupak posebno je koristan kod rana koje sporo zacjeljuju ili se ponavljaju na istom mjestu. Slično djelovanje na zacjeljivanje rana pripisuje se i gavezu te trputcu, pa se sve tri biljke u narodnoj medicini često spominju zajedno kada je riječ o njezi kože i ubrzanom oporavku tkiva nakon povrede.

Preslica kod malokrvnosti

U narodnoj medicini preslica se koristila i kod svih oblika malokrvnosti, jer se smatralo da pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca, čime posredno pomaže i osjećaju umora i iscrpljenosti koji obično prati ovo stanje. Ova primjena manje je naučno istražena od djelovanja na bubrege i kosti, ali se i dalje spominje kao dio tradicionalnog znanja o biljci, posebno u kombinaciji s ishranom bogatom gvožđem.

Priprema čaja od preslice

Za razliku od mnogih drugih ljekovitih biljaka koje se samo preliju vrelom vodom, preslica se mora kratko prokuhati kako bi se silicij iz nje oslobodio i postao dostupan organizmu. Dvije do tri kašičice osušene preslice prelije se s dva i po decilitra hladne vode, zakuha i kuha na laganoj vatri oko pet minuta, a zatim se poklopi i ostavi da odstoji još deset do petnaest minuta prije cijeđenja.

Čaj se pije nezaslađen, tokom dana između obroka, a ne preporučuje se piti više od tri šoljice dnevno. Ukus čaja je pomalo travnat i neutralan, bez izražene gorčine kakva je karakteristična za neke druge ljekovite biljke, pa se čaj od preslice lako pije i bez dodatnog zaslađivanja. Kod grgljanja za čireve u ustima ili upalu grla, čaj se ne guta, već se koristi isključivo za ispiranje usta.

Tinktura i kupka od preslice

Tinktura od preslice

Za tinkturu je potrebno jednu šaku osušene preslice staviti u dvije stotine mililitara rakije ili sedamdesetoprocentnog alkohola. Boca se drži na tamnom mjestu dvije do tri sedmice, uz povremeno mućkanje, a zatim se sadržaj procijedi kroz gazu.

Tinktura se koristi u malim količinama, desetak do dvadeset kapi razrijeđenih u vodi, prema potrebi.

Kupka od preslice

Kupka od preslice priprema se tako da se veća količina osušene biljke prokuha u vodi petnaestak minuta, a zatim se dobiveni odvar dodaje u kadu s toplom vodom. Ovakva kupka koristi se za njegu problematične kože, jačanje noktiju, ali i kao pomoć kod reumatskih bolova i upale zglobova, jer topla voda dodatno pomaže opuštanju napetih mišića dok silicij iz preslice djeluje na kožu i tkivo.

Za noge koje su umorne ili sklone gljivičnim infekcijama, kupka od preslice može poslužiti i kao osvježavajuće i blago antiseptičko sredstvo nakon dugog dana provedenog na nogama.

Preslica u kulinarstvu

Sasvim mlade, proljetne plodne stabljike poljske preslice su jestive i mogu se pripremati slično šparogama. Prije upotrebe potrebno je odstraniti gorki i neukusni vršni klipić, nakon čega se stabljike kratko kuhaju ili dinstaju. Ova upotreba je danas rijetka i uglavnom se zadržala u krajevima gdje preslica samoniklo raste u većim količinama, a mladi izdanci se beru isključivo u kratkom periodu ranog proljeća, prije nego što stabljike odrvene. U isto vrijeme, na sličnim vlažnim staništima gdje raste i preslica, često se može naći i trputac, još jedna samonikla biljka poznata po ljekovitosti i jestivim mladim listovima.

Doziranje preslice

Doziranje preslice zavisi od oblika u kojem se koristi i svrhe upotrebe. Kod čaja, uobičajena doza je do tri šoljice dnevno, podijeljene tokom dana, a preporučuje se ne prelaziti ovu količinu. Kod ekstrakata i kapsula, u istraživanjima o djelovanju na kosti i edem koristile su se doze od otprilike devet stotina miligrama standardiziranog ekstrakta dnevno. Tinktura se uzima u znatno manjim količinama, dok se kod svih oblika preporučuje kraća, kontinuirana upotreba u trajanju od nekoliko sedmica, nakon čega slijedi pauza, umjesto svakodnevnog korištenja bez prekida kroz duži period.

Nuspojave preslice

Kada se koristi u preporučenim količinama i kraćim periodima, preslica se smatra relativno sigurnom biljkom, a nuspojave su rijetke. Ipak, moguće su blage tegobe poput mučnine, nadraženog stomaka ili alergijske reakcije kod osjetljivijih osoba. Zbog toga se u Evropskoj uniji pripravci od poljske preslice smiju koristiti samo kod odraslih i djece starije od dvanaest godina.

Tijaminaza i nedostatak vitamina B1

Preslica sadrži enzim tijaminazu, koji razgrađuje vitamin B1, poznat i kao tiamin. Kod dužeg i prekomjernog korištenja preslice, ovaj enzim može dovesti do manjka vitamina B1 u organizmu, što se očituje mučninom, vrtoglavicom i osjećajem nesvjestice. Rizik je veći kod osoba koje već imaju neuravnoteženu prehranu ili redovno konzumiraju alkohol, jer se u tim slučajevima zalihe tiamina u organizmu brže troše. Zbog toga se preslica ne preporučuje koristiti neprekidno duži vremenski period, već uz povremene pauze, kako bi se organizmu dalo vremena da nadoknadi vitamin B1 kroz ishranu. Dodatne informacije o sigurnosti i mogućim interakcijama dostupne su na Drugs.com stranici o biljnim pripravcima.

Kontraindikacije i mjere opreza

Preslicu bi trebale izbjegavati osobe s bubrežnim kamencima veće veličine, kao i osobe koje boluju od kongestivnog zatajenja srca, jer diuretičko djelovanje preslice može dodatno opteretiti već oslabljen rad srca. Oprez se preporučuje i kod osoba koje uzimaju lijekove za snižavanje šećera u krvi, litij, antikoagulanse ili antiepileptike, jer preslica može utjecati na njihovu djelotvornost ili pojačati nuspojave. Trudnice bi trebale izbjegavati preslicu, dok se osobama koje redovno uzimaju bilo kakvu terapiju preporučuje razgovor s ljekarom prije uvođenja preslice u svakodnevnu upotrebu. Osobe koje uzimaju diuretike propisane od strane ljekara trebale bi biti posebno oprezne, jer kombiniranje dva diuretička sredstva, jednog prirodnog i jednog farmaceutskog, može dovesti do prekomjernog gubitka tečnosti i elektrolita iz organizma. Ukoliko se simptomi zbog kojih je preslica uzeta ne povuku u roku od sedmicu dana, potrebno je potražiti mišljenje ljekara.

Uzgoj preslice

Preslica spada u biljke koje se same vrlo lako šire, pa je uzgoj u vrtu češće pitanje kontrole širenja nego pitanje kako je uopšte navesti da raste.

Tlo i lokacija za sadnju

Preslica najbolje uspijeva na vlažnim, pjeskovitim do ilovastim tlima, blago kisele reakcije, a podnosi i sjenu i sunce. Prirodno se najčešće nalazi uz potoke, jarkove i na mjestima gdje se zemlja duže zadržava vlažna. Ako se sadi namjerno, preslica se dobro razvija i uz rubove vrtnih jezeraca ili u nižim, vlažnijim dijelovima vrta gdje druge biljke teže uspijevaju.

Sadnja i kontrola širenja u vrtu

Preslica se razmnožava sporama ili dijeljenjem rizoma, a upravo rizomi, koji mogu prodrijeti i po nekoliko metara duboko u zemlju, čine je izuzetno agresivnom i teškom za iskorijeniti kada jednom osvoji prostor. Zbog toga se sadnja u vrtu izričito preporučuje isključivo u posudi ili uz ugrađenu podzemnu barijeru, kako bi se korijenski sistem fizički spriječio da se širi u okolno zemljište. Kopanje i pokušaj ručnog uklanjanja rizoma često dovodi do suprotnog efekta, jer svaki i najmanji ostavljeni komadić rizoma može izrasti u novu biljku, slično kao što se dešava i kod drugih tvrdokornih korova poput slaka.

Njega tokom sezone

Preslica ne zahtijeva posebnu njegu niti prihranu, a zbog svoje otpornosti rijetko obolijeva ili strada od štetočina. Jedina redovna intervencija koja je potrebna jeste kontrola širenja, odnosno povremeno uklanjanje izdanaka koji izbijaju izvan predviđenog prostora, po mogućnosti prije nego što razviju vlastiti korijenski sistem. Ako se ovo redovno provodi tokom cijele sezone rasta, preslica se može držati unutar željenih granica bez veće muke, dok zapuštenost od samo jedne sezone može dovesti do toga da se biljka proširi znatno dalje nego što je bilo planirano.

Berba i sušenje

Bere se isključivo zelena, sterilna stabljika poljske preslice, u periodu vrhunca vegetacije, od juna do augusta, kada je sadržaj silicija najveći. Beru se cijeli zeleni izdanci, koji se zatim suše u tankom sloju, u hladu i na prozračnom mjestu, jer direktno sunce razgrađuje dio aktivnih sastojaka.

Za razliku od mnogih drugih ljekovitih biljaka koje se suše nekoliko dana, preslica zbog svoje čvrste, člankovite strukture ponekad zahtijeva i nešto duži period sušenja dok potpuno ne izgubi vlagu. Osušena preslica čuva se u papirnim ili platnenim vrećicama, na suhom mjestu, gdje zadržava svoja svojstva tokom cijele godine.

Preslica kao prirodni fungicid i insekticid

Preslica je u Evropskoj uniji odobrena kao prirodno sredstvo za zaštitu bilja, a posebno se cijeni njeno djelovanje protiv pepelnice, hrđe i drugih gljivičnih bolesti, kao i protiv grinja i crvenog voćnog pauka. Za pripremu pripravka koristi se sto grama suhe ili pet stotina grama svježe preslice, koja se prelije s pet litara vode i ostavi da odstoji dvadeset četiri sata, a zatim se prokuha, ohladi i procijedi. Dobiveni koncentrat razrijedi se vodom u omjeru jedan prema pet, a radi boljeg prianjanja na listove biljaka, u smjesu se ponekad doda i malo mlijeka ili piva. Ovim pripravkom biljke se prskaju preventivno ili kod prvih znakova bolesti, čime se jača njihova otpornost bez upotrebe hemijskih sredstava, slično kao što se u organskom vrtlarstvu koristi i pripravak od kalopera za jačanje i zaštitu biljaka od štetočina. Prskanje se obično ponavlja svakih sedam do deset dana tokom vlažnijeg dijela sezone, kada je rizik od gljivičnih bolesti najveći.

Često postavljana pitanja

Kako prepoznati otrovnu preslicu?

Otrovna, močvarna preslica na vrhu izdanka nosi vidljivo proširen, tamniji klasić, dok ljekovita poljska preslica ima ravan vrh, iste boje kao i ostatak stabljike. Ako niste sigurni koju vrstu imate pred sobom, najsigurnije je preslicu ne brati samostalno, već koristiti provjerene, gotove pripravke.

Koliko dugo se smije piti čaj od preslice?

Preporučuje se upotreba u trajanju do nekoliko sedmica, nakon čega slijedi pauza. Ako se simptomi zbog kojih je čaj uzet ne povuku u roku od sedmicu dana, potrebno je potražiti mišljenje ljekara umjesto nastavljanja samostalne upotrebe.

Smiju li trudnice i djeca koristiti preslicu?

Trudnicama se ne preporučuje upotreba preslice, dok je u Evropskoj uniji upotreba pripravaka od preslice dozvoljena tek od dvanaeste godine života. Kod djece mlađe od toga, preslicu treba izbjegavati bez izričitog savjeta pedijatra.

Zašto se čaj od preslice kuha, a ne samo prelije vodom?

Silicij koji čini preslicu ljekovitom teško se otapa u vodi, pa je kratko kuhanje neophodno da bi se ovaj mineral oslobodio iz biljnih vlakana i postao dostupan organizmu prilikom pijenja čaja. Samo prelijevanje vrelom vodom, bez kuhanja, ne bi izvuklo dovoljnu količinu silicija iz osušene biljke.

Pomaže li preslica kod mršavljenja?

Preslica ne topi masne naslage niti direktno utječe na gubitak kilograma, ali njeno diuretičko djelovanje pomaže u smanjenju zadržavanja vode u organizmu, zbog čega se ponekad uključuje u čajne mješavine namijenjene periodu mršavljenja ili dijete, kao pomoćno, ne glavno sredstvo. Trajni rezultati u mršavljenju i dalje zavise prvenstveno od ishrane i fizičke aktivnosti, dok preslica može biti samo dodatna podrška tom procesu.