Zova biljka (Sambucus nigra L.) jedna je od rijetkih biljaka koja je bila jednako cijenjena u drevnom Egiptu, antičkoj Grčkoj i u seoskim domaćinstvima Bosne i Hercegovine kroz sve vijekove. Hipokrat ju je zvao kovčegom zdravlja. Naši preci su je sadili uz kuću, brali cvjetove u maju, sušili ih za čaj i kuvali bobice u sirup koji je čekao na polici od jeseni do proljeća. Crna zova nije bila luksuz ni kuriozitet – bila je osnovna namirnica svake kućne apoteke.
Na ovoj stranici naći ćete sve o zovi: od toga kako izgleda i gdje raste, do konkretnih recepata za sok, sirup i čaj, kao i jasno objašnjenje čemu svaki od tih pripravaka konkretno služi.
Šta je zova biljka i odakle dolazi
Biljka zova je listopadno drvo ili grm koji naraste od četiri do deset metara, ponekad i više na povoljnim staništima uz vodotoke. Stabljika starijih grana je sivosmeđa s karakterističnim hrapavim korom i mekanom, spužvastom srži. Listovi su perasto složeni, s pet do sedam jajastih, nazubljenih listića koji pri trljanju daju specifičan, pomalo oštar miris. Upravo taj miris jedna je od prvih oznaka prepoznavanja.
Cvjeta u maju i junu. Cvjetovi su sitni, kremasto bijeli, skupljeni u ravne ili blago zakrivljene cvasti koje nalikuju na plosnat kišobran. Miris je jak, sladak i specifičan – za nekoga ugodan, za nekoga intenzivan. U julu i augustu iz tih istih cvasti razvijaju se sitne okruglaste bobice koje u početku su zelene, pa crvenozelene, a u punoj zrelosti tamnoljubičaste do gotovo crne. Te zrele crne zova bobice su sitne, sjajne i skupljene u guste grozdove koji se savijaju od težine.
Zova latinski naziv i porodica
Zova latinski naziv je Sambucus nigra L., gdje nigra znači crna – po boji zrelih bobica. Pripada porodici Adoxaceae. U staroj botaničkoj sistematici svrstana je bila u porodicu Caprifoliaceae, pa se u starijoj literaturi može naći i pod tim imenom. Herba koja se koristi u fitoterapiji obuhvata cvjetove (Sambuci flos) i bobice (Sambuci fructus). Europska agencija za lijekove (EMA) ima zasebne monografije za cvjetove i za bobice, jer im se hemijski sastav i primjena razlikuju (EMA monografija Sambuci flos).
Zova na engleskom – elderberry i elderflower
Zova na engleskom jeziku nosi dva različita naziva zavisno o tome koji dio biljke se misli. Elderflower znači cvjet zove, a taj naziv se koristi za sokove, sirupe i čajeve od bijelih cvjetova koji se beru u proljeće. Elderberry znači bobica zove – tamna, zrela bobica ubrana kasno ljeto ili u ranu jesen. Kad vidite “elderberry syrup” ili “elderberry extract” na inostranim proizvodima, radi se o preparatu od bobica. Kad vidite “elderflower cordial” ili “elderflower tea”, radi se o cvijetu. Ta razlika je važna jer se i ljekovitost i opasnost od toksičnosti razlikuju po dijelu biljke.
Crna zova bobice – kako nastaju i zašto su tamne
Bobice zove nisu posebna vrsta. Crna zova bobice su jednostavno zreli plodovi iste biljke čiji su cvjetovi bijeli. Boja dolazi od antocijana – pigmenata koji se nakupljaju u plodu tokom sazrijevanja i koji su ujedno jedan od najvažnijih aktivnih spojeva. Što su bobice tamnije, to je veći udio antocijana. Zelene, nezrele bobice ne treba koristiti jer sadrže veću koncentraciju sambunigrina, otrovnog glikozida.
Crna zova i crvena zova – kako ih razlikovati
Ovo je najvažnije poglavlje za svakoga ko namjerava sam brati zovu. Crna zova (Sambucus nigra) je ljekovita i sigurna za upotrebu nakon termičke obrade.
Crvena zova (Sambucus racemosa), poznata i kao planinska ili grozdasta zova, je otrovna i ne smije se koristiti na isti način.
| Obilježje | Crna zova (Sambucus nigra) | Crvena zova (Sambucus racemosa) |
|---|---|---|
| Boja zrelih bobica | Tamnoiljubičasta do crna | Jarko crvena |
| Oblik cvasti | Plosnat kišobran (korimb) | Jajoliki uspravni grozd |
| Stanište | Nizine, rubovi šuma, uz vode | Planine, brdska područja |
| Visina | Do 10 metara | Do 4 metra |
| Miris cvijeta | Jak, sladak | Slabiji, manje aromatičan |
| Upotreba | Ljekovita, za sok i sirup | Otrovna, ne koristi se |
Ključno pravilo: ako su bobice crvene – ne brati. Ako je grm na planini iznad 800 metara – provjeri dvaput. Crna zova uglavnom raste u nizini i na blagim obroncima, uz puteve i vodotoke. Na planinama i u gustim šumama češće se sreće crvena vrsta.
Gdje raste zova i kako izgleda biljka zova
Biljka zova, poznata i kao zova biljka, raste na vlažnim, hranjivim tlima bogatim dušikom. Česta je uz rijeke, potoke i jarke, na rubovima šuma, uz seoske plotove i stare zgrade. Može se naći i kao korov uz napuštena imanja. U Bosni i Hercegovini nije teško naći je duž rijeka Bosne, Une, Vrbasa i Neretve, kao i na ravničarskim područjima Posavine. Za pregled i ostalih ljekovitih biljaka koje rastu na istim staništima, pogledajte vodič kroz ljekovite biljke na livadi.
Grm se lako prepoznaje po kori starijih grana koja je sivobijela i hrapava, te po karakterističnoj spužvastoj, bijeloj srži u tankim granama. Mladi izboji su zeleni i mekani. List je uvijek perast, s neparnim brojem listića koji su nazupčani na rubovima. Biljka raste brzo i može se prostirati poput žbuna i poput visokog drveta, zavisno o uvjetima.
Zova branje cvjetova – kada i kako
Zova branje cvjetova obavlja se u maju i prvoj polovici juna, kada su cvasti tek potpuno otvorene i dok cvjetovi još nisu počeli opadati. To je period od svega dva do tri sedmice koji se ne smije propustiti. Cvast se reže škarama ili odlamlje rukom zajedno s peteljkom, na suhom i sunčanom danu, uvijek jutro nakon što rosa ishlapi. Brati samo cvasti na kojima su cvjetovi potpuno otvoreni – cvasti sa još zatvorenim pupoljcima nemaju pun miris ni ljekovitu vrijednost. S jednog grma uzeti najviše trećinu cvasti da se biljka može nastaviti razvijati i dati plod.
Cvjetove ne prati vodom ako nisu prljavi – pranje ispire polenove zrnce i aromatične tvari. Ako ih treba očistiti, protresiti lagano ili otpuhati prašinu. Cvaste odmah prerađivati u rok od nekoliko sati od berbe jer brzo venu i gube miris.
Zova branje bobica – rok i način
Zova branje bobica obavlja se u augustu i septembru, kada cvasti s bobicama poprime tamnoiljubičastu do crnu boju i počnu se savijati od težine. Brati samo potpuno zrele, tamne bobice – zelene i crvenkaste ne koristiti. Cijela cvast se odreže škarama i bobice odvajaju od peteljke vilicom ili prstima. Peteljke, listovi i kora zove ne koriste se za jelo ni za piće jer sadrže veću koncentraciju sambunigrina.
Kako se suši zova za čaj i čuvanje
Kako se suši zova za čaj ovisi o dijelu koji se suši. Cvjetovi se suše odmah na dan berbe, u tankom sloju na platnu ili papirnatoj podlozi, u sjeni i u dobro prozračnom prostoru, na temperaturi ispod 35 stepeni. Nikad na direktnom suncu jer se eterično ulje i aromatične tvari razgrađuju. Sušiti tri do pet dana dok cvjetovi ne postanu krhki i lako se mrve. Čuvati u hermetički zatvorenoj staklenoj posudi ili papirnatoj vrećici, na tamnom i suhom mjestu. Rok trajanja sušenih cvjetova je dvanaest do osamnaest mjeseci.
Bobice se mogu sušiti ili zamrznuti. Sušenje bobica traje duže – sedam do deset dana na 40 do 50 stepeni, idealno u sušnici. Zamrzavanje je praktičnija opcija jer se zamrznute bobice lakše prerađuju i zadržavaju više aktivnih tvari nego sušene.
Hemijski sastav crne zove i ljekovita svojstva
Ljekovita vrijednost crne zove dolazi iz kombinacije nekoliko skupina aktivnih tvari. Cvjetovi i bobice imaju drugačiji hemijski profil, zbog čega se i koriste za različite svrhe.
Cvjetovi sadrže flavonoide (rutin, kvercetin, kempferol), eterično ulje s više od 70 identificiranih spojeva, sluzne tvari, organske kiseline i tanine. Bobice su bogatije antocijanima (cijanidin-3-glukozid i cijanidin-3-sambubozid), vitaminom C, vitaminom A, i sambukol – specifičnim polisakaridom koji je predmet novijih istraživanja antivirusnog djelovanja. Ukupni sadržaj antocijana u zrelim bobicama kreće se između 200 i 1000 mg na 100 grama svježih bobica, što ih svrstava u voće s najvećim udjelom ovih pigmenata u Evropi.
Crna zova kao lijek za imunitet i grip
Crna zova kao lijek za grip i prehladu ima najdužu historiju upotrebe i najjače naučno utemeljenje. Sambukol aktivira imunološki sistem pojačavanjem produkcije citokina. Istraživanje objavljeno u časopisu Phytochemistry (PMID 24409980) pokazalo je da ekstrakt bobica crne zove može skratiti trajanje simptoma gripa za tri do četiri dana. Antocijani fizički ometaju vezanje virusnih čestica na stanične receptore, čime sprečavaju ulaz virusa u stanicu.
Pri prvim simptomima prehlade ili gripa – kihanje, grlobolja, malaksalost – sirup od bobica uzima se četiri do pet puta dnevno po jednu kašiku. Preventivno, tokom jesensko-zimske sezone, uzima se jedna kašika dnevno. Za podršku imunitetu uz hroničnu malaksalost koja nije gripoznog porijekla, uz zovu se može kombinovati i imela, čiji lektini moduliraju imunološki odgovor i aktiviraju obrambene stanice organizma.
Crna zova kao lijek za dišne puteve
Čaj od cvjetova zove potiče znojenje i pomaže organizmu da snizi povišenu temperaturu, zbog čega se koristio pri groznici i prehladi još od antike. Sluzne tvari u cvijetu oblažu upaljenu grličnu sluznicu i smanjuju nadražaj koji izaziva kašalj. Dijaforetsko dejstvo znači da cvjetovi potiču organizam da se zagrije iznutra i oznoji – mehanizam koji ubrzava eliminaciju virusnih i bakterijskih toksina. Za suhi, nadražajni kašalj uz koji treba potaknuti iskašljavanje i razrijediti sekret, uz čaj od zove dobro se koristi i oman, čiji korijen direktno djeluje na bronhijalne sluznice.
Dejstvo na srce, krvotok i detoksikaciju
Antocijani iz bobica crne zove imaju potvrđeno antioksidativno i protuupalno dejstvo koje se odražava i na kardiovaskularni sistem. Smanjuju oksidativni stres u krvnim žilama, što dugoročno podupire zdravlje srčanog mišića i smanjuje rizik od ateroskleroze. Rutin iz cvjetova jača kapilare i smanjuje njihovu propusnost, pa čaj od cvjetova zove ima blago korisno dejstvo pri proširenim venama i kapilarnoj fragilnosti. Zova ima i diuretičko dejstvo koje potiče mokrenje i iznošenje suviška tekućine iz tkiva. Za direktnu podršku srčanoj muskulaturi pri dugotrajnom umoru i oslabljenoj cirkulaciji, uz zovu se može koristiti i glog, koji tonizira srčanu mišicu i poboljšava koronarnu cirkulaciju.
Oprez – otrovnost sirove zove i sambunigrin
Svježe, sirove bobice, listovi, kora i korijen zove sadrže sambunigrin, prunasin i srodne cijanogene glikozide koji se u organizmu razgrađuju do cijanovodonične kiseline. Simptomi trovanja sirovom zovom su mučnina, povraćanje, proliv i grčevi u stomaku, koji nastupaju jedan do dva sata od konzumacije. Kuvanjem se ovi toksini razgrađuju i postaju neaktivni, zbog čega su kuhani sirup i čaj od prokuhanih bobica sigurni za upotrebu. Nikad ne jesti svježe bobice direktno s grma, bez termičke obrade.
Zova sok – recepti i upotreba
Zova sok koji se pravi kod nas uglavnom je napitak od cvjetova, ne od bobica. To je važno razlikovati jer su recepti i namjena različiti.
Sok od cvjetova se pije hladan kao osvježavajući ljetni napitak s ljekovitim svojstvima, a sok od bobica je gušći, tamniji i koristi se kao prirodni lijek pri gripu.
Zova sok recept od 40 cvjetova – klasični
Ovo je najstariji i najrašireniji zova sok recept na ovim prostorima.
Sastojci:
- 40 svježih cvasti zove
- 2 limuna
- 4 kg šećera
- 5 litara vode
- 5 kesica limuntusa ili limunske kiseline
Priprema:
- Svježe cvasti staviti u veliku posudu.
- Limune oprati, izrezati na kolute i poslagati po cvastima.
- Vodu prokuvati sa šećerom i limuntusom dok se šećer potpuno ne otopi.
- Vruću tekućinu preliti preko cvasti i limuna, posudu pokriti i ostaviti na hladnom mjestu 24 sata.
- Procijediti kroz gazu, sipati u sterilizovane staklene flaše.
- Čuvati u frižideru do tri sedmice ili pasterizirati i čuvati na tamnom do godinu dana.
Razblažuje se vodom po ukusu, obično jedan dio soka na četiri do pet dijelova vode.
Zova sok recept od 50 cvjetova
Isti princip kao recept od 40 cvasti, s neznatno intenzivnijim okusom i aromom.
Sastojci:
- 50 svježih cvasti zove
- 2 limuna
- 4 kg šećera
- 5 litara vode
- 5 kesica limuntusa
Postupak je identičan kao za recept od 40 cvasti. Razlika u broju cvasti vidljiva je u boji soka – nešto je intenzivnija kremasta žutozelena nijansa i miris je nešto jači. Ovaj recept se preporučuje ako se želi intenzivniji okus zove koji će doći do izražaja i u razblaženom napitku.
Zova i limun – kombinacija i dejstvo
Zova i limun nisu slučajno spojeni u gotovo svakom soku od zove. Limun u receptu nije samo za okus. Limunova kiselina (citronska kiselina) snižava pH soka i time produžava rok trajanja kao prirodni konzervans. Vitamin C iz limuna pojačava antioksidativno dejstvo flavonoida iz zove. Uz to, limun doprinosi laganoj kiselosti napitka koja ubrzava razgradnju sambunigrina pri zagrijavanju – što sok čini sigurnijim.
Kombinacija zove i limuna koristi se i u zimskim čajevima za imunitet, gdje se u šalicu čaja od sušenih cvjetova doda svježi sok limuna i kašičica meda. Ova kombinacija potiče znojenje i snižava temperaturu, umiruje grlo i isporučuje vitamin C u aktivnom obliku.
Zova sok kako se pravi bez kuvanja
Zova sok kako se pravi bez kuvanja, tj. hladnom maceracijom, nešto je drugačiji postupak koji daje manje stabilan ali aromatičniji napitak.
- Cvasti zove staviti u hladnu vodu sobne temperature zajedno s rezanim limunom i šećerom.
- Pokriti i ostaviti 12 do 24 sata. Ne koristiti ključalu vodu.
- Procijediti i odmah piti ili čuvati u frižideru najduže tri do četiri dana.
Ovaj recept čuva više eteričnog ulja i aromatičnih tvari koje se kuvanjem djelimično gube, ali ima kraći rok trajanja jer bez pasterizacije ne traje duže.
Zova sok od bobica – recept i upotreba
Sok od bobica drugačiji je od soka od cvjetova po namjeni i pripremi. Koristi se primarno kao lijek, ne kao osvježavajući napitak. Bobice se ne smiju konzumirati sirove.
Priprema:
- Kilogram svježih ili odmrznutih bobica staviti u lonac s 500 ml vode.
- Kuvati na laganoj vatri 15 do 20 minuta dok ne omekšaju.
- Ocijediti kroz gazu ili cediljku.
- Dodati po ukusu šećer ili med i svježi limunov sok.
- Čuvati u sterilizovanim bočicama u frižideru do 10 dana.
Uzima se kao sirup – jedna do dvije kašike dnevno preventivno, ili četiri do pet puta dnevno pri akutnoj prehladi. Za tegobe probavnog trakta i podršku jetri pri sezonskom detoksu, uz sok od bobica zove može se koristiti i tušt, koji potiče lučenje žuči i laksativno djeluje na opterećen probavni trakt.
Zova sirup recept – od cvjetova i od bobica
Zova sirup recept razlikuje se od soka po gustini i koncentraciji. Sirup se pravi s manjom količinom vode i ne razblažuje se za piće – uzima se direktno kašicom kao lijek ili se dodaje u čaj.
Zova sirup recept od cvjetova
Sastojci:
- 30 do 40 svježih cvasti zove
- 1 litar vode
- 800 g šećera
- 2 limuna
- 3 kesice limuntusa
Priprema:
- Cvasti potopiti u vodu s limunom i limuntusom, pokriti i ostaviti 24 sata na hladnom.
- Procijediti i cedilinom dobro istisnuti tečnost iz cvasti.
- Procijeđenu tečnost kuvati s šećerom na laganoj vatri, miješajući dok se ne zgusne (oko 20 minuta od ključanja).
- Sipati u sterilizovane flaše dok je još vruće.
- Čuvati na tamnom i hladnom do godinu dana, nakon otvaranja u frižideru.
Sirup od cvjetova je svjetliji, žućkast i aromatičan, s izraženim mirisom zovine cvasti. Za tegobe grla uz suhi kašalj koji se javlja uz prehladu, uz ovaj sirup dobro se kombinuje i nana, čije eterično ulje smiruje nadraženu grličnu sluznicu i olakšava disanje.
Zova sirup recept od bobica s đumbirom i medom
Ovo je najdjelotvorniji zova sirup recept za imunitet i grip.
Sastojci:
- 1 kg svježih ili zamrznutih bobica zove
- 1 litar vode
- 750 g šećera
- 3 cm svježeg korijena đumbira
- sok i korica jednog limuna
- 400 g meda
Priprema:
- Bobice staviti u lonac, preliti vodom i kuvati na laganoj vatri dok ne omekšaju (oko 15 minuta).
- Dodati naribani đumbir, limunov sok i koricu, skloniti s vatre, poklopiti i ostaviti 30 minuta.
- Procijediti kroz gustu gazu, cedilinom istisnuti što više soka iz bobica.
- Procijeđeni sok vratiti na vatru, zagrijati do ključanja i dodati šećer. Miješati dok se ne otopi.
- Skloniti s vatre, ostaviti da se ohladi ispod 60 stepeni, tada dodati med.
- Sipati u sterilizovane staklene flaše.
Rok trajanja na tamnom i hladnom je šest do dvanaest mjeseci, u frižideru nakon otvaranja do šest sedmica. Za jačanje otpornosti pri hroničnoj iscrpljenosti uz oslabljen imunitet, uz ovaj sirup može se uzimati i čaj od smilja, koje ima protuupalna i antioksidativna dejstva potvrđena na organskom tkivu.
Zova čaj – priprema i čemu služi
Zova čaj je najstariji i najdostupniji oblik primjene ove biljke. Pravi se od sušenih cvjetova ili od sušenih bobica, a razlika u pripremi i dejstvu je značajna.
Zova čaj od cvjetova – recept i upotreba
Priprema:
- Jedna ravna kašika sušenih cvjetova zove prelije se s dva decilitra kipuće vode.
- Poklopi se i ostavi da stoji deset do petnaest minuta, potom procijedi.
Zova čaj od cvjetova pije se vruć, nezaslađen ili s malo meda. Koristi se pri prvim simptomima prehlade i gripa jer potiče znojenje, snižava blago povišenu temperaturu i umiruje upaljenu grličnu sluznicu. Piju se dvije do tri šalice dnevno pri akutnoj prehladi. Kombinuje se s lipinim cvjetom i lipinom korom za pojačano dijaforetsko dejstvo. Za smirujuće i blago sedativno dejstvo koje uz prehladu može pomoći boljem spavanju, uz čaj od zove može se uzimati i anis, čiji plodovi smanjuju nakupljanje plinova i umiruju probavni trakt koji je često uznemiren uz groznicu.
Zova čaj od bobica (dekokt)
Čaj od bobica ne pravi se klasičnim prelijevanjem kipuće vode – bobice treba duže kuvati da se aktivne tvari ekstrahuju.
Priprema:
- Jedna kašika sušenih ili svježih bobica stavlja se u 250 ml hladne vode.
- Kuva na laganoj vatri deset minuta.
- Poklopi se i ohladi pet minuta, potom procijedi.
Pije se jedna šalica dnevno. Pije se jedna šalica dnevno. Ovaj dekokt je intenzivnijeg ukusa od čaja od cvjetova, tamniji je i jačeg antioksidativnog profila. Koristi se za imunitet i prevenciju gripa, za uklanjanje umora i pri probavnim tegobama. Za protuupalno dejstvo na crijevnu sluznicu uz proliv i crijevni katar koji se ponekad javlja uz virusne infekcije, dobra dopuna je i petrovac, čiji tanini stežu nadraženu sluznicu i zaustavljaju proliv.
Crna zova gdje kupiti i na šta paziti
Crna zova gdje kupiti – pitanje koje postavlja sve više ljudi koji ne žive blizu livada ili koji nemaju vremena za berbu. Sušeni cvjetovi zove dostupni su u biljarnicama, ekoprodavnicama i apotekama s herbalnim preparatima. Sirup od bobica crne zove prodaje se kao gotovi preparat u ljekarnicama pod nazivima “eldervita”, “sambucol” i sličnim. Ekstrakt bobica u kapsulama ili gumenim bombonicama dostupan je u prodavnicama zdrave hrane i online.
Pri kupovini sušenih cvjetova paziti na: boju (krem do blijedožuta, ne tamnosmeđa – tamni cvjetovi su prestari ili loše sušeni), miris (jak i aromatičan, ako nema mirisa biljka je izgubila vrijednost) i deklaraciju (na vrećici treba pisati Sambuci flos, uz latinsko ime). Gotove sirupe od bobica kupovati samo od provjerenih proizvođača s navedenim postotkom ekstrakta i bez umjetnih aditiva. Za zovu koja raste divlje uz puteve i rijeke u BiH – najefikasnije je i najjeftinije sami ubrati u sezoni. Ako vas zanima koje još ljekovite biljke mogu rasti uz isto stanište, pogledajte stranicu o ambroziji, biljci koja raste na istim ruderalnim staništima i također ima dokumentirana ljekovita dejstva.
Kontraindikacije i nuspojave crne zove
Trudnoća i dojenje: Preparati od crne zove nisu preporučeni u trudnoći zbog nedovoljno istraživanja sigurnosti, posebno pri unutrašnjoj primjeni sirupa i ekstrakta.
Sirove bobice: Ne konzumirati sirove. Mučnina, povraćanje i proliv koji nastupe unutar sat-dva od konzumacije ukazuju na trovaje sambunigrin. Kuvanjem se problem rješava.
Autoimune bolesti: Zova stimulira imunološki sistem, što može biti problematično kod osoba s autoimunim oboljenjima kao što su lupus, reumatoidni artritis ili multipla skleroza. Savjetovati se s ljekarom.
Imunosupresivna terapija: Osobe na lijekovima koji suzbijaju imunološki sistem (npr. nakon transplantacije organa) trebaju izbjegavati ekstrakt zove bez ljekarske preporuke.
Djeca do dvije godine: Sirup od bobica zove ne davati djeci mlađoj od dvije godine bez savjeta pedijatra.
Nuspojave pri normalnoj primjeni kuhanog sirupa ili čaja od cvjetova, u preporučenim dozama, gotovo se ne bilježe kod zdravih odraslih osoba.
Najčešća pitanja o zovi
Šta je zova biljka i čemu služi?
Zova biljka (Sambucus nigra L.) je listopadno drvo ili grm iz porodice Adoxaceae koji naraste do deset metara. Cvjeta u maju i junu bijelim cvastima, a bobice sazrijevaju u augustu i septembru. Koristi se za jačanje imuniteta, prevenciju i liječenje prehlade i gripa, snižavanje temperature, za dišne puteve i kao diuretik. Cvjetovi i bobice imaju različitu primjenu i pripremaju se različito.
Kako se pravi zova sok?
Klasični zova sok pravi se od 40 do 50 svježih cvasti: cvasti se preliju kipućom vodom sa šećerom, limuntusom i rezanim limunom i ostave 24 sata na hladnom. Potom se procijede i sipaju u sterilizovane flaše. Razblažuje se vodom za piće. Sok od bobica pravi se kuvanjem bobica s vodom 15 minuta, cijeđenjem, dodavanjem šećera i meda.
Kada se bere zova?
Cvjetovi se beru u maju i prvoj polovici juna, kada su cvasti potpuno otvorene i dok cvjetovi još nisu počeli opadati. Bobice se beru u augustu i septembru, kada potpuno posijede i tamnoiljubičaste postanu. Berba se obavlja po suhom danu, jutro nakon što rosa ishlapi.
Kako se suši zova za čaj?
Cvjetovi se suše odmah na dan berbe, u tankom sloju na platnu ili papiru, u sjeni i u prozračnom prostoru na temperaturi ispod 35 stepeni. Sušiti tri do pet dana dok ne postanu krhki. Čuvati u staklenoj posudi ili papirnatoj vrećici na tamnom i suhom mjestu. Rok trajanja sušenih cvjetova je do osamnaest mjeseci.
Koja je razlika između crne i crvene zove?
Crna zova (Sambucus nigra) ima tamnoiljubičaste do crne bobice u plošnim cvastima oblika kišobrana i raste uglavnom u nizini. Crvena zova (Sambucus racemosa) ima jarko crvene bobice u jajoliktim uspravnim grozdovima i raste pretežno u planinskim područjima. Crvena zova je otrovna i ne koristi se u iste svrhe. Ako su bobice crvene – ne brati za jelo.
Zova na engleskom – kako se kaže?
Cvjet zove na engleskom je elderflower, a bobica je elderberry. Kad se na etiketi stranog preparata piše “elderberry syrup” ili “elderberry extract”, radi se o preparatu od bobica (crna zova bobice). Kad piše “elderflower cordial” ili “elderflower tea”, radi se o cvijetu. Botanički naziv za oba dijela iste biljke je Sambucus nigra.
Gdje kupiti crnu zovu?
Sušene cvjetove zove naći ćete u biljarnicama i ekoprodavnicama. Sirup od bobica prodaje se u ljekarnicama pod raznim nazivima (sambucol, eldervita i slično). Ekstrakt u kapsulama dostupan je u prodavnicama zdrave hrane. Najkvalitetnija zova je domaća, svježe ubrana u maju, i njenu berbu vrijedi organizovati sam u sezoni.
Da li je zova otrovna sirova?
Svježe, sirove bobice i svi zeleni dijelovi biljke (listovi, kora, korijen) sadrže sambunigrin – cijanogeni glikozid koji može izazvati mučninu, povraćanje i proliv. Kuvanjem se ovi toksini razgrađuju i postaju neaktivni. Kuhani sirup i čaj od termički obrađenih bobica su sigurni za upotrebu. Sušeni cvjetovi zove ne sadrže toksičnu količinu sambunigrina i sigurni su za čaj.
