Anis biljka poznata je i cijenjena hiljadama godina unazad, od starih Egipćana pa sve do današnjih domaćinstava. Njene sitne sivkastozelene sjemenke kriju intenzivan slatki miris i niz ljekovitih svojstava koja su dugo bila temelj narodne medicine. Danas se biljka anis koristi podjednako kao začin u kuhinji, kao čajni napitak za probavne tegobe i kao sirovina za aromatična alkoholna pića širom regije.
Što je anis biljka i odakle dolazi
Anis biljka (lat. Pimpinella anisum) pripada porodici štitarki (Apiaceae), istoj kojoj pripadaju i kim, kopar i komorač. Porijeklom je iz istočnog Mediterana i Bliskog istoka, a uzgajali su je stari Egipćani, Grci i Rimljani još nekoliko vijekova prije Krista. Rimljani su je nazivali Solamen intestinorum, što znači “tješitelj crijeva”, jer su je koristili za lakšu probavu i smanjenje nadutosti.
Ova jednogodišnja biljka naraste od 30 do 60 cm u visinu, a u povoljnim uvjetima može dostići i do jednog metra. Stabljika je uspravna i razgranata, listovi perasti i nježni, a cvjetovi mali i bijeli, složeni u štitaste cvatove. Plod koji nastaje nakon cvatnje su poznate anis sjemenke, sivkastozelene boje i izrazito aromatičnog mirisa nalik na sladić.
Latinski naziv i porodica biljke anis
Puni latinski naziv je Pimpinella anisum L., a u narodu se sreće pod različitim imenima: anason, slatki komorač, slatki janiž ili onliz. Važno je znati da se biljka anis razlikuje od zvjezdastog anisa (Illicium verum), koji dolazi iz Kine i pripada potpuno drugoj biljnoj porodici. Obje biljke dijele sličan miris i okus jer sadrže isti aktivni spoj, anetol, ali botanički nemaju ništa zajedničko.
Izgled, rast i prepoznavanje
Anis biljka ima karakteristično perasto lišće, pri čemu su donji listovi okruglastiji i veći, a gornji sve uži i šiljatiji prema vrhu stabljike. Cvjeta od maja do avgusta, a anis sjemenke beru se od avgusta do oktobra, kada su plodovi potpuno zreli i suhi. Miris zdrobljenih sjemenki odmah je prepoznatljiv i oštar, a svježe ubrane sjemenke daju punoću arome koja se ne može dobiti iz starog zaostalnog materijala.
Anis sjemenke – sastav i aktivne tvari
Anis sjemenke su najljekovitiji dio anis biljke i upravo iz njih se dobiva eterično ulje.
Sjemenke sadrže između jedan i šest posto eteričnog ulja, a ostatak čine masna ulja, škrob, proteini i mineralne tvari. Upravo ovaj bogat hemijski sastav objašnjava zašto je anis ljekovitost toliko raznovrsna i potvrđena kroz vjekove upotrebe u narodnoj medicini na Balkanu i šire.
Anetol kao glavna ljekovita komponenta
Do 90% eteričnog ulja iz sjemenki čini anetol, spoj koji daje anisu prepoznatljiv okus i miris nalik na sladić. Anetol je zaslužan za većinu ljekovitih svojstava: antispazmatičko, karminativno, antimikrobno i ekspektorantno djelovanje. Pored anetola, anis sjemenke sadrže i estragol, limonen, alfa-pinen i pseudoisoeugenol, koji zajedno upotpunjuju ljekovito djelovanje biljke.
Vitamini, minerali i ostali spojevi u sjemenkama
Anis sjemenke iznenađujuće su bogat izvor mikronutrijenata. Uz eterično ulje, prisutni su i flavonoidi, kumarini i steroli koji doprinose protuupalnom i antioksidativnom djelovanju. Ove tvari zajedno čine osnovu zbog koje je anis ljekovitost toliko široka i dobro opisana u fitoterapijskim priručnicima.
- Vitamini: A, C i B kompleks
- Minerali: kalij, kalcij, željezo, bakar, mangan, cink i magnezij
- Ostali spojevi: flavonoidi, kumarini, steroli i eterično ulje s do 90% anetola
Kako se anis sjemenke beru i čuvaju
Anis sjemenke beru se u jesen, kada su stabljike žućkaste i plodovi se lako odvajaju od cvatova. Ručno se otkidaju cijeli cvatovi i suše na toplom, prozračnom i sjenovitom mjestu. Osušene sjemenke čuvaju se u staklenim posudama s dobro zatvorenim poklopcem, na tamnom i suhom mjestu, dalje od vlage i izvora topline. Eterično ulje brzo hlapi, pa se preporučuje nabavljati anis sjemenke u manjim količinama i ne čuvati ih dulje od godinu dana.
Eterično ulje anisa – dobivanje i upotreba
Eterično ulje anis biljke dobiva se parnom destilacijom zrelih i zdrobljenih anis sjemenki. Para prolazi kroz sjemenke, isparava aktivne tvari, a zatim se kondenzira i skuplja kao visoko koncentrirano ulje zlatnožute boje i izrazitog mirisa. Za jedan kilogram eteričnog ulja potrebno je od 10 do 15 kilograma sjemenki, što objašnjava zašto je ulje skuplje od cijelih sjemenki i zašto se koristi u manjim dozama.
Ulje se prodaje u apotekama i prodavnicama zdrave hrane u tamnim staklenim bočicama od 5 do 30 ml. Čuva se na hladnom i tamnom mjestu, dalje od sunčeve svjetlosti koja razgrađuje aktivne tvari. Jednom otvoreno, zadržava puninu arome do dvije godine ako je pravilno uskladišteno.
Aromaterapija i njega kože
U aromaterapiji eterično ulje anisa koristi se u difuzorima i isparivačima za stvaranje smirujuće atmosfere u prostoriji. Nekoliko kapi u difuzoru dovoljno je za osjetan učinak na raspoloženje i smanjenje napetosti. Za vanjsku primjenu na kožu ulje se uvijek razrjeđuje baznim uljem, jer je visoko koncentrirano i može izazvati crvenilo ili iritaciju ako se nanosi čisto. Preporučeni omjer je dvije do tri kapi eteričnog ulja anisa na jednu veliku žlicu maslinovog ili kokosovog ulja. Ovakva mješavina pomaže kod kožnih iritacija, osipa i manjih upala, a nanosi se laganim masažnim pokretima na zahvaćeno mjesto. Miris anisovog ulja koristi se i u kozmetičkoj industriji za izradu parfema, sapuna i krema jer je stabilan i dugo ostaje na koži.
Inhalacija za dišne puteve
Nekoliko kapi eteričnog ulja anisa dodano u posudu s kipućom vodom daje učinkovitu inhalaciju za začepljen nos, sinuse i kašalj. Glava se pokrije ručnikom iznad posude i diše duboko 5 do 10 minuta. Para razrjeđuje sluz i olakšava iskašljavanje, a antimikrobno djelovanje anetola smanjuje upalu sluznice. Ista mješavina može se staviti i u električni difuzor u spavaćoj sobi tokom noći, što pomaže osobama koje kašlju noću ili imaju problema s disanjem pri prehladi.
Anis ljekovitost – na šta sve djeluje
Anis ljekovitost potvrđena je kako u tradicijskoj tako i u savremenoj fitoterapiji. Biljka djeluje na više sistema u tijelu:
- probavni sistem – nadutost, grčevi, mučnina i tromost crijeva
- dišni putevi – kašalj, bronhitis, astma i upala sinusa
- hormonska ravnoteža – menstrualni ciklus i laktacija
- mokraćni trakt – blago diuretičko i antiseptičko djelovanje
- usna šupljina – dezinfekcija sluznice i otklanjanje lošeg zadaha
Upravo zbog ovako širokog spektra djelovanja, anis biljka bila je i ostala jedna od najtraženijih biljaka u domaćoj herbariji.
Probavni sistem – nadutost, grčevi i mučnina
Najpoznatija anis ljekovitost odnosi se na probavne tegobe. Anetol i karvon opuštaju mišiće crijeva, smanjuju grčeve i pospješuju izbacivanje vjetrova. Zbog toga se anis biljka tradicionalno preporučuje kod nadutosti, podrigivanja, mučnine, tromosti crijeva i probavnih smetnji. Potiče i lučenje probavnih enzima i žuči, što olakšava razgradnju masnije hrane i smanjuje osjećaj težine u stomaku.
Slično djeluje i nana, biljka čija eterična ulja smanjuju grčeve i pomažu pri probavnim smetnjama. Kombinacija čaja od anisa i nane jedan je od starih provjerenih domaćih recepata za uznemireni stomak i nadutost.
Dišni putevi – kašalj, bronhitis i sinusi
Anis ljekovitost za dišne puteve jednako je cijenjena kao i ona za probavu. Eterično ulje razrjeđuje sluz u bronhijima i olakšava iskašljavanje, pa se anis biljka koristi kod kašlja, bronhitisa, astme, gripe i upale sinusa. Inhalacija pare od kuhanih sjemenki donosi brzo olakšanje pri začepljenosti nosa i grla i može zamijeniti mnoge gotove preparate iz apoteke.
Za tegobe dišnih puteva korisno je pogledati i članak o omanu, biljci koja se vjekovima koristi kao moćan ekspektorant i prirodni lijek za kašalj i upale dišnih organa.
Hormonska ravnoteža i menstrualni ciklus
Anetol u sjemenkama strukturno je sličan ženskom hormonu estrogenu, zbog čega anis biljka blagotvorno djeluje na ženski reproduktivni sistem. Redovnom upotrebom može regulirati menstrualni ciklus, ublažiti bolne menstruacije i povećati lučenje majčinog mlijeka kod dojilja. Trudnice ipak trebaju biti oprezne i posavjetovati se s ljekarom prije upotrebe, jer visoke doze mogu potaknuti kontrakcije materice.
Mokraćni trakt i bubrezi
Anis biljka djeluje i kao blag diuretik, pospješujući rad bubrega i izbacivanje tečnosti iz organizma. Koristi se kod pritiska i neugode u mokraćnom traktu, a njeno antiseptičko djelovanje pomaže i pri blažim upalama. Ova svojstva posebno dolaze do izražaja kada se biljka konzumira u obliku čaja, jer topla voda pojačava diuretičko djelovanje.
Antimikrobno i antiseptičko djelovanje
Eterično ulje anisa djeluje protiv više vrsta bakterija i gljiva. Dezinficira sluznicu usne šupljine, desni i grla, zbog čega je anis začin odavno bio dio narodnih preparata za ispiranje usta i ublažavanje boli u grlu. Žvakanje cijele anis sjemenke otklanja loš zadah i osvježava dah na prirodan način. Savremena istraživanja potvrdila su ovo djelovanje i dokumentovala ga u farmakopejama nekoliko evropskih zemalja.
Imunitet i antioksidativno djelovanje
Flavonoidi i fenolne kiseline u anis sjemenkama djeluju kao antioksidansi, to jest vežu slobodne radikale koji oštećuju stanice i doprinose starenju i razvoju različitih bolesti. Redovna umjerena upotreba biljke anis u obliku čaja ili začina može pomoći tijelu da se efikasnije odupre infekcijama, jer anetol pojačava aktivnost bijelih krvnih zrnaca. Ovo djelovanje posebno dolazi do izražaja u kombinaciji s vitaminom C koji je prirodno prisutan u sjemenkama i koji direktno podržava rad imunološkog sistema.
Nervni sistem, smirenost i nesanica
Anis biljka blago djeluje na nervni sistem, smiruje uznemirenost i pomaže pri utonuću u san. Topli anis čaj popijen uvečer opušta mišiće i smanjuje tjeskobu, bez ikakvog sedativnog učinka karakterističnog za farmaceutske preparate. U narodnoj medicini upotreba anisovog čaja kod nesanice, nervoze i preopterećenosti poznata je stoljećima. Aroma anetola ima dokazano smirujuće djelovanje na nervni sistem, što potvrđuje i savremena aromaterapija koja ga koristi upravo u tu svrhu.
Paraziti i nametnici
Anis sjemenke odavno se koriste za izbacivanje crijevnih parazita, naročito glista kod djece. Zdrobljene sjemenke daju se s malo meda ili kompota jednom dnevno, nekoliko dana zaredom. Eterično ulje anisa efikasno je i pri vanjskoj primjeni protiv uši i sitnih parazita koji uzrokuju šugu. Miješa se s baznim uljem kao što je maslinovo ili kokosovo i nanosi na zahvaćeno područje. U veterinarskoj praksi anis se koristi i za crijevne tegobe kod domaćih životinja, što govori o širini njegovog antimikrobnog i antiparazitskog djelovanja.
Anis čaj – kako se pravi i za šta se koristi
Anis čaj je najrasprostranjeniji oblik upotrebe biljke anis u domaćinstvima na Balkanu. Jednostavan je za pripremu, sirovine su jeftine i dostupne, a djeluje na nekoliko organa istovremeno. Pravilna priprema je ključna jer predugo kuhanje razgrađuje eterična ulja i umanjuje ljekovita svojstva napitka.
Recept za čaj od anisa
- Uzeti jednu čajnu žličicu zdrobljenih ili cijelih anis sjemenki
- Preliti sa 2,5 dl kipuće vode
- Poklopiti šalicu i ostaviti 10 do 15 minuta
- Procijediti i piti dok je toplo, u gutljajima, ne odjednom
- Po želji zasladiti kašičicom meda – šećer se ne preporučuje jer usporava apsorpciju aktivnih tvari
Doziranje i preporuke za uzimanje
Anis čaj uzima se tri puta dnevno, jedna šalica ujutro, poslijepodne i uvečer, uvijek poslije obroka. Za probavne tegobe pije se odmah po jelu, a za dišne puteve može se uzimati i na prazan stomak ujutro. Nije preporučljivo konzumirati ga svakodnevno dulje od četiri do šest sedmica bez pauze, jer dugotrajna upotreba može nadražiti sluznicu probavnog trakta kod osjetljivih osoba. Ako niste sigurni kako reagujete na anis biljku, počnite s jednom šalicom dnevno i pratite reakciju tijela.
Čaj od anisa za djecu i dojenčad
Anis čaj se odavno daje dojenčadi i maloj djeci kod bolova od plinova, kolika i grčeva u stomaku. Za dojenčad stariju od tri mjeseca priprema se blaži napitak, pola čajne žličice sjemenki na 2 dl vode. Dojilje koje piju anis čaj prenose njegova smirujuća svojstva na bebu putem majčinog mlijeka, što je jedna od starih i provjerenih domaćih praksi zabilježenih u narodnoj medicini Balkana.
Kombinacije s drugim biljkama
Anis čaj dobro se kombinuje s drugim ljekovitim biljkama, zavisno od tegobe:
- Za probavne tegobe: komorač i kim – mješavina smanjuje nadutost i grčeve bolje nego svaka biljka zasebno
- Za dišne puteve: majčina dušica i med – pomaže pri kašlju i iskašljavanju
- Za smirujući napitak pred spavanje: manja količina odoljena umiruje i olakšava utonuće u san
Ostali pripravci od anisa
Pored čaja, anis biljka priprema se i u obliku tinkture i napitka na mlijeku. Ova dva pripravka imaju specifičnu namjenu i drugačiji način djelovanja od čaja, pa ih je korisno poznavati kao dopunu osnovnoj upotrebi sjemenki.
Tinktura od anisa
Tinktura je alkoholni izvod anis sjemenki koji se priprema hladnim maceriranjem i koristi u kapima, ne u šalicama kao čaj. Njeno djelovanje je jače i brže od čajnog napitka jer alkohol izvlači aktivne tvari efikasnije od same vode. Priprema:
- Napuniti tamnu staklenku anis sjemenkama do trećine zapremine
- Preliti medicinskim alkoholom jačine 60% u omjeru 1:5 (jedan dio sjemenki, pet dijelova alkohola)
- Zatvoriti staklenku i ostaviti na toplom i tamnom mjestu 10 do 12 dana
- Svaki dan protresti staklenku – ne miješati, samo okrenuti par puta
- Nakon maceriranja procijediti kroz gazu i čuvati u tamnoj bočici
Tinktura se uzima jednom dnevno, 20 kapi razrijeđenih u malo vode. Djeluje kod kašlja, omekšava sluz u plućima i pomaže pri nadutosti i pritiscima u crijevima. Nije namijenjena djeci ni trudnicama zbog sadržaja alkohola.
Anis na mlijeku
Priprema anisa na mlijeku stariji je domaći lijek za kašalj i iskašljavanje, naročito kod djece i starijih osoba koji ne podnose alkoholne preparate. Jedna žličica mljevenih anis sjemenki kratko se kuha u 2,5 dl mlijeka, ne dulje od 7 do 8 minuta. U mlijeko se po želji mogu dodati i dva do tri lista kadulje ili kašičica meda od kadulje za pojačan učinak na sluznice. Napitak se pije ujutro, poslijepodne i uvečer, uvijek prije obroka. Toplo mlijeko samo po sebi umiruje sluznicu grla, a anetol iz sjemenki razrjeđuje sluz i olakšava iskašljavanje. Ova kombinacija posebno je preporučljiva kod dugotrajnog suhog kašlja koji slabije reaguje na čaj od anisa.
Anis začin – upotreba u kuhinji
Anis biljka se vjekovima koristi u mediteranskoj, bliskoistočnoj i balkanskoj kuhinji kao začin. Eterično ulje daje jelima i napicima intenzivan slatkasti miris koji odmah privlači pažnju.
Anis začin dostupan je u obliku cijelih sjemenki, mljevenog praha ili eteričnog ulja, a svaki od ovih oblika ima svoju namjenu u kuhinji i drugačiji intenzitet okusa.
U kojim jelima se koristi anis začin
Anis začin najčešće se koristi u:
- Pekarskim i slastičarskim proizvodima – kolači, kruh, medenjaci i peciva, gdje daje prepoznatljiv slatkasti miris
- Salatama i povrću – korjenasto povrće, bundeva i poriluk odlično podnose okus anisa
- Voćnim jelima – kompoti od krušaka i šljiva, džemovi i marmelade
- Slanim jelima – jela od ribe, dodaje se u malim količinama na samom kraju kuhanja
- Napicima – likerima i alkoholnim pićima kao sirovina za aromatiziranje
Razlika između anisa i zvjezdastog anisa
Anis začin koji se koristi u našim krajevima dobiva se iz biljke Pimpinella anisum, dok zvjezdasti anis dolazi iz kineske biljke Illicium verum. Obje sadrže anetol, pa imaju sličan okus i miris, ali nisu iste. Zvjezdasti anis je jačeg i nešto gorčeg okusa i koristi se pretežno u azijskoj kuhinji. U bosanskim i regionalnim receptima pod pojmom anis začin uvijek se podrazumijeva Pimpinella anisum.
Kako pravilno čuvati anis začin
Cijele anis sjemenke čuvaju se dulje od mljevenog anis začina, jer eterično ulje sporije hlapi iz neoštećenih plodova. Mljeveni anis začin gubi aromu u roku od tri do šest mjeseci, a cijele sjemenke zadržavaju svježinu do godinu dana ako su pravilno uskladištene. Čuvaju se u staklenim posudama s hermetičkim zatvaračem, na tamnom i suhom mjestu, dalje od izvora topline i vlage.
Anis rakija – tradicija i priprema
Anis rakija i alkoholna pića s okusom anisa dio su duboke kulinarsko-kulturne tradicije mediteranskog i balkanskog prostora. Biljka anis daje ovim pićima prepoznatljiv karakter jer anetol postaje mliječno bijel i zamućen kada se razrijedi vodom, što je zaštitni znak ovog tipa napitaka.
Koja pića se prave od anisa u regiji i svijetu
Najpoznatija alkoholna pića na bazi anis začina s jasno prepoznatljivim kulturnim identitetom su:
- Raki – tursko nacionalno piće, mliječno bijeli napitak koji se razrjeđuje vodom i ledom
- Ouzo – grčko piće s oznakom geografskog porijekla, slično rakiju po načinu posluživanja
- Mastika – makedonska inačica anisovog žestokog pića, nešto slađeg okusa
- Pastis – francuski liker od anisa, popularan kao aperitiv u mediteranskim krajevima
U Bosni i Hercegovini domaća anis rakija pravi se maceriranjem sjemenki u šljivovici ili lozovači i konzumira kao digestiv poslije jela ili kao domaći lijek za stomak pri prvim znacima prehlade.
Domaća anis rakija – receptura i postupak
Za domaću anis rakiju potrebno je sljedeće:
- 30 do 50 grama suhih anis sjemenki
- jedna litra domaće rakije jačine 40 do 45 stepeni
Postupak pripreme:
- Sjemenke sipati u staklenku i preliti rakijom
- Ostaviti na tamnom, toplom mjestu 10 do 14 dana
- Svaki dan lagano promućkati staklenku da se aktivne tvari bolje otpuste
- Nakon maceriranja procijediti kroz gazu i flaširati u tamne staklene flaše
Anis rakija dobija zlatnožutu boju i intenzivnu aromu koja se pojačava s vremenom.
Mjere opreza kod konzumacije alkoholnih pripravaka
Anis rakija koristi se u domaćoj medicini umjereno i ne svakodnevno. Ljekovito djelovanje anetola ne opravdava prekomjerno konzumiranje alkohola. Djeci, trudnicama i osobama s bolestima jetre ovakvi pripravci nisu preporučljivi ni u malim dozama. Ako se koristi terapijski, dovoljna je jedna manja čašica digestiva povremeno, ne kao redovna svakodnevna praksa.
Biljka anis u narodnoj i savremenoj medicini
Biljka anis jedna je od onih rijetkih ljekovitih biljaka čiju upotrebu potvrđuje i tisućljetna tradicija i savremena nauka. Njenu vrijednost prepoznali su stari Egipćani, koji su je koristili i kao lijek i kao začin, a zatim Grci, Rimljani, Arapi i sve mediteranske kulture koje su dolazile u kontakt s njom.
Istorijska upotreba od starih Egipćana do danas
Anis biljka uzgajala se u Egiptu još 4.000 godina prije Krista i spominje se u starim egipatskim medicinskim papirusima. Hipokrat, otac medicine, preporučivao je njenu upotrebu za ublažavanje kašlja. U Bibliji se pominje kao predmet vrijednosti koji se davao kao desetina. U domaćoj tradiciji biljka anis nikada nije izlazila iz svakodnevne upotrebe, a danas se sjemenke mogu naći u svakoj prodavnici zdrave hrane i apoteci.
Ako vas zanima šire o ljekovitom bilju naših krajeva, na stranici ljekovite biljke možete pronaći korisne opise biljaka koje se koriste u domaćoj herbariji.
Šta kaže savremena nauka o anisu
Savremena istraživanja potvrdila su antimikrobno, antioksidativno, antispazmatičko i ekspektorantno djelovanje anetola iz anis sjemenki. Studije su pokazale da eterično ulje inhibira rast pojedinih bakterija i gljiva, što objašnjava primjenu u liječenju infekcija usne šupljine i probavnog trakta. Anis ljekovitost time je izašla iz domene isključivo narodne medicine i ušla u fitoterapijske priručnike i farmakopeje više evropskih zemalja. Hemijski sastav i biološka aktivnost eteričnih ulja porodice Apiaceae, kojoj biljka anis pripada, detaljno su opisani u istraživanjima objavljenim u stručnom časopisu Plants (MDPI).
Uzgoj biljke anis
Anis biljka nije zahtjevna za uzgoj i dobro uspijeva u domaćim vrtovima i na sunčanim terasama. Potrebno je osigurati dovoljno sunca, dobro dreniranu zemlju i zaštitu od jakih vjetrova. Anis biljka ne podnosi presađivanje jer ima osjetljiv korijenov sistem, pa se uvijek sije direktno na stalno mjesto gdje će ostati do berbe.
Zemlja, sunce i uvjeti za sadnju
Najbolje uspijeva na laganom, rahlo-ilovastom i blago alkalnom tlu, bogatom humusom. Treba punog sunca, najmanje šest sati dnevno. Previše vlage škodi biljci, pa je dobra drenaža neophodna kako korijenje ne bi trunulo. Anis biljka ne zahtijeva posebnu gnojidbu, jedino redovito okopavanje i uklanjanje korova koji joj uzimaju hranjive tvari.
Kada se sadi i kada se bere
Anis biljka sije se u rano proljeće, čim prođe opasnost od mraza, obično u martu ili aprilu. Sjeme klije na temperaturi od 15 do 20 stepeni Celzijusa u roku od 10 do 14 dana. Cvjeta u junu i julu, a anis sjemenke beru se od avgusta do septembra, kada stabljike požute i plodovi se lako odvajaju rukom od cvatova.
Nuspojave i kontraindikacije
Iako je biljka anis sigurna za većinu odraslih pri umjerenoj upotrebi, postoje situacije kada je treba izbjegavati ili koristiti s oprezom. Kao i s većinom ljekovitog bilja, ključ je u doziranju i dužini upotrebe, a pretjerivanje donosi više štete nego koristi.
Ko treba biti oprezan s anisem
Sljedeće grupe trebaju biti oprezne ili se posavjetovati s ljekarom prije upotrebe:
- Trudnice – anetol u većim količinama može potaknuti kontrakcije materice
- Osobe alergične na štitarke – ko reaguje na kopar, kim ili celer može reagovati i na anis
- Dojenčad ispod tri mjeseca – anis čaj ne davati bez savjeta pedijatra
- Osobe s preosjetljivošću na anetol – dugotrajna upotreba eteričnog ulja može nadražiti sluznicu i kožu
Alergije i doze koje treba izbjegavati
Preporučena doza anis sjemenki za odrasle je jedna do dvije čajne žličice dnevno, bilo kao čaj ili kao začin u hrani. Eterično ulje anisa ne smije se uzimati interno bez preporuke stručnjaka jer je visoko koncentrirano i može izazvati ozbiljne nuspojave. Kod pojave osipa, svrbeža ili otežanog disanja nakon konzumiranja upotreba se odmah prekida i traži savjet ljekara.
Često postavljana pitanja o anisu
Da li su anis i zvjezdasti anis ista biljka?
Ne, to su dvije potpuno različite biljke. Anis biljka (Pimpinella anisum) raste u Mediteranu i Bosni i Hercegovini, a zvjezdasti anis (Illicium verum) dolazi iz Kine i jugoistočne Azije. Obje sadrže anetol pa imaju sličan okus i miris, ali botanički nemaju ništa zajedničko i ne mogu se uvijek zamjenjivati u receptima.
Može li se anis čaj piti svaki dan?
Anis čaj može se piti svaki dan u umjerenim količinama, do tri šalice dnevno. Nije preporučljivo konzumirati ga bez pauze dulje od šest sedmica zaredom. Trudnice, dojilje i osobe s alergijama na biljke iz porodice štitarki trebaju se posavjetovati s ljekarom prije nego počnu koristiti čaj redovno.
Za šta je najkorisniji anis začin u kuhinji?
Anis začin najkorisniji je u pripremi kolača, peciva i kruha, gdje daje prepoznatljiv slatkasti miris koji ne dolazi ni od jednog drugog začina. Koristi se i u pripremi kompota od voća, nekih mesnih jela i alkoholnih pića, uvijek u manjim količinama jer okus brzo prevlada sve ostale sastojke.
Gdje se mogu nabaviti anis sjemenke?
Anis sjemenke dostupne su u apotekama, prodavnicama zdrave hrane i na pijacama. Mogu se naći kao cijele sjemenke, mljeveni prah ili gotovi čajevi u kesicama. U proljeće se mogu kupiti i sadnice ili sjeme za uzgoj u vrtu ili na terasi.
Je li anis rakija ljekovita?
Anis rakija u domaćoj tradiciji koristi se kao digestiv i pri prvim znakovima prehlade ili stomačnih tegoba, ali umjereno i povremeno. Ljekovito djelovanje anetola naučno je potvrđeno, ali alkohol kao nosač nije preporučljiv za dugoročnu terapeutsku upotrebu ni u malim dozama.
