Biljka smilje (Helichrysum italicum) je aromatična višegodišnja biljka mediteranskog podneblja koja cvjeta zlatnožutim cvjetovima i zadržava boju i oblik dugo nakon branja. Zbog toga ga u narodu zovu besmrtnom biljkom ili besmrtnim cvijetom. Grci su ga posvetili bogu Apolonu. Homer ga spominje u epu o Odiseju. Milenijima se koristio u obalnoj medicini od Dalmacije do Grčke, a tek u posljednjih nekoliko desetljeća nauka je počela objašnjavati zašto. Aktivne tvari koje sadrži, posebno italidioni i arzanol, pokazale su se jedinstvenima u biljnom svijetu i privukle pažnju istraživača koji rade na protuupalnim i antivirusnim lijekovima.
Svoje ljekovitosti smilje duguje upravo ovim jedinstvenim spojevima. Biljka smilje danas nije samo ljekovita nego i komercijalna kultura. Eterično ulje jedno je od najskupljih biljnih ulja na tržištu, a potražnja za sirovinom stalno raste. Hercegovina i Dalmacija su uz Korziku svjetski priznat izvor najkvalitetnije sirovine.
Šta je smilje biljka i gdje raste
Biljka smilje pripada porodici Asteraceae, istoj kojoj pripadaju kamilica, neven i stolisnik. Rod Helichrysum broji više od 600 vrsta rasprostranjenih po cijelom svijetu, ali za naše podneblje i za ljekovitu upotrebu važne su dvije.
Primorsko smilje (Helichrysum italicum)
Primorsko ili sredozemno smilje (Helichrysum italicum) je vrsta koja se koristi u ljekovite i kozmetičke svrhe. Raste samoniklo na kamenjarima, suhim pjeskovitim tlima i uz morsku obalu od Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore do Italije, Grčke, Španije, Maroka i Alžira. U Hercegovini i Dalmaciji raste u obilju, posebno na vapnenačkim terenima iznad mora. Sadrži najviši udio ljekovitih tvari od svih vrsta unutar roda.
Pješčano smilje (Helichrysum arenarium)
Pješčano smilje (Helichrysum arenarium) je zeljasta trajnica koja naraste do 30 cm i raste na suhim livadama i pjeskovitim tlima u kontinentalnim predjelima. Cvjetovi su nešto sitniji nego kod primorskog. U staroj fitoterapiji koristilo se za jetru i žučni mjehur, ali eterično ulje ne daje u komercijalnim količinama. U domaćoj primjeni ove dvije vrste se povremeno zamjenjuju, što nije uvijek opravdano jer im se hemijski sastav razlikuje.
Divlje vs uzgojeno smilje
Divlja biljka smilje koja raste na prirodnim kamenjarima i uzgojena iz nasada razlikuju se po hemijskom sastavu. Divlja biljka sadrži veći udio neryl acetata i italidiona jer je pod stalnim stresom – suša, vjetar i siromašno tlo tjeraju je da proizvodi više zaštitnih tvari. Uzgojeno u nasadu, zahvaljujući navodnjavanju i gnojidbi, daje veću masu biljnog materijala po hektaru ali ponekad nešto niže koncentracije aktivnih tvari. Zbog toga otkupljivači i destilerije prave razliku između “wild-harvested” i “cultivated” na tržištu.
Narodni nazivi i engleski naziv
U narodu ga zovu bilobrada, cmilje, margiž. Na engleskom se kaže immortelle ili everlasting, rjeđe curry plant zbog karakterističnog mirisa. Na talijanskom je elicriso, na francuskom hélichryse. Botanički naziv dolazi od grčkih riječi helios (sunce) i chrysos (zlato), što opisuje boju cvijeta.
Kako izgleda smilje
Radi se o grmolikoj biljci koja naraste od 30 do 60 cm u visinu. Stabljike su drvenaste pri dnu, razgranate i mogu biti polegnute ili uzdignute. Listovi su uski i duguljasti, sive do srebrnkastozelene boje, prekriveni sitnim bijelim dlačicama koje biljci daju baršunast izgled. Dugi su jedan do tri centimetra. Imaju blago savijene rubove i karakterističan miris koji podsjeća na curry, što je jedna od prvih oznaka prepoznavanja.
Cvjetovi su dvospolni, cjevasti, skupljeni u zlatnožute cvjetne glavice na vrhovima stabljika. Formiraju štitasti cvat. Cvjetaju od aprila do jula, a ono što se pri branju vidi kao cvijet zapravo je čitav sklop malih cvjetića. Karakteristika po kojoj je biljka smilje dobila ime je da cvjetovi ne venu ni nakon sušenja – zadržavaju boju i oblik godinama, zbog čega se koriste u suhim cvjetnim aranžmanima.
Korijen je drvenast, vretenast, prodire duboko u tlo i traga za vodom i na naizgled potpuno suhom kamenjaru. Upravo ta sposobnost preživljavanja u teškim uvjetima je razlog zašto biljka razvija toliko aktivnih tvari.
Za šta se koristi smilje biljka
Smilje ima tri osnovna područja primjene koja se međusobno ne isključuju. Smilje svoju ljekovitost pokazuje na tri nivoa: u narodnoj i fitoterapijskoj medicini koristi se za jetru, žučni mjehur, probavne tegobe, modrice i upalne bolesti. U kozmetici i njezi kože koristi se eterično ulje i macerat za regeneraciju, anti-age djelovanje, smanjenje ožiljaka i njegu kože sklone iritacijama. U kulinarstvu, zbog mirisa na curry, koristi se kao začin u mediteranskoj kuhinji. Svaka od ovih primjena zahtijeva drugačiji oblik pripravka – ne koristi se ista stvar za lice i za jetru.
Kada se bere smilje biljka
Berba ovisi o vrsti i namjeni. Primorsko smilje cvjeta od aprila do jula, a optimalno vrijeme berbe za ljekovite i kozmetičke svrhe je početak cvatnje – kad su cvjetne glavice tek počele otvarati. U tom stadiju je koncentracija eteričnog ulja i aktivnih tvari najviša. Ako se čeka da cvjetovi potpuno procvjetaju i počnu sazrijevati, udio ljekovitih tvari se smanjuje.
Berba se vrši rezanjem stabljika iznad drvenastog zadebljanja, ne čupanjem. Biljka smilje se mora regenerirati za narednu sezonu. Uzima se gornja trećina stabljike s cvjetovima i listovima. Bere se po suhom vremenu, uvijek jutrom nakon što rosa ishlapi.
Važno: Smilje je u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i većini zemalja Mediterana zaštićena biljna vrsta. Za slobodno branje u prirodi u komercijalnim količinama potrebna je dozvola nadležnog ministarstva. Maksimalna dozvoljena količina pri privatnom branju su dvije trećine biljnog fonda na lokalitetu, i biljke se ne smiju vaditi s korijenom. Ko bere bez dozvole ili prebere zonu, može dobiti kaznu. Uzgojeno smilje u vlastitom vrtu ili nasadu nije predmet ovih ograničenja.
Sušenje i čuvanje smilja
Nakon berbe, smilje biljka se suši u snopićima ili u tankim slojevima na rešetkama, u sjenci, na prozračnom i toplom mjestu. Temperatura sušenja ne smije prelaziti 35 stepeni jer na višim temperaturama eterično ulje počinje isparavati i biljka gubi vrijednost. Direktno sunce mijenja boju cvjetova i razgrađuje osjetljive spojeve.
Pravilno osušeno smilje zadržava zlatnožutu boju, specifičan miris i lomi se pri dodirivanju, ne savija. Čuva se u hermetički zatvorenim staklenim posudama, na tamnom i suhom mjestu. Na taj način može stajati i do dvije godine bez gubitka ljekovite vrijednosti. Suho smilje se može koristiti za čaj, za aromatiziranje prostora, za suhe aranžmane i kao začin.
Hemijski sastav smilja
Hemijski profil biljke je složen i donekle ovisi o porijeklu, nadmorskoj visini i stablu domaćinu na kome raste. Koncentracija aktivnih tvari određuje ljekovitost biljke smilje u svakom konkretnom preparatu.
Italidioni
Italidioni su diketoni karakteristični isključivo za rod Helichrysum i ne nalaze se u nijednoj drugoj poznatoj biljci. Odgovorni su za prepoznatljiv miris biljke i za jedan dio protuupalnog djelovanja. Italidion I i italidion II su najzastupljeniji. Upravo zbog italidiona ova biljka ima drugačiji mirisni profil od svih ostalih mediteranskih aromatičnih vrsta.
Arzanol
Arzanol je floroglucinolni derivat koji je izoliran iz ove biljke tek 2007. godine i od tada je predmet intenzivnih istraživanja. Radi se o spoju koji je u laboratorijskim uvjetima pokazao sposobnost blokiranja biosinteze leukotriena B4, jednog od ključnih medijatora upale. To ga čini potencijalno zanimljivim za razvoj protuupalnih lijekova bez nuspojava tipičnih za nesteroidne antiinflamatorike. Osim toga, arzanol je pokazao antivirusno djelovanje prema HIV-u i herpesu u in vitro uvjetima. Istraživanja su još uvijek u ranim fazama i ne mogu se koristiti kao osnova za terapijske tvrdnje, ali arzanol je razlog zašto biljka smilje privlači pažnju farmaceutske industrije.
Neryl acetat i eterična ulja
Neryl acetat je glavni sastojak eteričnog ulja smilja i čini 30 do 50 posto ukupnog ulja, ovisno o porijeklu. Daje biljci svježi, cvjetni ton mirisa. Pored njega, ulje sadrži neryl propionat, alfa-pinen, gama-kurkumen i limonen. Udio pojedinih spojeva varira između bosanskohercegovačkog, dalmatinskog i korzičanskog porijekla, što je razlog zašto se na tržištu pravi razlika po geografskom izvoru.
Flavonoidi i polifenoli
Smilje biljka sadrži naringenin, kaempferol, apigenin i druge flavonoide s dokumentiranim antioksidativnim djelovanjem. Prisutni su i pinocembrin i gnafolin, spojevi koji doprinose antimikrobnom djelovanju. Polifenoli štite stanice od oksidativnog stresa i stabiliziraju eterično ulje u preparatima.
Ljekovita svojstva smilja biljke
Ljekovitost smilja biljke najjasnije dolazi do izražaja u četiri područja: jetra i žuč, koža i modrice, zglobovi i probavni sistem.
Jetra i žučni mjehur
Ovo je najduža i najdokumentovanija tradicijska primjena smilja. Ljekovitost smilja za jetru i žuč poznata je u mediteranskoj narodnoj medicini vijekovima. Biljka djeluje koleretički – potiče lučenje žuči – i kolagogno – pospješuje pražnjenje žučnog mjehura. U mediteranskoj narodnoj medicini čaj od smilja se pije kod žučnih kamenaca, žučnih upala, sporog lučenja žuči i općeg osjećaja težine u desnom gornjem kvadrantu trbuha. U fitoterapeutskoj literaturi navodi se uz artičoku i čičak kao biljka s hepatoprotektivnim djelovanjem. Za razliku od ostalih ljekovitih biljaka kod kojih je jetrena primjena sporedna tema, ovdje je to primarna indikacija s najdužom historijom. Za krvni pritisak i srce, uz smilje, u fitoterapiji se koristi i glog, koji ima drugačiji mehanizam djelovanja ali podjednako dugu tradiciju.
Modrice i hematomi
Eterično ulje i macerat smilja su u domaćinstvima duž Jadrana tradicijski lijek za modrice, hematome i natečena tkiva. Upravo za ovakve tegobe ljekovitost smilja je najduže dokumentovana u obalnoj medicini. Protuupalno djelovanje italidiona i neryl acetata smanjuje lokalnu upalu i ubrzava resorpciju nakupljene krvi. Nanosi se direktno na kožu, bez razrjeđivanja u slučaju macerata, a eterično ulje treba razrijediti s baznim uljem. Klinička istraživanja na ovu temu su malobrojna ali postoje, i podupiru ono što su generacije tetaka uz Jadran oduvijek znale.
Upale i bolovi u zglobovima
Protuupalno djelovanje arzanola i flavonoida čini smilje korisnim i kod upalnih stanja zglobova. Koristi se u obliku macerata ili masti koji se utrljavaju u bolna mjesta. Nije zamjena za ljekarski tretman artritisa, ali kao dopunska mjera pri blagim bolovima i jutarnjoj ukočenosti ima smisla i ima dugu tradiciju. Slično protuupalno djelovanje, ali kroz drugačiji mehanizam i s jačim kliničkim dokazima, ima tamjan, koji se posebno preporučuje kod upalnih bolesti zglobova.
Probavni sistem
Pored djelovanja na jetru i žuč, smilje biljka blago smiruje grčeve u probavnom traktu i pomaže kod nadutosti i sporog pražnjenja. U kombinaciji s drugim digestivnim biljkama koristi se kod sindroma iritabilnog crijeva. Za jače smirujuće djelovanje na probavni sistem i grčeve, posebno u kombinaciji s nervozom, korisna je i nana, koja je s tim indikacijama bolje klinički dokumentovana.
Antimikrobno i antivirusno djelovanje
Eterično ulje smilja pokazuje inhibitorno djelovanje prema nizu bakterija uključujući Staphylococcus aureus i Escherichia coli u laboratorijskim uvjetima. Arzanol je pokazao aktivnost prema HIV-u i herpesu in vitro. U praksi se ova svojstva koriste pri vanjskoj primjeni na rane i upale kože, gdje ljekovitost smilja ubrzava zarastanje i smanjuje rizik od infekcije.
Imunitet
Čaj od smilja se u narodnoj medicini pije i kao opća mjera jačanja otpornosti, posebno u prijelaznim periodima između sezona. Flavonoidi i polifenoli podupiru imunološki odgovor organizma. Ova primjena nema snažnu kliničku potvrdu ali je bezopasna i ima dugu tradiciju na Mediteranu. Za jačanje imuniteta u hladnim periodima, posebno kod prehlada i upala, u kombinaciji se koristi i imela, a za upalne procese u mokraćnim putevima i tušt.
Smilje za lice i kožu
Kozmetička primjena danas je možda čak i poznatija od ljekovite. Ljekovitost smilja za kožu temelji se na eteričnom ulju i maceratu koji se koriste u jednoj od najskupljih kategorija prirodne kozmetike.
Regeneracija i anti-age djelovanje
Smilje potiče obnovu kožnih stanica, poboljšava elastičnost i smanjuje vidljivost sitnih bora. Ljekovitost smilja za zrelu kožu temelji se na neryl acetatu i flavonoidima koji štite kožu od oksidativnog stresa koji ubrzava starenje. Zbog toga se eterično ulje biljke smilje nalazi u visokim kozmetičkim kremama za lice, serumima i uljima za zrelu kožu. Koža lica treba biti čista i suha, a nekoliko kapi razrijeđenog ulja se nanese masažnim pokretima. Učinak nije trenutan – vidljiv napredak se primjećuje nakon redovite upotrebe kroz nekoliko sedmica.
Rane, ožiljci i modrice
Smilje ubrzava zarastanje manjih rana, smanjuje crvenilo i pomaže kod hipertrofičnih i keloidnih ožiljaka. Nanosi se kao macerat ili razrijeđeno eterično ulje čim se rana zatvori, ne na otvorenu ranu. Slično regenerativno djelovanje na kožu, ali s jačim efektom na dublje slojeve tkiva, ima gavez, koji se koristi i za starije ožiljke i sportske ozljede. Za površinske rane i zarastanje kože koristi se i ranjenik, posebno kod duže nezaranjajućih mjesta.
Rozacea i proširene žile
Smilje jača stijenke kapilara i smanjuje crvenilo karakteristično za rozaceu i kuperoznu kožu. Hidrolat je blažeg djelovanja od eteričnog ulja i preporučuje se za osjetljivu kožu sklonu crvenilu. Nanosi se direktno na kožu kao tonik ili se miješa u kreme. Proširene žile na nogama tretiraju se smiljenim maceratom utrljavanjem prema gore, prema srcu.
Smilje za kosu
Nekoliko kapi eteričnog ulja dodanih u šampon ili ulje za kosu potiče cirkulaciju skalpa i jača korijen dlake. Koristi se kod tanke kose, prekomjernog ispadanja i kod skalpa sklonog upali i ljuštenju. Nije namijenjen direktnoj primjeni na kosu bez razrjeđivanja jer je koncentriran.
Pripravci od smilja
Oblik pripravka direktno određuje za šta se smilje biljka koristi i kako se iskorištava njegova ljekovitost.
Eterično ulje smilja
Eterično ulje smilja dobiva se parnom destilacijom svježe ili blago uvele biljke. To je prozirna do bledo žuta tekućina intenzivnog, specifičnog mirisa. Nikad se ne nanosi direktno na kožu bez razrjeđivanja – standardna koncentracija je 2 do 3 posto u baznom ulju (maslinovo, jojoba, badamovo). Izuzetak je primjena na manje rane i modrice gdje iskusni korisnici nanose kap direktno, ali oprez je uvijek preporučljiv. Ne smije se uzimati oralno bez savjeta aromaterapeuta ili ljekara.
Macerat smilja u maslinovom ulju (recept)
Macerat je najdostupniji domaći pripravak. Pravi se hladnim postupkom, bez zagrijavanja, što čuva osjetljive tvari.
Priprema: čiste, suhe cvjetove i gornje dijelove stabljike smilja stave se u staklenu teglu do tri četvrtine visine. Prelije se kvalitetnim maslinovim uljem da biljka bude potpuno pokrivena. Tegla se zatvori i ostavi na sunčanom prozoru ili na toplom mjestu četiri do šest sedmica, uz svakodnevno mućkanje. Nakon toga se procijedi kroz gazu, ulije u tamne staklene bočice i čuva na hladnom i tamnom. Dobro napravljen macerat je zelenkastožute boje, ugodnog mirisa i može stajati do godinu dana.
Hidrolat smilja
Hidrolat je vodeni nusproizvod destilacije eteričnog ulja. Sadrži male količine aktivnih tvari rastopljenih u vodi i znatno je blaži od eteričnog ulja. Koristi se kao tonik za lice, sprej za osjetljivu ili crvenu kožu, i u kombinaciji s kremama. Može se nanositi direktno na kožu bez razrjeđivanja. Domaće pravljenje hidrolata zahtijeva destilacijski aparat i nije jednostavan postupak za početnike, pa se najčešće kupuje gotov od provjerenih proizvođača.
Čaj od smilja (recept)
Čaj od smilja se pije zbog djelovanja na jetru, žuč i probavni sistem. Ne koristi se za njegu kože – za tu svrhu treba macerat ili ulje, ne čaj.
Priprema: jednu do dvije kašičice suhih cvjetova i listova smilja preliti sa 2 dl kipuće vode. Poklopiti i ostaviti 10 minuta. Procijediti i piti toplo. Može se zaslađiti medom. Pije se jedna šalica dnevno, najčešće ujutro natašte ili 30 minuta prije jela kada je namjena poboljšanje rada jetre i žuči. Ciklus uzimanja: tri do četiri sedmice, pa pauza od jedne do dvije sedmice.
Melem i balzam od smilja
Melem se pravi od macerata smilja i voska. Macerat se lagano zagrije na vodenoj kupelji i doda se otopljeni pčelinji vosak u omjeru otprilike 10 posto voska na 90 posto macerata (10 g voska na 90 ml ulja). Miješa se dok se ne homogenizira, ulije u male posudice i pusti da se ohladi. Gotov melem se utrlava na modrice, natečena mjesta i suhu kožu.
Zašto je ulje smilja skupo
Eterično ulje smilja jedno je od najskupljih biljnih ulja na tržištu, i to iz konkretnog razloga: za jedan litar eteričnog ulja potrebno je oko 1.000 kilograma svježe biljke. Prinos ulja iz sirovine je izuzetno nizak. Uz to, smilje raste sporo, zahtijeva određene klimatske uvjete i ne može se uzgajati na svakom tlu.
Na tržištu postoje dvije geografski priznatne linije kvalitete: korzičansko i bosanskohercegovačko i dalmatinsko smilje. Naučne studije koje su analizirale hemijski sastav uzoraka iz različitih zemalja pokazuju da oba porijekla daju visokokvalitetno ulje s visokim udjelom neryl acetata, ali s nešto drugačijim aromatskim profilom. Bosansko-hercegovačko i dalmatinsko porijeklo vrijedi međunarodno prepoznavanje koje lokalni proizvođači rijetko dovoljno ističu.
Jeftino “ulje smilja” koje se prodaje po cijenama biljnih ulja nije pravo eterično ulje – radi se o maceratu ili razrijeđenom ulju s dodatkom sintetičkih mirisnih komponenti. Pravo eterično ulje smilja uvijek košta značajno više od konvencionalnih eteričnih ulja.
Smilje u kuhinji
Mediteranska kuhinja, posebno talijanska i francuska, koristi biljku smilje kao začin. Smilje biljka daje hrani specifičan miris na curry koji dolazi od italidiona i neryl acetata i čini ga prikladnim za aromatiziranje maslinovog ulja, octa, soli i sira. Svježi ili suhi cvjetovi stave se u bocu maslinovog ulja i ostave nekoliko sedmica da se arome otpuste.
U kombinaciji s bosiljkom, smiljevim grančicama se aromatizira roštilj – nekoliko grančica bačenih na žar daje mesnim jelima specifičan mediteranski miris. Svježi listovi se mogu koristiti i u salatama, ali u malim količinama jer je okus intenzivan. Upotreba u kuhinji nije raširena u Bosni i Hercegovini ali je sasvim prirodna i vrijedna isprobati.
Uzgoj smilja
Tlo i stanište
Smilje biljka je jedna od manje zahtjevnih kultura za uzgoj ako su ispunjeni osnovni uvjeti. Treba mu puno sunca – minimum šest sati direktnog sunca dnevno. Tlo mora biti dobro drenirano, lagano do srednje teško, alkalno do neutralno. Loše podnosi stagniranu vodu i glinasta tla koja drže vlagu. Na prirodnim staništima raste na kamenitom i vapnenačkom tlu, siromašnom hranjivima. Paradoksalno, previše gnojidbe daje bujniju biljku ali slabijeg hemijskog profila, što direktno smanjuje ljekovitost smilja u preparatima.
Smilje u vrtu
U kontinentalnim predjelima biljka smilje se uzgaja kao trajnica u zaštićenim, sunčanim dijelovima vrta. Dobro podnosi kratke mrazeve do oko -10 stepeni, ali dugotrajne hladne zime mogu ga oštetiti. Sadi se na razmaku od 40 do 60 cm između biljaka. Kombinira se dobro s lavandom, ruzmarinom i majčinom dušicom – biljkama sličnih zahtjeva za tlom i suncem. Oman, koji traži vlažnija i senkovitija mjesta, nije dobra kombinacija za iste gredice.
Smilje u tegli
Biljka smilje se uspješno uzgaja u teglama i posudama, što ga čini pogodnim i za balkone i terase. Tegla mora imati dobre otvore za drenažu na dnu. Preporučuje se mješavina vrtne zemlje i pijeska u omjeru 1:1 ili specijalni supstrat za mediteranske biljke. Tegla treba biti na najsunčanijem dijelu balkona. Zimi je teglu bolje unijeti u hladniji ali zaštićeni prostor ako su predviđeni jaki mrazevi, jer je korijen u tegli ranjiviji od korijena u tlu.
Ukrasne sorte i viseće smilje
Pored ljekovitog primorskog smilja, postoje i sorte koje se uzgajaju isključivo kao ukrasne biljke. Viseće smilje (Helichrysum petiolare) je vrsta s okruglim srebrnkastim listovima i visećim grančicama, popularna za korpe i viseće posude. Nema isti ljekoviti profil kao Helichrysum italicum i ne koristi se za eterično ulje. Slamnati cvijet (Helichrysum bracteatum) je jednogodišnja ukrasna vrsta s krupnijim cvjetovima u različitim bojama, često se suši za aranžmane. Ako je cilj uzgoj za ljekovitu ili kozmetičku upotrebu, treba paziti da se nabavi sadnica prave vrste – Helichrysum italicum.
Sadnja i razmnožavanje
Biljka smilje se razmnožava reznicama ili sjemenom. Reznice su pouzdaniji i brži metod. Uzimaju se u proljeće ili rano ljeto: reže se zdrava grančica dužine 8 do 10 cm, uklone se donji listovi, a reznica se posadi u vlažan pijesak ili supstrat za reznice. Drži se u sjenci i redovno vlažena dok ne pusti korijen, što obično traje tri do četiri sedmice. Sjeme se sije na toplom, u februaru ili martu, i klija na 18 do 22 stepena. Sadnice se presađuju kad narastu i vremena su se stabilizirala.
Kada i kako orezati smilje
Orezivanje je važno za dugovječnost i oblik biljke. Glavna rezidba se radi u proljeće, čim mraz prođe, obično u martu ili aprilu. Skrati se jedna trećina do polovina dužine prošlogodišnjih grančica, uvijek iznad para listova ili pupoljaka. Ne reže se u staro drvo – biljka se teško regenerira ako se prereže do potpuno drvenastog dijela stabljike. Lagano oblikovanje može se raditi i nakon berbe, u avgustu, da bi se biljka zgusnula za narednu sezonu.
Nuspojave i mjere opreza
Biljka smilje u uobičajenim dozama nema ozbiljnih nuspojava za većinu odraslih. Ipak, nekoliko stvari treba imati na umu. Eterično ulje nanijeto direktno na kožu bez razrjeđivanja može izazvati iritaciju, posebno kod osjetljive kože. Kod alergija na biljke iz porodice Asteraceae (kamilica, neven, stolisnik) moguća je unakrsna alergijska reakcija.
Čaj od smilja ne preporučuje se trudnicama zbog mogućeg koleretičkog djelovanja i nedostatka istraživanja u trudnoći. Osobe s kamenjem u žučnom mjehuru treba biti oprezne jer pojačano lučenje žuči može izazvati napad. Dugotrajna primjena (više od osam sedmica bez pauze) nije preporučljiva bez savjeta ljekara ili fitoterapueta jer ljekovitost smilja nije isto što i bezopasnost pri prekomjernoj upotrebi.
Često postavljena pitanja o smilju
Koja je razlika između primorskog i pješčanog smilja?
Primorsko smilje (Helichrysum italicum) raste uz obalu i na kamenjarima, grmolika je biljka do 60 cm, i to je vrsta koja se koristi za eterično ulje, macerat i kozmetiku. Pješčano smilje (Helichrysum arenarium) je zeljasta trajnica do 30 cm, raste na kontinentalnim pjeskovitim tlima i koristilo se u staroj fitoterapiji za jetru, ali ne daje eterično ulje u komercijalnim količinama. U upotrebi i na tržištu, kada se kaže smilje, gotovo uvijek se misli na primorsko jer je ljekovitost smilja primorske vrste daleko veća.
Može li se smilje brati slobodno u prirodi?
U privatne svrhe i u malim količinama – može, ali uz poštivanje pravila: rezati iznad zadebljanja, ne čupati, ne uzimati više od dvije trećine biljnog fonda na lokalitetu. Za komercijalno branje potrebna je dozvola nadležnog ministarstva. Smilje biljka je zaštićena vrsta i bez dozvole se ne smije brati za prodaju, preradu ili destilaciju.
Zašto macerat a ne čaj za njegu kože?
Aktivne tvari biljke smilje koje djeluju na kožu – italidioni, neryl acetat, masnotopivi flavonoidi – nisu topive u vodi nego u ulju. Čaj (vodeni ekstrakt) ne može izvući te tvari iz biljke. Macerat u maslinovom ili drugom baznom ulju izvlači upravo ove ljekovite tvari i čini ih dostupnima za primjenu na kožu. Čaj se pije zbog djelovanja na jetru i žuč, macerat se nanosi na kožu.
Koliko dugo se pije čaj od smilja?
Preporučeni ciklus je tri do četiri sedmice, zatim pauza od jedne do dvije sedmice. Nije biljka za godišnju upotrebu bez pauza. Ako se pije zbog konkretne tegobe (žuč, jetra), efekti se primjećuju obično nakon deset do četrnaest dana redovite upotrebe.
Je li smilje iz Hercegovine kvalitetnije?
Naučne studije koje su analizirale uzorke iz različitih zemalja pokazuju da bosanskohercegovačko i dalmatinsko smilje ima visok udio neryl acetata i italidiona. Ljekovitost smilja iz Hercegovine svrstava ga uz bok korzičanskom smilju koje je na tržištu duže pozicionirano kao premium. Kvaliteta ovisi o nadmorskoj visini, tipu tla i načinu berbe, a ne samo o geografiji – ali porijeklo iz Hercegovine samo po sebi znači dobre uvjete uzgoja.
Kako se kaže smilje na engleskom?
Najčešće se koristi naziv immortelle, koji dolazi iz francuskog i znači besmrtan. Koriste se i nazivi everlasting i curry plant. U botaničkoj i farmaceutskoj literaturi koristi se latinski naziv Helichrysum italicum.
