Stara grčka poslovica kaže da rotkvica vrijedi težinu olova, repa težinu srebra, a hren težinu zlata. Teško je naći bolji sažetak ljekovite vrijednosti ove biljke, koja je vijekovima bila prisutna u svakom seoskom dvorištu i svakoj kućnoj apoteci na prostoru Balkana. Hren biljka (Armoracia rusticana) koristi se i kao začin i kao lijek, a korijen koji nadražuje oči i nos već pri rezanju sadrži neke od najdjelotvornijih prirodnih antibiotskih i protuupalnih tvari koje poznajemo.
Danas je hren najčešće sveden na začin uz pečenje ili uskrsni stol. Ali u skupu biljnih lijekova koje su naši preci koristili svakodnevno, biljka hren je zauzimala posebno mjesto pri liječenju sinusa, kašlja, reume, bolova u zglobovima, kožnih tegoba i slabog imuniteta. Na ovoj stranici naći ćete sve o hrenu – od hemijskog sastava do konkretnih recepata.
Šta je hren biljka i odakle dolazi
Hren biljka je grmolika višegodišnja biljka koja naraste od 50 do 130 centimetara visine. Stabljika je uspravna i razgranata, listovi su krupni, duguljasti i nazupčanog ruba. Cvjeta sitnim bijelim cvjetovima koji su skupljeni u grozdaste cvasti na vrhu stabljike. Na površini su listovi tamnozeleni i goli, a s donje strane nešto svjetliji.
Korijen je debeo, vretenast, bijel iznutra, s hrapavom sivkastosmečkastom korom izvana. Unutar korijena nema ničeg posebnog na pogled – ali pri rezanju ili ribanju oslobađa se oštar, probojni miris koji odmah peče oči i nos. Taj miris je signal da su u tkivu biljke aktivni spojevi koji je čine ljekovitom.
Hren latinski naziv i porodica
Hren latinski naziv je Armoracia rusticana P. Gaertn., a pripada porodici kupusnjača (Brassicaceae), istoj kojoj pripadaju kupus, repa, gorušica i hren. Nekada se zvao i Cochlearia armoracia L., pa se oba naziva mogu naći u starijoj literaturi. Korijen koji se koristi u fitoterapiji i kulinarstvu označava se kao Armoraciae radix. U narodu se ponegdje zove i divlji hren, ladolež hrena ili konjski hren.
Kako izgleda hren i gdje raste
Hren raste samoniklo na vlažnim staništima – uz rijeke, jarke, na rubovima njiva i u blizini naselja. Voli duboko, rahlo, bogato tlo i dosta vlage. Korijenje ide duboko i bočno, pa jednom zasađen ili divlje niknut hren teško iskorijeniti. Na istim vlažnim staništima uz rijeke i potoke rastu i mnoge druge ljekovite biljke koje možete naći u pregledu ljekovitog bilja na livadi.
U kulturi se uzgaja gotovo isključivo radi korijena. Prapostojbina mu je istočna i južna Europa, a odatle se proširio po cijelom svijetu. Na prostoru Bosne i Hercegovine često se nalazi kao polukulturna biljka uz stara imanja i potoke.
Hren biljka u historiji – od antike do danas
Rimski naučnik Plinije Stariji bilježi ga pod imenom Armoracia kao ljekovitu biljku. Stari Grci su ga koristili za ublažavanje bolova u kralježnici i leđima. U kolonijalnoj Americi bio je u upotrebi kao prirodna pasta za zube. Na Balkanu je u seoskim domaćinstvima bio obavezan proljetni čistač organizma, a kombinovao se s medom, octom i limunom u napitke koji su se uzimali pri prvim znacima prehlade. Hren je jedna od rijetkih biljaka koja je sačuvala kontinuitet upotrebe od antike do danas bez prekida.
Hemijski sastav hrena – zašto je tako ljekovit
Ljekovita vrijednost hrena dolazi iz nekoliko skupina aktivnih tvari čije je dejstvo nauka potvrdila relativno kasno, ali čiji je učinak bio poznat u narodnoj medicini vijekovima ranije.
Sinigrin i alil izotiocijanat – ključne tvari hrena
Sinigrin je glikozid koji se pri ribanju ili rezanju korijena, pod utjecajem enzima mirozinaze, razgrađuje na alil izotiocijanat – tvar koja daje hrenu oštar miris i ljutinu. Alil izotiocijanat je snažno antibiotsko i antikancerogeno sredstvo: inhibira rast bakterija, gljivica i određenih kancerogenih stanica. Zbog toga je hren prirodni konzervans koji se tradicionalno koristio za čuvanje mesa i ribe.
Novija istraživanja potvrdila su da glukozinolati iz hrena pokazuju antiproliferativno dejstvo na stanice tumora jetre, debelog crijeva i mokraćnog mjehura (PubMed, PMID 25745811). Važno je napomenuti da kuvanjem hrena ti spojevi se razgrađuju i biljka gubi gotovo sva ljekovita dejstva – korijen hrena koristi se uvijek svjež i sirov.
Vitamini i minerali u hrenu
Korijen hrena sadrži izuzetno visoku koncentraciju vitamina C – čak dvostruko više nego limun na isti gram svježe namirnice. To ga čini jednim od najbogatijih prirodnih izvora vitamina C koji se konzumira svjež. Pored vitamina C, korijen sadrži vitamine B1, B2 i B6, folnu kiselinu, kalij, kalcij, magnezij, fosfor, željezo i silicij. Eterično ulje čini korijen aromatičnim i doprinosi antibakterijskom dejstvu. Listovi hrena koji se beru u proljeće, prije cvatnje, imaju visok sadržaj vitamina C i karotena i mogu se koristiti kao salata ili prilog.
Korijen hrena vs listovi hrena – razlika
Korijen hrena je primarni ljekoviti dio i koristi se tokom cijele godine, jer se u vlažnom pijesku može čuvati svjež i do šest mjeseci. Ima najveći sadržaj sinigrina i alil izotiocijanata, zbog čega je najdjelotvorniji za ljekovitu upotrebu. Listovi hrena su ljekoviti u proljeće, kada su mladi i svježi, bogati vitaminom C i mineralima.
Stariji listovi gube ljekovitost i postaju žilavi za jelo. Listovi se mogu stavljati kao oblozi na bolna mjesta i modrice, te koristiti svježi u salatama. Za podršku cirkulaciji i kapilarama pri bolovima u zglobovima, uz hren se može koristiti i glog, koji tonizira krvne žile i podupire zdravlje srčanog mišića.
Ljekovita svojstva hrena i čemu služi
Ljekovita svojstva hrena pokrivaju širok krug tegoba. Hren je istovremeno antibiotik, protuupalno sredstvo, diuretik i detoksikator. Isti aktivni spoj – alil izotiocijanat – stoji iza gotovo svake primjene, samo u drugom tkivu i na drugi način.
Hren za dišne puteve, sinuse i kašalj
Isparenja svježe naribanog korijena hrena razrijeđuju sluz u sinusima i bronhima bolje od većine ljekarničkih preparata. Pri direktnom udisanju hren nadražuje sluznicu nosa i izaziva refleksno pojačano lučenje sekreta, što mehanički ispire sinuse i olakšava disanje. Antibiotska svojstva smanjuju upalu i suzbijaju bakterije koje uzrokuju sinusitis.
Za kašalj, naribani hren pomiješan s medom uzima se po kašičici nekoliko puta dnevno – smanjuje nadražaj, potiče iskašljavanje i ubrzava oporavak. Za ekspektorantno dejstvo i razrjeđivanje gustog bronhijalnog sekreta uz dugotrajniji kašalj, uz hren se može koristiti i anis, čiji plodovi imaju spazmolitičko i karminativno dejstvo koje smanjuje grčeve pri kašlju.
Hren za imunitet i prehladu
Visok sadržaj vitamina C, flavonoida i glukozinolata čini hren jednom od jačih prirodnih potpora imunološkom sistemu. Vitamin C stimulira produkciju bijelih krvnih zrnaca i jača kapilare. Alil izotiocijanat direktno inhibira viruse i bakterije koji uzrokuju prehladu i grip.
Za razliku od suplemenata vitamina C, hren u svježem obliku isporučuje vitamin C zajedno s enzimima i kofaktorima koji poboljšavaju njegovu apsorpciju. U sezoni prehlade, kašičica naribanog hrena s medom ujutro natašte je jedan od najstarijih preventivnih pripravaka u ovdašnjoj narodnoj medicini.
Hren za probavu i metabolizam
Hren biljka potiče lučenje probavnih sokova, žuči i enzima gušterače, zbog čega poboljšava varenje teške i masne hrane. Zato je, nije slučajnost, hren standardni pratilac pečenja i blagdanskih jela. Gorke tvari i eterično ulje stimuliraju jetru i žuč, a diuretičko dejstvo pomaže pri pročišćavanju organizma. Hren potiče rast korisnih bakterija u crijevima i smanjuje nadutost.
Za tegobe probave uz sporost jetre i oslabljeno lučenje žuči, uz hren može se koristiti i petrovac, čije gorke tvari također potiču lučenje žuči i probavnih sokova i imaju blago laksativno dejstvo.
Hren za bubrege i mokraćne puteve
Diuretičko dejstvo hrena potiče pojačano mokrenje i time pomaže pri ispiranju mokraćnih puteva. Antibiotski alil izotiocijanat se u organizmu izlučuje putem bubrega, pa pri prolasku kroz mokraćni mjehur djeluje direktno na bakterije koje uzrokuju infekcije. Zbog toga se naribani svježi hren tradicionalno preporučivao pri cistitisu i početnim infekcijama mokraćnog mjehura.
Koristi se i pri nakupljanju mokraćne kiseline i tendenciji ka bubrežnom pijesku, jer pojačano mokrenje pomaže pri eliminaciji mokraćne kiseline iz organizma.
Hren za reumu, artritis i bolove u zglobovima
Protuupalna svojstva hrena i njegova sposobnost da potiče cirkulaciju čine ga korisnim pri reumatskim tegobama. Oblozi od naribanog svježeg korijena primijenjeni na bolni zglob ili mišić izazivaju blago crvenilo i toplinu, što ubrzava lokalnu cirkulaciju i smanjuje upalu i bol. Treba paziti na dužinu trajanja obloga – više od 15 do 20 minuta može iritirati ili čak oštetiti kožu osjetljivih osoba.
Za regenerativno dejstvo na vezivno tkivo zglobova i hroničnu upalu hrskavice, uz hren se može koristiti i smilje, čiji arzanol pokazuje inhibiciju upalnih enzima i može se kombinovati s hrennim oblogom na isti zglob.
Hren za krvotok i srce
Hren potiče cirkulaciju i širi krvne žile, što olakšava rad srca i smanjuje krvni pritisak. Flavonoidi i vitamin C jačaju kapilare i smanjuju njihovu fragilnost. U narodnoj medicini hren se koristio i pri ozeblinama i slaboj cirkulaciji u ekstremitetima, gdje je kombinacija oralnog uzimanja i lokalnih obloga davala vidljive rezultate. Za podršku imunitetu koji je oslabio pri dugotrajnom umoru uz srčane tegobe, uz hren može biti korisna i imela, čiji lektini moduliraju imunološki odgovor i imaju blago hipotenzivno dejstvo.
Hren za kožu – akne, pjege i rane
Antibakterijsko i protuupalno dejstvo hrena primjenjuje se i izvana na kožu. Sok naribanog korijena razrijeđen vodom ili octom nanosi se na akne i prištiće gdje smanjuje upalu i ubrzava sazrijevanje. Za pjege se koristi hren s octom u kompresama koje se primjenjuju svakodnevno. Svježi sok korijena ubrzava zarastanje manjih rana i prehlađenih mjesta. Važno je ne ostavljati nerazrijeđeni sok hrena predugo na koži jer može izazvati crvenilo i plikove pri osjetljivijoj koži.
Kako se koristi korijen hrena
Korijen hrena ne smije se kuvati niti duže zagrijavati jer se termičkom obradom razgrađuju ključni aktivni spojevi. Sve ljekovite primjene temelje se na svježem, naribanom ili izrendanom korijenu koji se priprema neposredno prije upotrebe.
Naribani hren koji stoji na zraku brzo gubi ljekovitost – izotiocijanatni spojevi isparavaju i razgrađuju se, pa naribani hren treba odmah koristiti ili odmah zakiseliti limunovim sokom ili octom koji usporavaju razgradnju.
Svježe nariban korijen – osnovna upotreba
Svježe opran i oguljen korijen hrena naribanog na sitno rende daje pastu oštrog mirisa. Jedna kašičica te paste, uzeta direktno ili pomiješana s medom, je standardna dnevna doza za prevenciju i liječenje prehlade, sinusa i kašlja. Za internu primjenu u svrhu detoksikacije i poticanja probave – jedna kašičica naribanog hrena pomiješanog s medom ujutro natašte. Za vanjske obloge naribani hren se stavlja između dva lista gaze i polaže na bolno mjesto 10 do 15 minuta.
Hren i med – kombinacija i dejstvo
Hren i med su klasična kombinacija iz narodne medicine koja ima jaku racionalnu osnovu. Med blago neutralizira oštri okus alil izotiocijanata i čini ga probavljivijim za osjetljiv želudac, a istovremeno dodaje vlastita antibiotska i umirujuća svojstva. Med oblaže grlo i smanjuje nadražaj kašlja dok hren potiče iskašljavanje.
Za pripremu: jednu kašiku naribanog hrena pomiješajte s dvije do tri kašike meda, ostavite da stoji sat do dva, a potom uzimajte po jednoj kašičici nekoliko puta dnevno. Kombinacija s zovom – sirupom od bobica zove i medom, uz dodatak naribanog hrena – daje jak zimski sirup za imunitet i prehladu.
Hren i limun – recept i upotreba
Hren i limun zajedno su klasični proljetni tonik koji se uzima za detoksikaciju i jačanje organizma. Vitamin C iz limuna pojačava apsorpciju aktivnih tvari iz hrena, limunska kiselina usporava razgradnju alil izotiocijanata i produžava rok trajanja smjese, a okus postaje podnošljiviji. Za pripremu napitka: 15 dag svježe naribanog hrena, sok od 3 limuna i dvije kašike meda.
Sve pomiješati i čuvati u zatvorenoj staklenoj posudi u frižideru do sedam dana. Uzimati po jednu kašičicu ujutro natašte. Ova smjesa posebno se preporučuje u proljeće, kada organizam treba pospješiti eliminaciju zimskih toksina i ojačati imunitet pred proljetnim alergenima. Za kašalj koji se zadržava i u proljeće, uz ovu smjesu može biti korisna i ambrozija, čije ljekovite tvari iz lista imaju dokazano antibakterijsko dejstvo.
Oblozi od hrena za vanjske tegobe
Za obloge se koristi svježe nariban korijen hrena, umotan u gazu ili tanju krpu. Oblog se polaže na bolno mjesto – zglob, mišić, sinus ili grudi – i ostavlja 10 do 15 minuta. Toplina i crvenilo koji se razvijaju su željeni – znače da oblog djeluje i ubrzava lokalnu cirkulaciju. Ako pečenje postane jako ili se pojave mjehurići, skloniti odmah. Ne stavljati na ranu kožu, otvorene rane ni na lice blizu očiju. Za sinuse: topli oblog od hrena stavlja se na čelo i nos uz istovremeno lagano udisanje para.
Inhalacija hrenom za sinuse
Inhalacija parama svježe naribanog hrena jedna je od najbrže djelotvornih metoda pri akutnom sinusitisu. Naribati korijen hrena i staviti u širu zdjelu. Nagnuti se nad zdjelom i laganim, sporim udisanjem udisati pare kroz nos i usta. Trajanje: dvije do pet minuta. Oči zatvoriti jer pare nadražuju suzne žlijezde. Nakon inhalacije odmah dolazi pojačano curenje sekreta iz nosa – to je željeni učinak. Ponoviti dva do tri puta dnevno pri akutnoj upali sinusa. Ne koristiti vrelu paru iz kuhala – samo svježe naribani hren na sobnoj temperaturi daje aktivne pare.
Recepti s hrenom za zdravlje
Sirup od hrena s medom za kašalj
Sastojci:
- 1 kašika svježe naribanog korijena hrena
- 1 kašika sitno sjeckanog luka
- 5 kašičica meda
- 5 kašika vode
Priprema:
- Pomiješati naribani hren i med u staklenoj posudi.
- Dodati sitno sjeckan luk i vodu, dobro promiješati.
- Smjesu kratko prokuvati i ostaviti da se ohladi.
- Čuvati u zatvorenoj staklenoj posudi u frižideru do 5 dana.
Uzimati po jednu kašičicu nekoliko puta dnevno pri kašlju i prehladi. Luk pojačava antibiotsko dejstvo hrena, a med umiruje nadraženu sluznicu.
Hren s medom i limunom za imunitet
Sastojci:
- 15 dag svježe naribanog korijena hrena
- sok od 4 limuna
- 3 kašike meda
Priprema:
- Korijen hrena naribati na sitno i staviti u staklenku.
- Dodati svježe iscijeđeni limunov sok i med.
- Dobro promiješati i zatvoriti staklenku.
- Čuvati u frižideru do sedam dana.
Uzimati jednu kašičicu ujutro natašte tokom tri sedmice. Pauza od sedam dana, potom ponoviti ako je potrebno.
Hren s đumbirom za metabolizam i detoksikaciju
Sastojci:
- 15 dag svježe naribanog korijena hrena
- 2 dag svježe naribanog korijena đumbira
- 3 kašičice meda
- 2 kašičice cimeta
- sok od 4 limuna
Priprema:
- Naribati hren i đumbir i pomiješati u blenderu ili ručno.
- Iscijediti limune i dodati sok dobivenoj smjesi, miješati dvije minute.
- Dodati med i cimet, miješati dok se ne dobije jednolična smjesa.
- Sipati u staklenku i čuvati u frižideru.
Uzimati dvije kašike jednom dnevno tokom tri sedmice. Pauza od mjesec dana, potom ponoviti.
Hren s octom za sinuse i kožu
Sastojci:
- 1 veći korijen hrena
- pola litre vinskog octa
Priprema:
- U staklenku naribati cijeli korijen hrena.
- Preliti vinskim octom do vrha, staklenku dobro zatvoriti.
- Ostaviti na sobnoj temperaturi tri dana, povremeno promućkati.
Za sinuse: otvoriti staklenku i lagano udisati pare pet do deset minuta, pet puta dnevno. Namoćenu gazu s dvije kašike ovog pripravka staviti na čelo prije spavanja. Za pjege i akne: namoćenu pamučnu krpicu provući po licu svakodnevno.
Uzgoj i čuvanje hrena
Hren je jedna od manje zahtjevnih biljaka za uzgoj. Jednom zasađen, ostaje u tlu godinama i sam se širi putem korijena. Sadi se u proljeće ili jesen, sadnicama ili komadima korijena dužine 15 do 20 centimetara. Voli duboko, rahlo i vlažno tlo, bogato organskim tvarima. Podnosi polusjenu ali bolje raste na punom suncu. Ne zahtijeva posebnu njegu osim redovnog zalijevanja u sušnim periodima.
Gdje i kako saditi hren
Za sadnju odabrati mjesto s dubokim tlom, bez stajaće vode. Iskoristiti komad starog korijena ili kupiti sadnicu. Zasaditi u jamu dubine 20 do 25 centimetara, pod blagim kutom, s gornjim dijelom dva do tri centimetra ispod površine. Razmak između biljaka 40 do 50 centimetara. Hren brzo zauzme prostor pa ga smjestiti odvojeno od ostalog povrća. Jednom zasađen, vraća se svake godine i bez posebne njege.
Berba i čuvanje korijena hrena
Korijen hrena bere se u jesen, od oktobra do decembra, kada biljka završi vegetacijski ciklus i povuče hranjive tvari u korijen. Tada je sadržaj aktivnih tvari najviši. Kopati oštrom lopatom, oprezno da se korijen ne ošteti. Korijeni koji se ne troše odmah čuvaju se zakopani u vlažan pijesak ili piljevinu u hladnom prostoru (podrum, šupa). Na taj način se čuvaju svježi i do šest mjeseci. Može se i zamrznuti – oguliti, naribati i zamrznuti u malim porcijama. Zamrznut hren gubi dio oštrine ali zadržava dovoljno aktivnih tvari za ljekovitu upotrebu. Ne čuvati neoguljeni korijen hrena u frižideru bez zaštite – suši se i skuplja.
Kontraindikacije i nuspojave hrena
Djeca mlađa od 8 godina: Ne preporučuje se zbog intenzivnosti aktivnih tvari koje mogu nadražiti osjetljive sluznice djeteta.
Trudnoće i dojenje: Hren u ljekovitim količinama nije preporučen zbog stimulirajućeg dejstva na glatku muskulaturu i mogućeg prolaska tvari u majčino mlijeko.
Čir na želucu: Hren nadražuje želučanu sluznicu. Osobe s čirom, gastritom ili refluksom trebaju izbjegavati ljekovite doze.
Bolesti štitnjače: Goitrogeni spojevi iz porodice kupusnjača mogu u velikim količinama ometati funkciju štitnjače. Umjerena konzumacija je uglavnom sigurna, ali osobe s problemima štitnjače trebaju se savjetovati s ljekarom.
Bubrežne bolesti: Hren u velikim količinama može nadražiti bubrege. Prekomjerna upotreba može uzrokovati krvarenje u bubrezima i proliv.
Koža: Nerazrijeđeni svježi sok hrena može izazvati plikove i opekline pri dužem kontaktu s kožom. Obloge ne ostavljati više od 15 minuta. Razrijediti pri vanjskoj primjeni.
Pri umjerenoj upotrebi – kašičica dnevno – hren je siguran za zdrave odrasle osobe bez navedenih stanja.
Najčešća pitanja o hrenu
Šta je hren biljka i čemu služi?
Hren biljka (Armoracia rusticana) je višegodišnja biljka iz porodice kupusnjača, uzgajana i samonikla na vlažnim staništima, poznata po debelu, bijelu korijenu oštrog mirisa i ljutog okusa. Koristi se za jačanje imuniteta, liječenje sinusa, kašlja i prehlade, pospješivanje probave, ublažavanje reumatskih bolova i tegoba mokraćnih puteva. Aktivna tvar alil izotiocijanat daje mu antibiotsko i protuupalno dejstvo.
Kako se priprema korijen hrena za lijek?
Svježi korijen hrena opere se, oguli i naribanog na sitno rende neposredno prije upotrebe. Naribani hren se miješa s medom, limunom ili octom zavisno od namjene. Može se uzimati direktno po kašičici, piti razrijeđen u vodi ili koristiti kao oblog. Ključno je ne kuvati ga jer se termičkom obradom razgrađuju aktivni spojevi.
Zašto se hren ne smije kuvati?
Kuvanjem se razgrađuje enzim mirozinaza i alil izotiocijanat – tvari koje su odgovorne za sva ljekovita dejstva hrena. Skuhani hren ima začinski okus ali gotovo nema ljekovite vrijednosti. Zato se u svim receptima koristi isključivo svježi, sirovi, naribani korijen hrena, a priprema se neposredno prije upotrebe.
Hren i med – kako se koriste zajedno?
Jedna kašika naribanog hrena miješa se s dvije do tri kašike meda i ostavlja sat do dva da se tvari prožmu. Uzima se po jednoj kašičici nekoliko puta dnevno pri kašlju, prehladi i sinusima. Med neutralizira oštrost hrena, ubrzava apsorpciju aktivnih tvari i dodaje vlastita antibakterijska dejstva. Ova kombinacija je jedna od najstarijih i najraširenijih napitaka u domaćoj medicini Balkana.
Da li je hren dobar za bubrege?
U umjerenim količinama hren ima diuretičko dejstvo koje potiče mokrenje i time pomaže pri ispiranju mokraćnih puteva i eliminaciji mokraćne kiseline. Koristi se pri početnim infekcijama mokraćnog mjehura i sklonosti ka bubrežnom pijesku. Prekomjerna upotreba, međutim, može nadražiti bubrege. Osobe s bubrežnim bolestima trebaju se savjetovati s ljekarom.
Kako čuvati korijen hrena?
Korijeni se čuvaju zakopani u vlažan pijesak ili piljevinu u hladnom prostoru do šest mjeseci. Mogu se oguliti, naribati i zamrznuti u malim porcijama za duže čuvanje. Neoguljeni korijen u frižideru se čuva do tri sedmice uvijen u vlažnu krpu ili papir. Naribani hren gubi ljekovitost brzo – zakiseliti limunom odmah ili koristiti u roku od jednog do dva sata.
Ko ne smije koristiti hren?
Hren u ljekovitim količinama nije preporučen djeci mlađoj od 8 godina, trudnicama i dojiljama, osobama s čirom na želucu, aktivnim gastritisom, teškim bolestima bubrega i problemima sa štitnjačom. Umjerena prehrambena upotreba uz obroke je uglavnom sigurna za sve odrasle osobe bez navedenih stanja.
