Glog (Crataegus) je trnovit grm ili nisko drvo iz porodice ruža (Rosaceae) koje raste samoniklo uz rubove šuma, puteva i livada širom Bosne i Hercegovine, Balkana i gotovo cijele Europe. Kinezi su od njega radili fermentirano piće još prije devet hiljada godina, a prema legendi od njenog grma splela se Kristova kruna od trnja. U narodnoj medicini mu je već vijekovima pripisan status jedne od najvažnijih biljaka za srce, i ta reputacija nije bez osnova jer je moderna fitoterapija tu ulogu u velikoj mjeri potvrdila.
Botaničke osobine gloga
Rod Crataegus broji stotine vrsta rasprostranjenih po sjevernoj hemisferi, ali su za naše podneblje najvažniji bijeli glog (Crataegus monogyna) i crveni glog (Crataegus oxyacantha). Obje vrste su medonosne, pčele ih rado posjećuju posebno po kišovitom vremenu kad se nektar ne isuši, a u vrtovima služe i kao ukrasno bilje.
Crveni glog
Crveni glog (Crataegus oxyacantha) je razgranat grm ili nisko drvo koje naraste do pet metara. Kora starijih grana je sivkastosmeđa, a mlađi ogranci su zelenkastosmeđi. Listovi su obrnuto jajoliki, duboko urezani i trokrpasti ili peterokrpasti, s dugom peteljkom. Cvate u maju i junu bijelim ili blago ružičastim cvjetovima skupljenim u uspravne štitove. Njegov plod, poznat kao gloginja, ovalan je ili okrugao, do jednog centimetra širok, jarko crvene boje s ostatkom čaške na tjemenu. U plodu se nalaze dvije do tri sjemenke. Zrije u septembru i oktobru.
Bijeli glog
Bijeli glog (Crataegus monogyna) naraste i do osam metara visine, što ga čini nešto krupnijim od crvenog. Latinsko ime vrste monogyna znači jednotučkast, što opisuje glavnu botaničku razliku: plod bijelog gloga nosi samo jednu sjemenku, dok ih crveni ima dvije do tri. Cvjetovi ove vrste su manji i pojavljuju se petnaestak dana kasnije nego kod crvenog. Drške cvjetova su dlakave, listovi su malo manje sjajni odozgo i dublje su razdijeljeni na režnjeve. Plodovi su manji, do osam milimetara u promjeru.
Narodni nazivi
Biljka u narodu ide pod raznim imenima koja variraju od kraja do kraja: glogić, gloginja, glogovac, glogovina, bijela drača, bijeli trn, oštri trn, trnka, žetica, medvedove hruške. Naziv “gloginja” najčešće se odnosi na sam plod, a ne na biljku. U nekim krajevima isto ime nose i trnina (Prunus spinosa) i on, pa dolazi do česte zabune.
Glog ili dren – razlika između dviju biljaka
U narodu se glog i dren ponekad zamjenjuju jer oba daju crvene plodove i rastu kao grmlje na rubovima livada i šuma. Dren (Cornus mas) je sasvim drugačija biljka. Cvjeta ranije, obično već u februaru i martu, dok lišće još nije izniklo. Plodovi drena su elipsasti, duguljasti, jarko crveni i kiselkasti, bez ostatka čaške na vrhu kao što ga ima ova vrsta. Dren nema trnje, a listovi su mu jajoliki i cjelovitih rubova bez urezivanja. Glogovi listovi su uvijek urezani, a sam grm je gust od šiljatih trnova. Ljekovitost ta dva grma nije ista, pa ih ne treba zamjenjivati ni kod berbe.
Stanište i rasprostranjenost
Glog biljka raste samoniklo uz rubove šuma i polja, na livadama, između ostalog grmlja i šikare, uz puteve i seoske međe. Podnosi i izloženost vjetru i vlaži tla, ali ne i stagniranu vodu koja mu truli korijen. Pojavljuje se i u ravnici i po planinama. U seoskim predjelima stara stabla često rastu uz kuće kao prirodna ograda koja je i ptice hranila i dvorišta branila od prodora stoke. Obje vrste su dobre podloge za gniježđenje ptica, a gusti grm s trnjima pruža siguran zaklon. Cvijet mu je važna rana paša za pčele u proljeće.
Uzgoj gloga
Sadnja i tlo
Glog je jedna od manje zahtjevnih vrsta za uzgoj. Podnosi gotovo svako tlo, od pjeskovitog do glinastog, kiselog i alkalnog, sve dok nije stalno zasićeno vodom. Razvija se na punom suncu i u polusjeni. Sadnja se preporučuje od oktobra do februara, dok je biljka u dormantnoj fazi. Sadnice koje se prodaju kao “bare root” (bez grude zemlje, s golim korijenom) jeftinije su i dostupne samo zimi, a treba ih posaditi što prije da korijen ne presuši. Kontejnerske sadnice mogu se saditi u bilo koje doba, ali proljeće i jesen daju najbolje rezultate. Razmak pri sadnji živice iznosi 45 do 60 centimetara između biljaka. Za širu, gustu živicu koja pruža bolji zaklon za ptice i insekte može se saditi u dvostruki red.
Glog iz sjemena
Uzgoj iz sjemena je moguć, ali spor i nepredvidiv. Sjeme se skuplja s nezrelih, još zelenih plodova kasno ljeto. Potapa se u toplu vodu nekoliko dana da meso omekša, zatim se plodovi gnječe i sjeme odvaja. Sije se u plitke posude s dobro dreniranom mješavinom supstrata ili direktno u tlo u jesen. Zimske temperature pomažu da klice probiju dormanciju. Klijanje je neredovito, čest je slučaj da sjeme proklija tek nakon druge zime, pa ima smisla sačuvati posude i drugu godinu. Iz sjemena se uzgaja samonikla vrsta, bez garantovanih karakteristika matične biljke. Sorte i kultivari uzgajaju se jedino kalemljenjem.
Glog biljka kao podloga za kalemljenje
Glog biljka je jedna od klasičnih podloga u voćarstvu. Koristi se kao podloga za kalemljenje kruški, dunji i mušmula u situacijama kad se želi kontrolirati bujnost ili poboljšati otpornost na teška tla. Chip bud metoda kalemljenja provodi se ljeti na dvogodišnjim ili trogodišnjim sadnicama. Za ukrasne sorte (dekorativni kultivari crvenih ili ružičastih cvjetova) kalemljenje je jedini siguran način da se dobije identična biljka s osobinama majčinske.
Ukrasni glog
Za vrt se često biraju ukrasne sorte. Ukrasni glog (Crataegus laevigata ‘Paul's Scarlet’) donosi dvostruke tamnocrvene cvjetove u maju i popularno je vrtno stablo. Sorte poput Crataegus persimilis ‘Prunifolia’ imaju izrazito lijepo jesensko lišće i plodove koji se zadržavaju na grani čak i zimi, što ga čini privlačnim u svim godišnjim dobima. Visina ukrasnih stabala varira ovisno o sorti, od četiri do deset metara, a manje sorte mogu se uzgajati i kao veći grmovi na rubu vrta ili uz ogradu.
Rezidba gloga
Stabla ne zahtijevaju redovnu rezidbu. Dovoljno je s vremena na vrijeme ukloniti suhe, ukrštene ili oštećene grane. Povoljno vrijeme za rezidbu je januar ili februar, dok biljka miruje. Živice se mogu oblikovati jednom ili dva puta godišnje, idealno krajem ljeta (august). Ako živica preraste ili postane prerijetka, renovacijska rezidba u zimskom periodu može je podmladiti. Kad se radi s njim, neophodna je zaštitna oprema: rukavice, dugi rukavi i zaštitne naočare zbog oštrih trnova.
Berba i sušenje
Cvjetovi i listovi
Za ljekovite svrhe najvrjedniji su cvjetovi i listovi. Beru se u aprilu, maju i junu, po mogućnosti rano ujutro po lijepom suhom danu, ali ne dok je rosa još na biljci. Optimalno je brati cvjetne pupoljke ili cvjetove koji su tek počeli da se otvaraju, jer se aktivne tvari u tom stadiju nalaze u najvećoj koncentraciji. Cvjetovi brani kad su već u punom cvatu brže gube boju pri sušenju i manje su ljekoviti. Suše se u tankim slojevima u hladu, bez direktnog sunca koje razara aktivne tvari. Temperatura sušenja ne smije prelaziti 40 stepeni. Pravilno osušeni cvjetovi čuvaju boju i miris, a dobro su osušeni kad se peteljka lomi, a ne savija.
Plodovi (gloginje)
Gloginje se beru u septembru i oktobru kad su jarkocrvene i zrele. Okus im je trpak i kiseo, ali postaju mekši i ukusniji nakon prvih mrazeva. Suše se cijele na niskim temperaturama ili se prerađuju svježe. Sadrže vitamin C, provitamin A, limunsku i vinsku kiselinu, pektin i šećere, te dosta kalija i kalcija. Zbog visokog udjela pektina pogodne su za džemove i marmelade, a zimi se od njih pravi i sirup.
Kora
Kora se skuplja u proljeće kada su sokovi u pokretu. Skida se s mlađih grana, seče na manje komade i suši u hladu. Rjeđe se koristi od cvjetova i plodova, ali u nekim narodnim receptima ima svoje mjesto.
Hemijski sastav gloga
Ljekovitost gloga počiva na bogatom hemijskom sastavu koji se razlikuje od dijela do dijela biljke. Cvjetovi i listovi sadrže flavonoide – konkretno hiperozid, viteksin-4-ramnozid, rutin, kvercetin i viteksin – zatim procijanidine (oligomerne procijanidine, OPC), saponine, tanine i amine poput trimetilamina. Procijanidini su isti tip spojeva koji se nalaze u crnom grožđu i smatraju se odgovornim za velik dio kardioprotektivnog djelovanja. Flavonoidi djeluju antioksidativno i pomažu u zaštiti krvnih žila od oštećenja slobodnim radikalima. Plodovi imaju nešto drugačiji profil: uz flavonoide sadrže i vitamin C, provitamin A, organske kiseline, pektin i minerale.
Ljekovita svojstva gloga
Glog i zdravlje srca
Glog biljka je u fitoterapiji prepoznat kao jedna od rijetkih biljaka s dokazanim djelovanjem na srčani mišić. Jača miokard, poboljšava protok krvi kroz koronarne žile i smanjuje simptome poput nedostatka daha, lupanja srca i brzog zamaranja kod osoba s blagim srčanim smetnjama. Klinička istraživanja pokazuju da pacijenti s hroničnom srčanom insuficijencijom koji su uzimali standardizirani ekstrakt bolje podnose fizički napor. Preporučuje se i pri blagim oblicima angine pektoris i poremećajima srčanog ritma. Stariji u narodu kažu da bi svako ko je prešao pedeset, s vremena na vrijeme uzeo tinkturu ili čaj od nje. Uz glog, u narodnoj medicini se za srce i krvožilni sistem koristi i imela, s nešto drugačijim mehanizmom djelovanja.
Zbog istih mehanizama ova biljka je zanimljiva i za osobe koje uzimaju tušt i druge biljke s djelovanjem na krvni tlak, jer kombinovano korištenje biljnih i farmakoloških sredstava zahtijeva konzultaciju s ljekarom.
Krvni tlak i ateroskleroza
Glog nije samo za visoki tlak. Adaptivno djeluje na krvožilni sistem, pa ga biljni terapeuti preporučuju i kod graničnog tlaka, ne samo kod jasne hipertenzije. Poboljšava cirkulaciju i pruža zaštitu od taloženja masnoća na zidovima žila, što ga čini korisnim u prevenciji ateroskleroze i održavanju elastičnosti krvnih žila. Istraživanja su pokazala i da može blago sniziti razinu LDL kolesterola uz istovremenu zaštitu ćelija od oksidativnog stresa.
Smirujuće i sedativno djelovanje
Glog nema jak sedativni efekt kakav ima, recimo, valerijana, ali djeluje blago smirujuće na srčane i nervne simptome anksioznosti. Pomaže kod osjećaja tjeskobe, nervoze, nemirnog sna i šuma u ušima koji su posljedica pojačane srčane aktivnosti. U menopauzi se koristi za ublažavanje valunza i klimakteričnih simptoma srčanog nemira. Slično smirujuće djelovanje, ali na probavni sistem i nervozu, ima i nana, pa se te dvije biljke ponekad kombinuju u čajevima za smirenje.
Probavni sistem
Plodovi su bogati pektinom i dijetalnim vlaknima koja povoljno utječu na rad crijeva. U narodnoj medicini BiH koriste se za regulaciju probave, posebno kod blagih upala debelog crijeva. Antiupalna svojstva flavonoida pomažu i pri ulceroznom kolitisu. Gavez, koji ima jače regenerativno djelovanje na sluznice, može se koristiti uz nju kod izraženijih probavnih tegoba – više o tome u članku o gavezu.
Ljekoviti pripravci od gloga
Čaj od gloga
Čaj se priprema od suhih cvjetova, listova ili kombinacije oba dijela biljke. Jedna kašičica osušenog materijala prelije se sa 2,5 decilitra kipuće vode i ostavi da stoji poklopljeno petnaest minuta, zatim se procijedi. Pije se polako, gutljaj po gutljaj, dva do tri puta dnevno. Okus je blago gorak i kiselkast, može se ublažiti žlicom meda. Čaj od ploda priprema se nešto drugačije: plodovi se stave u hladnu vodu i ostave da se natapaju dva do tri sata bez kuhanja, jer visoka temperatura razara vitamin C i dio flavonoida.
Za vidljivo poboljšanje opšteg stanja krvožilnog sistema preporučuje se uzimanje čaja kroz nekoliko sedmica s povremenim pauzama. Jedna studija iz 2005. godine objavljena u Journal of the American College of Cardiology navela je minimalnu učinkovitu dnevnu dozu od 300 miligrama suhog ekstrakta, a kao sigurnu gornju granicu 500 miligrama.
Tinktura od gloga
Tinktura se smatra ljekovitijim oblikom od čaja jer alkohol izvlači i tvari koje se teže otapaju u vodi. Priprema se od 20 grama usitnjenih suhih cvjetova i listova koji se preliju sa 200 mililitara 70-postotnog alkohola. Smjesa se čuva u staklenki na tamnom i hladnom mjestu, povremeno se promućka, i nakon tri sedmice procijedi kroz gazu.
Gotova tinktura je tamnosmeđa, karakterističnog mirisa. Uzima se dvadeset kapi razrijeđenih u malo vode, jednom ili dva puta dnevno. Tinktura od svježe ubrane biljke smatra se ljekovitijom od tinkture od sušenog materijala, ali je rjeđa jer zahtijeva brzu preradu.
Sirup od gloginja
Kilogram svježih plodova stavlja se u blender i prelije vodom toliko da seže oko 2,5 centimetara iznad bobica. Nakon blendiranja smjesa se ostavi da odstoji 24 sata. Zatim se kuha na laganoj vatri pola sata, ugasi i ostavi još pola sata. Procijeđena tekućina odvaja se u staklenku, a kašasta masa se ponovo blendira s novom vodom i kuha još pola sata. Oba dijela se spoje i kuhaju na laganoj vatri dok se ne reduciraju na četvrtinu prvotne zapremine. Gust sirup se ulijeva u sterilizovane boce. Uzima se šest do dvanaest jušnih žlica dnevno.
Pored ova tri osnovna oblika, biljka se prodaje i u obliku kapsula i tableta standardizovanih na određeni udio procijanidina ili flavonoida, što olakšava doziranje i primjenu osobama koje ne žele pripremati čaj ili tinkturu.
Mjere opreza i moguće nuspojave
Radi se o biljci s dobrim profilom sigurnosti i uveliko je tolerisana. Ipak, neke situacije zahtijevaju posebnu pažnju. Biljka se ne preporučuje trudnicama i dojiljama. Osobe koje uzimaju lijekove za srce, posebno digoksin ili beta-blokatore i lijekove za regulaciju krvnog tlaka, moraju se obavezno posavjetovati s ljekarom prije uzimanja ovih pripravaka jer može doći do interakcija. Prekomjerne doze (više od 1800 miligrama suhog ekstrakta dnevno) mogu izazvati mučninu, vrtoglavicu, pospanost i lupanje srca. Preporučuje se pauza od sedam do deset dana nakon svake tri do četiri sedmice redovitog uzimanja.
Ako se pojave kožni osip, pojačano znojenje, otežano disanje ili bilo koji neočekivani simptom, uzimanje treba odmah prekinuti.
Je li biljka glog otrovna
Sam glog nije otrovna biljka, plodovi i cvjetovi su u normalnim količinama bezopasni. Sjemenke plodova sadrže amigdalin, isti spoj koji se nalazi u sjemenkama jabuka i krušaka, koji se u tijelu može razgraditi u male količine cijanovodične kiseline. To znači da gristi i žvakati sjemenke u većim količinama nije preporučljivo, ali jedenje samog mesa ploda ne nosi taj rizik. U narodu se glog ponekad miješa s trninom (Prunus spinosa, crni trn) koja je sasvim drugačija biljka iz roda šljiva, tamnoplavih sitnih plodova i različitih listova. Trnina također nije otrovna, ali nema iste kardioprotektivne osobine. Sličan pristup pažljivog prepoznavanja biljaka vrijedi i za oman koji raste na sličnim staništima uz rubove livada.
Protuupalno i zaštitno djelovanje na krvne žile koje ima glog dijeli i tamjan, ali kroz drugačiji mehanizam i s drugačijim indikacijama, pa ih ne treba smatrati zamjenama nego biljkama s komplementarnim, a ne istim djelovanjem.
Vanjska primjena takvih pripravaka na kožu je rijetka, ali moguća. Za zacjeljivanje i regeneraciju kože bolje rezultate daje ranjenik.
Indijski glog
Pod imenom indijski glog u vrtarstvu se najčešće podrazumijeva biljka Rhaphiolepis indica iz porodice ruža, koja nema nikakve botaničke veze s rodom Crataegus. Porijeklom je iz južne Kine i Japana, a u mediteranskim vrtovima se sadi kao ukrasni vazdazeleni grm s ružičastim cvjetovima. Plodovi su joj tamnomodri i jestivi, ali ne i ljekoviti na način na koji su to bobice Crataegusa. Nema ni trnja. Sve ljekovite osobine koje se pripisuju glogu odnose se isključivo na vrste roda Crataegus, pa ta dva naziva ne treba koristiti zamjenski.
Najčešća pitanja
Koja je razlika između bijelog i crvenog gloga?
Bijeli glog (Crataegus monogyna) ima plodove s jednom sjemenkom i cvjeta petnaestak dana kasnije od crvenog. Crveni glog (Crataegus oxyacantha) ima plodove s dvije do tri sjemenke i nešto je sitnijeg rasta. Za ljekovite svrhe obje vrste su jednako vrijedne i mogu se koristiti zamjenski.
Kada i kako sušiti glog kod kuće?
Cvjetovi se beru od aprila do juna, u pupoljku ili kad su tek počeli da se otvaraju, uvijek po suhom danu bez rose. Suše se u tankim slojevima u hladu, na temperaturi ispod 40 stepeni, bez direktnog sunca. Pravilno osušeni cvjetovi zadržavaju boju i lome se, a ne savijaju. Plodovi (gloginje) beru se u septembru i oktobru i mogu se sušiti cijeli.
Može li se glog koristiti uz lijekove za srce?
Ne bez konsultacije s ljekarom. Može pojačati ili promijeniti djelovanje digoksina i lijekova za regulaciju krvnog tlaka. Osobe koje uzimaju bilo kakvu kardiološku terapiju moraju o tome razgovarati s ljekarom prije nego počnu koristiti glogove pripravke, uključujući čaj.
Koliko dugo se može piti čaj od gloga bez pauze?
Preporučuje se uzimanje tri do četiri sedmice, zatim pauza od sedam do deset dana. Nije biljka za jednokratnu upotrebu, pozitivni efekti na srce i krvožilni sistem grade se postepeno pri redovitom uzimanju. Neki herbalisti preporučuju i dulje cikluse od tri do četiri mjeseca uz povremene pauze tokom godine.
Kako razlikovati glog od drena i trnine u prirodi?
Glog ima oštro trnje, urezane listove i crvene kuglaste plodove s ostatkom čaške na vrhu. Dren nema trnje, cvjeta rano u proljeće prije lišća i ima duguljaste crvene plodove bez čaške na vrhu. Trnina je gust grm s tankim trnovima, okruglim tamnoplavicastim plodovima i listovima cjelovitih rubova bez urezivanja.
Gdje kupiti sadnice gloga?
Sadnice bijelog gloga za živicu prodaju se u rasadnicima i vrtnim centrima kao bare root materijal zimi po relativno niskim cijenama jer se prodaju u snopovima golih sadnica. Ukrasne sorte i veća stabla dostupna su kao kontejnerske biljke tokom cijele godine, ali su skuplje. Za glog kao podlogu za kalemljenje u voćarstvu treba se obratiti specijaliziranim rasadnicima za lozne kalemove i voćke.
